Vjerujem kako si i vi često postavljate pitanje:
Kako je moguće da nam kruh, unatoč činjenici da ga jedemo svakodnevno, jednostavno nikad ne dosadi ?
Doista, tako je očito: Svakog dana, bez iznimke, već s prvim zrakama jutarnjeg sunca pa čak i po kišnom ili hladnom vremenu, odlazimo u najbližu pekarnicu kako bismo kupili kruh ili svježa peciva, žurno ih donoseći u naše domove. Ondje se, nakon što na stolu zauzmu počasno mjesto, na sve strane prošire zamamni mirisi koji lako i brzo dospijevaju u naše nosnice, a potom razbude i naše okusne pupoljke, sveudilj potičući naš tek. Stoga nije neobično da bez te vrijedne i tisućljetnom tradicijom obogaćene prehrambene namirnice ne možemo više ni zamisliti svoje prve jutarnje , kao ni preostale dnevne obroke.
KRUH, ta meka, mirisna i sjajna štruca bi, pod uvjetom da zna govoriti , mogla ispripovijedati zanimljivu priču o svom , nipošto lakom, a često i neugodnom i dugotrajnom putovanju od njive do stola. Priča bi mogla nositi naslov „Od malena zrna do kruščića bijela ili crna“. I u njoj bi se , uz „njegovo veličanstvo KRUH“, spominjali i neki, podjednako važni likovi: ratari, mlinari, pekari,…, prijevoznici,… prodavači… I na samom kraju priče, koja (Već slutite!) poput svake bajke, završava sretno, neki mališan i njegova mlađa sestrica pronalaze rješenje svih svojih problema. Oni također nakon brojnih poteškoća i prepreka napokon uspijevaju utažiti svoju glad kriškom svježeg i mirisnog kruha kupljenog u pekarnici novčićima zarađenim nekim korisnim i plemenitim djelom.
Priča o kruhu, a takvih je doista mnogo, uvijek u sebi skriva i poruku koju bi naši mali čitatelji trebali, nakon što ju odgonetnu, ponijeti sa sobom u kovčegu najvrjednijih znanja. A te vrijedne poruke (Upamtite ih i vi!) glase otprilike ovako:
Za sve što je vrijedno, vrijedi se i pomučiti!
Ili:
Dobro se dobrim vraća!
Ili pak:
Pravo bogatstvo ( puno važnije i od novca i od ruha) je imati kraj sebe voljene osobe i svakoga dana na stolu barem jedan zalogaj svježeg kruha!
Uz prizore nastale u PŠ Miljevci pri OŠ Vladimira Nazora Nova Bukovica u utorak, 10. listopada, kada smo (na radost svih učenika i učitelja) i uz pomoć vrijednih ruku naših mama i baka obilježili ovogodišnji Dan kruha, nudimo i vama i vašoj mašti na volju ideju o priči koja slavi i veliča kruh. Jer KRUH ni kao likovna ili literarna tema, jednostavno „ne izlazi iz mode“!
(www.icv.hr, Jasminka Stošić)
[g-gallery gid=”429377″]