OPASNOST OD TROVANJA PLINOM Ako ste nedavno mijenjali prozore i vrata, trebali ste zvati i dimnjačara!

Ako ste nedavno mijenjali stolariju kao što su prozori i vrata ili ugrađivali napu u svoju kuhinju, prije samog zahvata trebali ste konzultirati i – dimnjačara! Kaže to Zlatko Lovreković iz Pitomače, i sam dimnjačar pune 24 godine, šef ekipi od 14 ljudi iz tvrtke Dimko d.o.o. iz Pitomače, a koji na kontroli dimnjaka i čišćenju rade svaki dan.

– Kad govorimo o obveznom čišćenju dimnjaka, svi prvo pomisle na opasnost od požara, no puno je veća opasnost koja prijeti od trovanja ugljičnim monoksidom. On jednako prijeti i u starim objektima, kao i u novogradnji – upozorava ovaj iskusni dimnjačar.

Ilustracija

PLIN SE VRAĆA U KUPAONICU

Ako ste ugradili PCV stolariju ili novi sustav odvoda zraka za potrebe nape ili nove kupaonice, moguće je da ste stvorili podlogu za hermetički zatvoren sustav, u kojem se opasan plin, umjesto u dimnjak, vraća u kupaonicu ili kuhinju, upozorava ovaj stručnjak.

– Ako, primjerice, kuhate i koristite napu, a u isto vrijeme uključite bojler, zbog nedostatka kisika u sustavu stvori se podtlak i opasni plinovi se vraćaju u prostoriju. Nažalost, majstori koji postavljaju stolariju najčešće ne upozore vlasnika kuće ili stana na taj problem, a rijetko tko će pomisliti da bi prije takvih radova trebao konzultirati stručnjaka, odnosno dimnjačara. Nas još uvijek smatraju prilično neozbiljnom službom. Osim kad se dogodi problem, tada smo glavni krivci  – iz iskustva govori Zlatko L. koji kaže kako je percepcija dimnjačara u javnosti samo kao onoga koji „dođe nešto na tavan i velikom četkom nešto radi po dimnjaku“.

Dimnjačare se ne konzultira ni u slučaju kada se, primjerice, gradi sustav za kondenzacijski bojler, opozorava. – Pojedini majstori plinoinstalateri također izbjegavaju naše savjete, izbjegavaju atest dimnjaka i rade na svoju ruku, a tim načinom rada stvaraju štetu korisnicima, zbog mogućih posljedica od gušenja monoksidom – upozorava ovaj dimnjačar.

TIHI UBOJICE

Ugljični monoksid, koji se naziva i „tihim“ ubojicom, kako je poznato, plin je bez boje i mirisa  i iznimno je opasan. U prostoriju, osim iz dimnjaka, može procuriti kroz sustav ventilacije, loše postavljenih cijevi, pa i „koljena“ koja se koriste pri spajanju cijevi i peći na drva. Dok se ugljični monoksid ne može otkriti (dok nije prekasno), postoje drugi pokazatelji da sa sustavom odvoda zraka u kući ili stanu nešto nije u redu.

Ilustracija – na koje sve načine je moguće “zakrpati” dimnjak, foto: privatni arhiv

Neugodan miris, slaba zagrijanost prostorije (kao da peć ‘ne vuče’), orošeni zidovi ili stakla, sve su to tihi znakovi da se plinovi vraćaju iz sustava i da hitno nešto treba mijenjati.

-Nužno je sve radove vezane uz sustav odvoda zraka prepustiti stručnjacima. Nesigurno je i opasno na svoju ruku spajati cijevi, graditi dimnjake i rješavati pitanje ventilacije. Kod svakog takvog rada, treba konzultirati dimnjačara – protiv „kućne radinosti“ govori Z. Lovreković.

Dodatan problem na koji dimnjačari nailaze je nedovoljan broj dimnjaka u novogradnji. Kad stignu na atest dimnjaka, stvar je već gotova, ističe naš sugovornik. – Znamo imati situacije u kojima je dimnjak projektiran za peć na drva, a stanari bi plin. Ili bi jedni plin, a drugi drva, dok je dimnjak namijenjen samo za jednu vrstu grijanja.

Projektant je trebao konzultirati dimnjačarsku struku prije dovršetka zgrade ili kuće, kako bi se na vrijeme osigurao dovoljan broj dimnjaka, za sve potrebe stanara. Tako vlasnik stana kasnije neće ići raditi nešto na svoju ruku ili ‘u fušu’ uzeti majstora, samo kako bi dobio tu peć na drva ili kamin koji želi, a pritom stvorio opasnost i za sebe i druge  – upozorava Zlatko L.

PRIJETNJE I TRULE LJESTVE

Obvezu čišćenja dimnjaka u sezoni loženja kroz komunalni red propisale su gotovo sve jedinice lokalne samouprave . Cijene kontrole i čišćenja dimnjaka kreću se oko 30 kuna za jedno čišćenje, ovisi o koncesionaru i mjestu.

– U sezoni loženja, jednom mjesečno obvezno je čišćenje dimnjaka na kruta goriva, dok je za grijanje na plin obvezno čišćenje tri do četiri puta godišnje. No tu obvezu ne poštuju svi građani pa nailazimo na različite situacije i probleme. Ne puštaju nas u kuću ili stan, vrijeđaju, pa i prijete – o mukama po dimnjačarima govori Zlatko L.

Ilustracija – dimnjačari pristupaju dimnjacima i na krovu, tavanima i teško dostupnim mjestima, foto: privatni arhiv

Ponekad riskiraju živu glavu, hodajući po gredama punima rupa na starom tavanu, u društvu štakora ili lešina ptica.

– Ima svega. U dva slučaja kolege su pale sa trulih ljestava kojima su se pokušali popeti do dimnjaka – o nekima od izazova ovog posla kaže Z. Lovreković.

Poziva građane da budu savjesni i u ovo vrijeme obveznog čišćenja dimnjaka otvore svoja vrata njihovoj službi. Jer, dimnjačaru zaista nije lako – bio mlad ili star, još uvijek mora svakoj peći popraviti kvar, očistiti smolu, čađu i druge naslage iz dimnjaka.  U samo jednom mjesecu, dok traje sezona loženja, kaže Z. Lovreković, jedan dimnjačar to napravi i do 500 puta! (www.icv.hr, mlo, foto: privatni arhiv)