Nakon godina provedenih na raznim poslovima, Sanja Kolar prije 12 godina pronašla je posao koji danas živi – voditeljica je Dnevnog boravka za starije osobe. – Prije sam svašta radila i promijenila sam sto zanimanja, a slučajno sam završila u Dnevnom boravku, gdje sam se pronašla i gdje uživam – kaže nam Sanja koja je završila gimnaziju, smjer prevodilac za komentarista u Virovitici.
Sanja živi u Špišić Bukovici, a svakodnevno provodi vrijeme s osobama starije životne dobi kojima na razne načine to doba uljepšava. Iako, kako kaže, nije likovni talent, obožava kreativnost i voli osmišljavati radionice kojima uveseli i oraspoloži korisnike. Osim radionica, Sanja je korisnicima na raspolaganju za sve što zatrebaju. Ponekad je to samo razgovor ili poneki vic kojim ih oraspoloži, ali i rame za plakanje. No, ne pomaže samo ona njima, kaže nam, već i oni njoj, jer ih gleda gotovo kao obitelj.
KORISNICI SU JOJ KAO OBITELJ
– Prije puno godina izgubila sam tatu pa muške korisnike doživljavam kao nekakav nadomjestak za njega. Poslije mi je umrla i mama, tako da mi druženje s njima puno pomaže – kaže Sanja, koja nema puno rodbine, ali ima čak 80 korisnika koji su joj kao obitelj. Upravo zbog toga Sanja ne gleda na ovu službu kao na posao, već ga jednostavno živi.
Ne smatra to obavezom i daje sve od sebe kako bi im pomogla u raznim situacijama. Priznaje – jako se vezala za sve njih i teško joj je kad ih netko napusti.
A kako i ne bi, kada s njima provodi gotovo svaki dan, bilo u svakodnevnim aktivnostima, radionicama ili zajedničkim druženjima.
RADE ŠTO IH ZANIMA
– Dio mog posla odnosi se na osmišljavanje aktivnosti koje program zahtijeva, a s druge strane – tu sam za njih za sve što im zatreba. Neki dolaze već u 7 sati, ovdje doručkuju, potom se kartaju, druže i zabavljaju, a u 9 sati imamo tjelovježbu. Ne dolaze svi korisnici odjednom, već svatko ima nešto što ga zanima – priča nam Sanja.
Neki dolaze zbog vježbanja, neki igraju šah, kartaju, sudjeluju na kreativnim radionicama, a najviše ih se skupi kada imaju druženja i zabave. – Ponekad idemo i na putovanja, ali uvijek sve moramo prilagoditi financijama kojih nikad, naravno, nema dovoljno, ali snalazimo se – kaže Sanja te ističe da svatko sam bira što hoće raditi.
KORISNICI JE OBOŽAVAJU, A NEKIMA JE I ZAMJENA ZA IZGUBLJENU KĆER
Koliko im Sanja znači i kako im pomaže i uljepšava dane u mirovini, rekli su nam i sami korisnici. Tako smo se uvjerili da ona ovaj posao radi s ljubavlju, ali i da ljubav dobiva zauzvrat. Jednostavno je obožavaju i imaju samo riječi hvale, a nekima je čak i zamjena za izgubljenu kćer.
– Prije pet godina umrla mi je kćer, a Sanja mi ju je zamijenila. Stvarno je volim, divna je, uvijek spremna svima pomoći. Radi s nama, organizira nam radionice i izlete, vodi papire, čisti, poslužuje, sve je uvijek spremno i na mjestu – kaže nam Katica Sinjeri koja je najduže korisnica Dnevnog boravka. Svaki radni dan u boravku su i „dečki“ koji nakon doručka uživaju u toplom napitku, kartanju i druženju.
– Ugodno se osjećam u Dnevnom boravku pa sam svaki radni dan ovdje. Sanja mi napravi čaj ili kuhano vino, imamo doručak svaki dan, kartamo se i družimo i ugodno nam je – rekao nam je Ivica Gredelj te dodao da im je puno bolje u boravku nego da „hodaju“ po birtijama. (www.icv.hr, žđl, Foto: Ž. Đaković Leš)