Atentat na Stjepana Radića u Beogradu
Na današnji dan 1928. godine dogodio se najpoznatiji atentat u hrvatskoj povijesti. U dvorani beogradske Narodne skupštine ubijena su dva hrvatska zastupnika, jedan je smrtno ranjen, a još dvojica su teško ranjena, ali su preživjela. Taj pokolj počinio je srpski zastupnik Puniša Račić iz Narodne radikalne stranke. Čitav se slučaj odigrao na sljedeći način: Puniša Račić za govornicom skupštine držao je govor o srpskim interesima u državi SHS. Između ostalog je rekao: “Otvoreno kažem da ću upotrijebiti i drugo oružje, koje treba da zaštiti interese srpstva.” U dvorani se digla velika graja kao reakcija na Račićeve prijetnje. Hrvatski zastupnik dr. Ivan Pernar viknuo je Račiću i srpskim radikalima: “Opljačkali ste begove!” Puniša Račić na to se razljutio i i tražio od predsjedavajućeg Ninka Perića da kazni Pernara. “Kazni ili ću ja njega da kaznim”, zaprijetio je Račić. Predsjedavajući je na to prekinuo sjednicu. Tada je Puniša Račić izvadio iz džepa revolver. Dva Srbina pokušala su ga spriječiti da puca, no on ih je odgurnuo. Račić je prvo pucao u dr. Ivana Pernara, pogodivši ga s dva metka. Zatim je pokušao naciljati Svetozara Pribičevića (Radićevog srpskog saveznika u skupštini), no ovaj se uspio skloniti. Metak koji je Račić ispalio na Pribičevića pogodio je hrvatskog zastupnika Đuru Basaričeka, koji je poginuo. Sljedeći metak ispucao je Račić u Stjepana Radića koji je sjedio u prvoj klupi. Na to je Stjepanov nećak Pavle Radić potrčao na Račića, na što je ovaj povikao: “Ha! Baš tebe trebam!” i ubio ga metkom. Na kraju je Račić pucao i u hrvatskog zastupnika Ivana Granđu, a zatim mirno izašao na ulicu. Sve u svemu, Đuro Basariček i Pavle Radić ubijeni su, Stjepan Radić dobio je smrtnu ranu od koje je umro mjesec i pol kasnije, a Ivan Granđa i Ivan Pernar sačuvali su život, ali su ranjeni. Puniša Račić uhićen je i osuđen na 20 godina zatvora. Upravitelj zatvora ustupio mu je čitav prvi kat svoje vile koja je bila izvan kruga zatvora. Imao je tri kažnjenika kao osobnu poslugu. Umro je tek 1944. godine, kad su ga partizani po ulasku u Beograd dali strijeljati.
Pirati s područja Sjeverne Afrike napali obalu Irske
Na današnji dan 1631. godine pirati s područja Sjeverne Afrike napali su obalu Irske, udaljenu tisućama kilometara od njihove domovine. Napadnuto je bilo mjesto Baltimore na krajnjem jugu Irske, u grofoviji Cork. Pirati su poharali tu lokaciju i zarobili preko 100 ljudi. Ti su zarobljenici završili većinom kao robovi na muslimanskim galijama ili u haremima. Procjenjuje se da se samo nekoliko njih uspjelo vratiti u Irsku. Napadači su bili vrlo neobičnog podrijetla. Naime, radilo se o piratima iz Sjeverne Afrike kojima je vođa bio Murat Reis. Taj piratski admiral bio je zapravo rođeni Nizozemac, imenom Jan Janszoon. Nekoć se bavio gusarenjem za Nizozemsku, no zarobili su ga berberski pirati kod Kanarskih otoka. Preobraćen je na Islam, pa je postao muslimanski pirat. Imao je sjedište u gradu Salé na obali današnjeg Maroka. Taj se grad nalazi u blizini današnje marokanske prijestolnice Rabata tj. sjeverno od poznate Casablance. Spomenuti Nizozemac Jan Janszoon tj. Murat Reis bio je vrhovni vođa tog piratskog uporišta, koje je funkcioniralo kao svojevrsna nezavisna država. Pljačkali su po Sredozemlju, Nizozemskoj, pa čak i po dalekom Islandu i Irskoj. Uzimali bi zarobljenike koje su prodavali u Sjevernoj Africi kao robove. Jana Janszoona neki nazivaju i „plavokosi Arapin“.
