Epilepsija je jedna od najčešćih neuroloških bolesti s kojima se suočava suvremeno društvo. Prema Europskoj deklaraciji o epilepsiji iz 2011. godine smatra se da u Europi oko 6 milijuna ljudi ima epilepsiju, a na području Republike Hrvatske od epilepsije boluje oko 40 tisuća ljudi. Samu bolest obilježavaju napadaji koji se javljaju ovisno o težini bolesti. Riječ je o kroničnoj bolesti za koju se dijagnoza postavlja u slučaju kada se napadaji ponavljaju. Najčešće se ne može otkriti uzrok nastanka same bolesti, već se pripisuje određenoj genetskoj predispoziciji. Nešto rjeđe epilepsija nastaje kao posljedica kroničnog oštećenja ili bolesti mozga, kao što je moždani udar. Isto tako mozak može odreagirati epileptičkim manifestacijama u slučaju većeg broja poremećaja u organizmu, no tada se ne govori o epilepsiji.
– Liječenju se pristupa kada je postavljena jasna dijagnoza i svakom pacijentu se pristupa individualno. Sam izbor terapije ovisi o vrsti napadaja koji se događa kod pacijenta. Najdramatičniji i svima najpoznatiji oblik je grand mal ataka koju karakteriziraju generalizirane grčevi ruku i nogu, grčevito disanje i griženje jezika. Za dječju populaciju su tipični mali napadaji kada bolesnik prekida svoju aktivnost, vrlo je često zagledan u nekakav predmet te prestaje disati i govoriti – pojašnjava specijalist neurologije doktor Igor Cindrić.
KAKO POMOĆI PACIJENTU TIJEKOM NAPADAJA
Najveća zabluda kod pomaganja pacijentu tijekom grand mal atake jest potreba za sprječavanjem zagriza jezika guranjem raznih predmeta u usnu šupljinu, čime se često više naškodi nego pomogne.
– Radi se o tako jakom stisku da se jezik jednostavno ne može na taj način odvojiti pa tada dolazi do oštećivanja usnica i vrlo često do izbijanja pojedinih zuba. To nije potrebno raditi. U pravilu ako se dogodi napadaj, pacijenta je potrebno okrenuti na bok da bi mu se olakšalo disanje i paziti da okolni predmeti ne bi ozlijedili ili pali na pacijenta. Također nije potrebno pacijenta zalijevati vodom jer to neće prekinuti napadaj – istaknuo je doktor Cindrić.
Oboljeli od epilepsije često su izloženi negativnim stavovima i diskriminaciji, kao i podcjenjivanju njihovih vještina i intelektualnih sposobnosti. No, razna istraživanja potvrđuju kako ne postoje razlike između oboljelih i ostatka populacije. Štoviše, nesreće u osoba koje imaju epilepsiju manje su u odnosu na drugu populaciju na radnom mjestu jer su oboljeli u pravilu oprezniji i željni dokazivanja.
(ml,Virovitički list)