Bernardica Idžojtić (rođ. Grčić), rođena u Virovitici 10. veljače 1946. godine, svoj radni vijek provela je u školi u Budakovcu, Špišić Bukovici i u Virovitici. Najviše svog vremena bila je nastavnica Likovnog odgoja u Osnovnoj školi Vladimira Nazora Virovitica koju je pohađala i kao učenica. Prva znanja iz crtanja i slikanja primila je od Nikole Tricka i Ljiljane Đeri. U Gimnaziji usvaja znanja u likovnoj grupi kod Vladimira Pavokovića i Hansa Seitza. Godine 1963. u Gimnaziji u „risaoni“ postavlja svoju prvu samostalnu izložbu. Nakon završene Gimnazije upisuje se na zagrebačku Pedagošku akademiju – smjer Likovne umjetnosti na kojoj diplomira u klasi profesora Mladena Veže.
30 SAMOSTALNIH IZLOŽBI
Kao prosvjetni djelatnik bila je prisutna u svim događajima u školi, u gradu povezanom s likovnom kulturom. Do danas je priredila trideset samostalnih izložbi u Virovitici, Suhopolju, Đurđevcu, Zagrebu i u Stuttgartu u Njemačkoj. Drugu veliku izložbu imala je u Gradskom muzeju Virovitica u izložbenoj dvorani.
Izlagala je na skupnim izložbama s članovima kluba u zemlji i inozemstvu stotinjak puta: Pljevlje – Crna Gora, Barcs – Mađarska, Tübingen, Traunreut – Njemačka, te Virovitica, Suhopolje, Našice, Koprivnica, Bjelovar, Daruvar, Petrinja, Sisak, Križevci, Senj, Zagreb, Zelina, Varaždin, Osijek, Zaprešić, Vukovar u progonstvu – Hrvatska.
Sudjelovala je na mnogobrojnim likovnim kolonijama i radionicama: Virovitica, Osijek i Slatina. Poklonila je bezbroj djela u humanitarne svrhe. Organizirala je mnogobrojne kulturne svečanosti s drugim udrugama u gradu.
Ilustrirala je četiri knjige i poetske zbirke pjesama Mirka Kovačevića „Čežnjive daljine“, „Zagasite sretnosti“, „Prisne, razborite i poneka crno zlatna“, oslikala naslovnicu Antonije Šerer „Licitarska srca pod slamnatim krovovima“.
OSNIVAČICA LIKOVNOG KLUBA
Jedna je od osnivačica Likovnog kluba 1978. godine. Prisutnost na Osnivačkoj skupštini do danas potvrda su dosljednog rada u klubu. Prva izložba članova bila je priređena 5. listopada 1978. godine u velikoj izložbenoj dvorani Gradskog muzeja. Tada je klub radio pod okriljem Gradskog muzeja u Virovitici.
Osim izložbi istaknula se u pripremi i realizaciji dječjih likovnih radionica povodom obilježavanja Dječjeg tjedna (teme: Vitraj, Pinokio, Grafiti, Folklor…).
Likovni klub Virovitica dobio je ime „Nikola Trick“ Virovitica. Mijenjali su se predsjednici kluba, tajnici i blagajnici, stari i mladi članovi i statuti, a ona je ostala vjerna svojim navikama i sa silnom radošću radila u Klubu u kojem je nekoliko godina bila i predsjednica.
Započela je suradnju Kluba s Društvom Virovitičana u Zagrebu. Promovirala je Klub i njegove ciljeve mladim naraštajima. Bila je članica Likovne sekcije KUD-a INA iz Zagreba i Strip kluba 85 Virovitica. Provela je niz likovnih stvaraonica u radu Društva Naša djeca Virovitica.
KULTURNI VODITELJ U DNEVNOM BORAVKU
U Gradskom društvu Crvenog križa, u dnevnom boravku za starije osobe, volontira već deset godina kao kulturni voditelj, postavlja izložbe, crta, slika i modelira s članovima. Organizira posjet izložbi u Virovitici u Gradskom muzeju, Franjevačkom muzeju i Hlebinama. Za rad je primila i priznanje Europske unije u Republici Hrvatskoj i Ministarstva socijalne politike i mladih pod nazivom „Mladi u srcu“.
Za svoj dosadašnji predani rad primila je bezbroj priznanja, zahvalnica, diploma i nagrada od kojih joj je najdraža „Zlatna paleta“ Likovnog kluba „Nikola Trick“ Virovitica i priznanje za trideset godina neprekidnog rada u Likovnom klubu od Hrvatskog sabora kulture Republike Hrvatske.
DUGOGODIŠNJI UMJETNIČKI RAD
Bernardicin dugogodišnji umjetnički rad isprepleten je s pedagoškim napredovanjem. Njezina preokupacija u slikanju bili su arhitektura koja nestaje, cvijeće, ratna stradanja, slova i brojevi, pejzaži i mrtva priroda. Sada su ostali samo simboli 1234 VIROVITICA, godine u kojoj je knez Koloman proglasio Viroviticu trgovištem i varoši. Autorica radoznalo i zanatski pristupa akvarelu i motiv stavlja u široke okvire. Brojne slike: olovke, ugljeni, pasteli, akvareli, gvaševi te ulja na platnu izraz su njezine svakodnevice s velikim odmakom i poštovanjem u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
O Bernardicinom radu pisali su mnogi slikari i profesori: Hans Seitz, Draga Vranješ Vargović, Dinka Romaj, Antun Bauer, Zdravko Dvojković, Josip Mikolčić, Dubravka Sikora, Vladimir Kolesarić, Stanko Špoljarić, Mirko Kovačević, Mihaela Kulej i drugi.
Marljiva i skromna, samozatajna, živjela je u Rusanovoj ulici u Virovitici. Supruga je Željka, majka Ide, Marte i Roka, te baka desetero unučadi. Ponosna slikarica, Virovitičanka, Mikeškinja i prolaznica po ulicama svoga rodnog grada Virovitice.
Bernarda je bila čest sugovornik u člancima na našem portalu. Prisjetila se i upoznala nas s likom i djelom Edite Schubert, sudjelovala na različitim radionicama i izložbama u Dnevnom boravku GDCK Virovitica, kao i događanjima.
(www.icv.hr)