MARIJA I JURAJ BIONDIĆ PROSLAVILI DIJAMANTNI PIR Kroz sve lijepo i sve teško u životu sačuvali su nas ljubav i strpljenje

Marija (79) i Juraj (83) Biondić iz Taborišta proslavili su prošlog vikenda u krugu svojih najbližih 60 godina braka, svoj dijamantni pir. U toploj, obiteljskoj atmosferi vitalnim supružnicima sve najbolje poželjeli su kći Anica i sinovi Zdravko i Damir s obiteljima, unuci i praunuci, s puno smijeha, zagrljaja i suza radosnica.

SVE PROŠLI ZAJEDNO

– Svašta smo prošli u ovih 60 godina zajedništva, bilo je i lijepih i teških situacija, sreće i gubitaka, ali sve što smo prošli, prošli smo zajedno – ističe Juraj. Marija i on upoznali su se 3. siječnja 1960. godine na jednoj zabavi.

– Oduvijek sam bio veseljak, volio sam pjevati i svirati, a na toj zabavi Marija me privukla jer je bila tiha i skromna. Inače ne volim galamdžije, volim povučene ljude, a Marija je bila i ostala takva – smiješeći se kaže Juraj te dodaje kako su nakon upoznavanja ubrzo shvatili da su jedno za drugo i da nemaju što čekati. Vjenčali su se 13. ožujka 1960. godine i nakon samog vjenčanja kući se vratili vlakom.

SIRAR I MASLAR

Juraj je cijeli radni vijek proveo kao sirar i maslar u virovitičkoj mljekari. Djetinjstvo mu je, kaže, obilježila nesreća u kojoj je pao pod zaprežna kola. Hrskavica na desnom kuku, koja je već ranije bila oštećena uslijed pada u kanal u kojemu se znao igrati i kupati, s novom ozljedom bila je potpuno uništena.

– Nismo odmah išli doktoru, nije to bilo kao danas. Čekali smo, a kada smo napokon došli k liječnicima, bilo je već kasno. U Biogradu su me operirali i deset mjeseci proveo sam u bolnici na oporavku. Cijeli život osjećam posljedice te nesreće – malo teže hodam – govori supružnik Juraj.

Unatoč tome Juraj je od prvog do posljednjeg dana odradio svoj radni staž u mljekari, kroz sve njene transformacije, od Gradske mljekare do Zdenke. Bio je prvi na miješalici kada su zajednički gradili svoju obiteljsku kuću uz pomoć prijatelja i rodbine. Uvijek je volio raditi, a kada bi i drugima išao u pomoć na gradilište, znao je, kaže, da mu je mjesto uz lopatu i miješalicu.

OSAM UNUČADI I ŠEST PRAUNUČADI

– Bila su to druga, lijepa vremena. Puno se radilo, ali i puno više družilo i svi su pomagali jedni drugima – prisjetila se baka Marija, koja je kao čistačica više od dvadeset godina radila u nekadašnjem Agroservisu.

Kaže kako su tijekom ovih šezdeset godina zajedništva naučili da je u životu najvažnija ljubav koja „ruku pod ruku“ ide sa strpljenjem.

– Samo strpljivost, ljubav, razumijevanje, sloga, to je najveće blagostanje. Strpljivost je najjača ljudska osobina. Uvijek smo bili pod nekim stresom i teretom u životu, svašta smo prošli, ali uvijek smo si pomagali, tješili se i zajedno rješavali probleme – o onome što je temelj njihova braka i o čemu svjedoče obitelji i poznanicima govore nam supružnici Biondić.

Danas su, poput većine svojih vršnjaka, najsretniji kada je obitelj na okupu. Uz troje djece život ih je nagradio i s osam unučadi i šest praunučadi, koji im uvijek izmame osmijeh na lice.

NAJDRAŽI BAKINI KOLAČI

– To je naše najveće bogatstvo i najveća sreća, kada smo svi zajedno – ozareno govore Juraj i Marija, koji i u ovoj dobi ne miruju. Više ne uzgajaju svinje i kokoši, no pet zečeva treba njihov angažman koji im rado daju, a vole i sitne poslove u kući i oko nje kako bi i tijelo, ali i mozak održali vitalnim.

– Deda jako voli križaljke, to mu je najdraže – odaje Marija, a Juraj pak dodaje kako Marija radi izvrsne kolače, one domaće, u koje se zaljubio još kao mladić. Što je stariji, to mu slatko više odgovara, dodaje sa smiješkom.

– Volim Marijine štrudle sa sirom i jabukama, ali i pitu sa sirom. Jako, jako su dobre – simpatično kaže Juraj, gledajući svoju supružnicu koju danas voli jednako kao i prije punih 60 godina. (www.icv.hr, mlo)