Obitelj Kihar iz Gornjeg Bazja uzgaja bernardince: Ovi dobroćudni divovi mjesečno pojedu oko 160 kilograma hrane

Vjerojatno ne postoji osoba koja nije gledala film o dobroćudnom divu Beethovenu, a tri takva odrasla Beethovena i čak šest štenaca trenutno živi u Gornjem Bazju u dvorištu obitelji Kihar. Njihova uzgajivačnica Fida Saint Kennel jedina je registrirana uzgajivačnica bernardinaca u Hrvatskoj.

Kada vam dvorištem trči šest štenaca, a donedavno ih je bilo devet, dani nikako ne mogu biti dosadni. Svojim vlasnicima svakoga dana priređuju pregršt nepodopština i neizmjernu sreću. Svakim danom su sve veći, s mjesec dana težili su pet kilograma, a sada s četiri mjeseca vaga pokazuje 25. Na pitanje koliko hrane potroše mjesečno, Marija se samo smije.

– To nikada nismo mjerili jer bi nas zaboljela glava. Odrasli pojedu oko 600 grama dnevno koje im rasporedimo u dva obroka, a štenci su sada isto počeli toliko jesti, samo u tri obroka – kaže Marija, a računica nije teška – ovi preslatki divovi mjesečno pojedu oko 160 kilograma hrane. Doduše polako mališani napuštaju Kiharove i odlaze u svoje nove domove pa će se ta brojka smanjivati, ali tu ipak ostaju Broxi, Aprill i Annabell, ponosni roditelji 9 štenaca.

Aprill i Annabell prve su cure oštenjene u ovoj uzgajivačnici, njihova majka Fida u svom leglu imala je tri štenca, njih dvije i jednog dečka.

– Fida je tada imala troje štenaca, mužjak je otišao u Rijeku, a dvije cure smo ostavili sebi. Nismo mogli odlučiti koju ćemo prodati pa smo ostavili obje i to su sad mame naših beba – kroz smijeh nam priča Marija. Aprill i Annabell oštenile su se gotovo u isto vrijeme, s razmakom od pet dana. Od devet štenaca, dvije curice su odselile u Sloveniju, jedan dečko u Đurđevac, a i drugi će uskoro pronaći svoje domove.

DUGOGODIŠNJA LJUBAV PREMA PASMINI

Ljubav prema bernardincima tu je bila i prije 20 godina kada su kupili svoja prva dva bernardinca. No oni su ih prerano napustili, a zbog toga što su tada njihovi sinovi bili mali, nisu htjeli ponovno uzeti bernardince. Ali želja da u njihovom dvorištu ponovno trči ovaj dobroćudni div, nije jenjavala.

– Nismo mogli zamisliti život bez psa pa smo udomili crnu mješanku Melissu iz Skloništa za životinje Virovitica. A čim nam se ponovno pružila prilika kupili smo Fidu – priča Marija i kaže da su nju, kao i prva dva bernardinca, kupili iz ljubavi prema pasmini i isključivo kao kućne ljubimce. Nisu imali afinitete prema izložbama, no uzgajivač koji im je prodao Fidu nagovarao ih je da idu na izložbe.

– Meni je ona bila prekrasna, naravno, ali sam se bojala izložbi, nikada ne znaš kako će ti ocijeniti psa. Međutim popustili smo i na prvu izložbu odlučili otići jer se održavala u Virovitici. Ondje je bio sudac iz Češke koji je bio oduševljen Fidom i onda nas je to povuklo. Krenula izložba za izložbom – priča nam Marija. S vremenom se rodila želja za povećanjem pseće obitelji. Poželjeli su da Fida ima štence.

– Došli smo u kontakt s ljudima iz Mađarske koji su imali mužjaka, no nisu imali snimke kukova koje su kod nas obavezne. Oni su u međuvremenu imali štene pa smo uzeli Broxija. Kako je Broxi bio mali, našli smo ljude iz Budimpešte koji su imali svjetskog i europskog šampiona i odveli Fidu na parenje – prepričava Marija. Fida je tada oštenila tri mališana, među kojima Aprill i Annabell koje su mladi prvaci Hrvatske. Zbog ozljede Marija više nije u mogućnosti nastaviti ići na izložbe, no unatoč tome Broxi, Aprill i Annabell šampioni su u svim kategorijama u srcima ove obitelji. (www.icv.hr, ml; foto: M. Lukačić)