Nakon godine mukotrpnoga rada, popravljanja oštećenja, brušenja, nanošenja posebne boje i poliranja, rad na virovitičkom baroknom dragulju, centralnom svetohraništu u virovitičkoj Župi sv. Roka konačno je privedeno kraju.
– S radovima se započelo negdje u 11. mjesecu prošle godine, a prije početka samih radova, trebalo je napraviti istraživanje, postaviti dijagnozu kako bi se utvrdilo izvorno stanje jer je svetohranište i više nego dragocjeno – kaže Nives Maksimović Vasev, vlasnica i voditeljica obrta za restauriranje i dizajn „Gilda“ iz Zagreba koji se bavi obnavljanjem kulturne baštine, zidnih oslika, freska, oltara, te polikromiranih drvenih skulptura.
Autori baroknog svetohraništa, napravljenog 1769. su majstori Jozef Holzinger, jedan od najreprezentativnijih baroknih majstora svoga razdoblja te Timotej Schwab, franjevac koji je izradio kompletan retabl cijele konstrukcije velikog glavnog oltara i svetohraništa. Samim time, riječ je o vrhunskom i vrijednom radu, a sam majstori i danas su cijenjeni.
– Ovo svetohranište je doista jedan barkoni dragulj, ali je bio u izuzetno napuštenom stanju. S obzirom na to da je crkva, djelomično i zbog značajne geografske pozicije, oduvijek bila bitna, svetohranište je često ukrašavano cvijećem tako da je u čitavom svom gornjem dijelu (vijencu) imao cvjetne aranžmane koji su često puštali vodu. Gornji dio tako je istrunuo zbog vode, konstantne prisutnosti vlage te neodržavanja – kaže restauratorica N. Maksimović Vasev pojašnjavajući kako ranije nije postojala tradicija održavanja nego se samo prebojavalo.
– Iz tog razloga, ovo je svetohranište imalo puno intervencija po sebi, pa čak i mijenjanja kompletnog izgleda. Često se događalo da, ako neka boja više nije u modi, se svetohranište poboja i samim time poprimi potpuno drugačiji izgled. Primjerice, kada nisu htjeli više bijelo jer se zaprljalo, napravljena je mramorizacija kako se ne bi vidjelo. Tako da je na svetohraništu, koje je i ovako bilo u lošem stanju,nanešeno još nekoliko slojeva boje – kaže restauratorica.
Prema riječima Nives Maksimović Vasev, prije otprilike 30 godina, bila je jedna takozvana intervencija gdje su se nažalost na vrlo grub način mehanički skidali preslike, iza čega je ostao čitav kaos. Nakon nanešene boje, to se konsolidiralo odnosno zapeklo kako boja ne bi otpadala, pa nam je to znatno otežalo posao.
– Zbog te zapečene boje, radove kojih je bilo mnogo, nadala sam se privesti kraju u rekordnom roku, a to je do blagdana sv. Roka, međutim, skidanje preslika zbog ovako teškog stanja rok je pomaknulo za pet mjeseci – kaže restauratorica N. Maksimović Vasev te dodaje kako je samo skidanje preslike je bio najduža faza rada. Trebalo je više od pola godine se svi slojevi boje očiste i da se dođe do onoga što je izvorno.
Svetohranište danas blista u bijelo-zlatnim tonovima. – Ovo bijelo, čime je obojano svetohranište nije boja, već je na drvenu konstrukciju nanešena tutkalno kredna topla masa koja se u više slojeva nanosi i brusi te na kraju polira sa poludragim kamenom mahatom da dobije taj izgled visokog sjaja. Tako ovi bijeli anđeli sa zlatnim krilima izgledaju kao da su isklesani iz mramora – ističe restauratorica koja dodaje kako u obnovi svetohraništa nije bila sama, sudjelovale su djelatnice obrta „Gilda“, one su diplomirane restauratorice i konzervatorice, Ivana Dragozet, Lara Jurki i Katarina Debeljak, djevojke s kojima već duže vrijeme surađuje.
– Sretni smo što smo vratili slavu Holzingeru i Schwabu da je svetohranište ponovno onako kako su oni to tada zamislili. Zadatak obnove ovog svetohraništa nije bio da se vidi naš rad, on se ni ne smije vidjeti, već da se vidi njihov i to kako su oni to zamislili – radosno će restauratorica Nives te pojašnjavajući kako koliko god se nekome činilo da je godina dana posla puno vremena, mora znati da je za ovakav zahvat godina rekordno kratak rok.
JEDINSTVENO U HRVATSKOJ
Virovitičko svetohranište, prema riječima Nives Maksimović Vasev, jedno je od rijetkih, ako ne i jedino svetohranište u Hrvatskoj koje u sebi ima pet rotacijskih cilindara. Unutar jedne niše, nalazi se tri relikvijara koja se, ovisno o prigodama okreću. Pa tako postoji lice prigodno za Uskrs, Božić ili za sprovod. Popravljanjem rotacijskih cilindra, svetohranište sada u svom tehničkom i estetskom smislu potpuno ispravno. (www.icv.hr, lmh)
[g-gallery gid=”570743″]