U virovitičku gimnaziju 1948. godine dolazi mladi profesor tjelesnog Vilim Tičić, koji je gimnazijalce zainteresirao za sport koji u Virovitici dotad nije bio popularan – rukomet. U to vrijeme rukomet se igrao na dvije dimenzije terena – nogometnom s jedanaest igrača i na terenu na kakvom se igra i danas sa sedam igrača. Postepeno je prevladao takozvani mali rukomet kakav poznajemo danas. U proljeće iduće godine gimnazijske selekcije odigrale su prve službene utakmice, a ubrzo su osnovani ženski i muški rukometni klubovi. U rad klubova uključili su se gimnazijalci, ali i ostale djevojke i mladići kojima se svidio novi sport u gradu.
Ženski rukometni klub od početka je bio u vrhu. Virovitica je pedesetih godina prošlog stoljeća bila nositelj kvalitete ženskog rukometa u državi. U dva navrata, 1955. i 1958. godine, osvojen je naslov državnih prvakinja, a nekoliko puta nedostajale su sitnice za još pokoji naslov.
Virovitica je uz Beograd bila domaćin 1. svjetskog prvenstva u malom rukometu za žene 1957. godine. Očekivalo se da će u Virovitici igrati tadašnja reprezentacija, međutim, mimo svih prognoza Jugoslavija je ostala u Beogradu u borbi za medalje. Na kraju je osvojena bronca, kojom se okitilo šest Virovitičanki, Horak, Hosi, Genčić, Mihalić, Ostrun, Šerbeđija te trener Vilim Tičić.
MODERNA ŠKOLA RUKOMETA
Odlaskom Vilima Tičića iz Virovitice slijedi gotovo dvadesetogodišnje razdoblje stagnacije, ali i u to vrijeme pojedine talentirane igračice odlaze u veće klubove i postaju reprezentativke. Do nove ekspanzije ženskog rukometa u Virovitici dolazi na prijelazu tisućljeća. Uz dotadašnjeg dugogodišnjeg klupskog sponzora tvrtku Tvin uključuju se trgovačka kuća Trgocentar i Grad Virovitica. Klub se postavlja na zdrave noge. Ustrojava se moderna škola rukometa, koja nakon nekoliko godina daje odlične rezultate.
Klupske selekcije redovito sudjeluju na državnim završnicama gdje igraju sve značajniju ulogu. Virovitička ženska škola rukometa postaje jedna od vodećih u Hrvatskoj. Nakon nekoliko neuspjeha seniorski sastav se 1998. godine vraća u prvu ligu. Sve više stasaju mlade seniorske igračice rođene 1983. godine. Nakon niza naslova državnih prvakinja u svim mlađim uzrastima klupska selekcija 2000. godine osvaja Partille kup u Švedskoj, neslužbeno klupsko prvenstvo svijeta za mlađe uzraste. Višednevni put autobusom i spavanje u dvoranama na strunjačama nisu bili prepreke za osvajanje laskavog naslova.
U VIROVITICI PONIKLE I REPREZENTATIVKE
U seniorskoj konkurenciji nedostajala je mrvica za osvajanje barem jednog naslova, ekipa je tri puta bila u finalu kupa, a jednom u finalu doigravanja za prvakinje. Četiri sezone igrale su se utakmice europskih kupova, a najdalje se otišlo u Kupu kupova ušavši među osam najboljih ekipa 2006. godine.
Nakon deset godina uspješnog natjecanja u prvoj ligi klub je ispao u drugu ligu. Ove godine osvojen je naslov prvaka u 2. ligi Sjever i ekipa se ponovno vraća u prvoligaško natjecanje. U posljednjih dvadeset godina teško je pronaći reprezentativnu selekciju u kojoj nije barem jedna igračica ponikla u Virovitici.
– Povratak u najviši rang natjecanja poklopio nam se sa sedamdesetim rođendanom Kluba. Vjerujem da ćemo ponovno postati stabilan prvoligaš – rekao je predsjednik ŽRK-a „1234“ Virovitica Ivan Hajmaši. Pred klubom koji je više puta mijenjao ime – Drvodijelac, Lokomotiva, Tvin, Tvin Trgocentar, Tvin Virovitica i 1234 Virovitica – uz bogatu prošlost sigurno je i budućnost, koja se temelji na radu s budućim rukometnim zvijezdama. (www.icv.hr, mš)