VIROVITIČKI LIST: Kreacije Josipa Margetića, virovitičkog modnog stilista i krojača, uljepšale su scenske nastupe u mnogim emisijama i modnim revijama

* Industrija je toliko napredovala da neki šavovi na odjeći nisu uopće šivani nego lijepljeni, što znači da igla i konac nisu potrebni. To su strojevi koji spajajaju tkaninu i ta industrijska proizvodnja nas pomalo guši, ali unatoč svemu tome uvijek će biti potrebna igla i konac, ljudsko oko i čovjeka nikada neće moći zamijeniti stroj, kazuje nam Josip Margetić

Josip Margetić, modni stilist i krojač ženske konfekcije, jedan je od rijetkih u Virovitici koji šiva po mjeri te izrađuje unikatne komade odjeće. Vlasnik je Krojačkog salona ”Klaris”, a iduće godine bit će 20 godina otkako je otvorio svoj obrt.

– U Virovitici sam završio tekstilnu srednju školu, a nakon toga u Zagrebu školu za stilista visoke mode. Nakon završetka školovanja šest mjeseci sam radio u Virovitičanki, a potom odlučio otvoriti svoj obrt. Oduvijek sam volio šivati. Kao dijete sam gledao majku kako to radi i svidjelo mi se. Osim toga, volio sam i crtanje. Crtao sam haljine, kostime i tako je sve krenulo – rekao je Josip, koji je svoj prvi krojački salon otvorio u Gajevoj ulici iznad Caffe bara “Galeb”. Salon je zatim preselio iza Gimnazije Petra Preradovića u Šenoinu ulicu, a danas radi u malom prostoru u zgradi na Trgu dr. Ante Starčevića u Virovitici.

– Danas ima puno manje maturalnih zabava nego prije, a i većina odjeće kupuje se preko interneta, čak i vjenčanice, tako da mi se posao smanjio – ističe Margetić.

Josip najviše šiva svečanu žensku konfekciju, maturalne haljine, vjenčanice, kostime, zimske kapute, bluze, zavjese, radi popravke, a šivao je i svečana muška odijela.

– Odlučio sam raditi i popravke odjeće jer i tu mogu nešto malo zaraditi. Nekada sam zapošljavao i radnice, imao nekoliko djevojaka na praksi, no sada to više nije moguće jer su ukinuli taj smjer u Industrijsko-obrtničkoj školi.

Osim toga, industrija je toliko napredovala da neki šavovi na odjeći nisu uopće šivani nego lijepljeni, što znači da igla i konac nisu potrebni. To su strojevi koji spajajaju tkaninu i ta industrijska proizvodnja nas pomalo guši, ali unatoč svemu tome uvijek će biti potrebna igla i konac, ljudsko oko i čovjeka nikada neće moći zamijeniti stroj – kazuje nam Margetić, dodajući kako krojački zanati nažalost polako odumiru.

MARGETIĆEVE KREACIJE ULJEPŠAVALE SU SCENSKI NASTUP NA NATJECANJU DORA ZA PJESMU EUROVIZIJE

Osim šivanja odjeće po mjeri za dame iz cijele Hrvatske, angažiran je i kao modni stilist za kulturno-umjetnička društva, profesionalne plesače, kostimograf i krojač za plesne skupine te za svečane haljine prigodom mature, vjenčanja, natjecanja.

Njegove kreacije uljepšavale su scenski nastup na natjecanju Dora za pjesmu Eurovizije, a njegove haljine nosile su se u emisiji “Lijepom našom”, na Danima mode i ljepote na Zagrebačkom velesajmu, modnoj reviji u dvorcu Bežanec…

Istaknuo se raznim tematskim modnim revijama, a uspješnost djelovanja zahvaljuje izvrsnoj suradnji s raznim koreografima, frizerima i vizažistima.

– Unikatni primjerak odjeće izrađuje se u nekoliko procesnih faza. Nakon izrade nacrta, konstrukcije kroja, probnog modela, pristupa se stvaralačkom radu u originalnom materijalu.

Svaki kupac nekoliko puta dolazi na probu te zajednički s majstorom nastavlja kreaciju prema osobnosti i željama klijenta. Materijale, kao što su prirodna svila, lan, pamuk i vuna te ostale tekstilne novine iz raznih krajeva Europe, nabavljam kod trgovačkih putnika i koristim u sezoni proljeće/ljeto – jesen/zima, od laganih ljetnih bluza i haljina, do toplih zimskih kompleta i kaputa – na kraju razgovora kazao je Josip Margetić otkrivši nam kako izgleda proces stvaranja unikatne odjeće. (www.icv.hr; vle; foto: Matija R.)