Američki kongres usvojio dizajn Velikog pečata SAD-a
Na današnji dan 1782. godine američki Kongres usvojio je dizajn Velikog pečata Sjedinjenih Američkih Država (Great Seal of the United States). Taj se pečat danas nalazi na američkim novčanicama od jednog dolara. Izgled tog pečata asocira uvelike na masonsku simboliku, što je dovelo do raznih tumačenja. Veliki pečat ima dvije strane:
– prednja strana sadrži američkog orla,
– stražnja strana sadrži piramidu s okom i geslo „Novus ordo seclorum“.
Prednja strana pečata (s orlom) zapravo se danas koristi kao američki državni grb. Orao u kandžama drži 13 strijela i maslinovu grančicu. Osobito je zanimljiva stražnja strana pečata, na kojoj je prikazana krnja piramida na kojoj se nalazi oko u trokutu. Riječ je o tzv. „svevidećem oku“ ili „oku providnosti“, koje se često pojavljuje u masonskoj simbolici. Broj 13 pojavljuje se u mnogo oblika na pečatu. Već smo spomenuli 13 strijela u orlovim kandžama. Dapače, maslinova grančica prikazuje se s 13 listova i 13 plodova maslina. Iznad orla nalazi se 13 zvjezdica, a na prsima mu je štit s 13 crveno-bijelih pruga. Nadalje, piramida je izgrađena od 13 slojeva. Čak i gesla „Annuit coeptis“ i “E pluribus unum” imaju oba po 13 slova.
Brod SS Savannah postao prvim brodom s parnim pogonom koji je preplovio Atlantski ocean
Na današnji dan davne 1819. godine prvi je put jedan brod s parnim pogonom preplovio Atlantski ocean. Dakako, u ono doba bila je to velika senzacija, a i danas je zanimljivo i neobično da nakon tog uspješnog pothvata nijedan drugi američki parobrod nije preplovio Atlantik u sljedećih gotovo 30 godina. Brod se zvao SS Savannah i imao je hibridni pogon – jedra i parni stroj – što je bilo karakteristično za prve parobrode. Naime, SS Savannah trebala je u normalnim uvjetima ploviti pomoću jedara i tako štedjeti gorivo, a samo u slučajevima kad ne bi bilo vjetra trebala je uključiti parni pogon. Njen parni stroj imao velike dimenzije. Klip je bio promjera čak 1 metar, a imao je hod od oko 152 centimetra. Proizvodio je oko 90 konjskih snaga. Zbog veličine parnog kotla i stroja, glavni je jarbol na brodu morao biti izgleda smješten više prema krmi nego što je inače bilo uobičajeno. Brod je nosio čak 75 tona ugljena i 90 kubičnih metara drveta. Parni stroj nije okretao propeler, nego kotače s lopaticama, promjera gotovo 5 metara. SS Savannah bila je američke proizvodnje i isplovila je iz SAD-a u svibnju 1819. godine. Na današnji dan, nakon 29 dana i 11 sati putovanja, pristala je u engleskom gradu Liverpoolu. Zanimanje za brod bilo je ogromno. Neki su nagađali da bi se SS Savannah mogao upotrijebiti za oslobađanje Napoleona Bonapartea, koji je u to doba bio zarobljen na otoku Svetoj Heleni, usred Atlantskog oceana. Naime, navodno je upravo u to vrijeme Napoleonov brat Jerome Bonaparte ponudio veliku nagradu onome tko uspije osloboditi bivšeg cara.
Preminuo Josip Račić
1908. godine preminuo je Josip Račić, hrvatski slikar. Učio je litografski zanat u Zagrebu, a 1904. godine otišao je u Beč pa u München, gdje upisuje crtačku školu u kojoj s Hermanom, Becičem i Kraljevićem čini zasebnu grupu nazvanu “Die kroatische Schule”. Godine 1908. otišao je u Pariz i napravio seriju akvarela s motivima pariških mostova, avenija i parkova. Nađen je ustrijeljen u svojoj hotelskoj sobi. Ubraja se među utemeljitelje hrvatske moderne. Tajanstvena smrt pobudila je zanimanje javnosti. Apsurdnost je tim veća što mu je, nakon položena prijemnoga ispita i upisa na Akademiju likovnih umjetnosti, odbijen zahtjev za stipendiju, a cijeli svoj umjetnički opus Račić je stvorio u teškim uvjetima, zapravo kao student. I tako mlad postao je velikanom hrvatske moderne. Posebna značajka njegova slikarstva je posvjetljivanje tamnih prostranstava ljudske duševnosti. Po Račiću se zove prestižna hrvatska likovna nagrada koju daje hrvatski dnevni list Vjesnik, nagrada Josip Račić.
(www.icv.hr, Foto: Ilustracija)