Poznatim glumcima Kazališta Virovitica Miji Pavelku i Drašku Zidaru 2020. godina ostat će u sjećanju po lijepom jubileju. Naime, Mijo i Draško već punih 30 godina utjelovljuju dva stara virovitička prepredenjaka, Mikeša i Prcu, koji “furt nješt zanovijetaju” i komentiraju događaje i ljude u Virovitici, gdje god da se pojave, na ulici, raznim prigodama i svečanostima, pa i na valovima ICV radija Virovitice. U desetominutnoj emisiji „Mikeš i Prco“ prvi put su se pojavili 28. siječnja, sada već daleke 1990. godine, a možete ih čuti svake nedjelje nakon podnevnih vijesti.
Čekali smo ih da dođu na našu radiopostaju te ih zamolili da prije nego u eter ispričaju najnovije dogodovštine, naprave mali rezime tri desetljeća „Mikeša i Prce“.
O MIKEŠIMA SE ZNA SVE I NIŠTA
– O izrazu „Mikeš“ zna se sve i ništa – započeo je priču o ovom popularnom nazivu starosjedioca Virovitice Mijo Pavelko.
– Prema mišljenju nekih izraz „Mikeš“ dolazi iz češkog, ali ima i onih koji se s time baš i ne slažu. Iako je o nastanku starog virovitičkog narječja podrobno napisano u Virovitičkom zborniku, nigdje se decidirano ne navodi kako je točno i kada nastao taj izraz. Uglavnom, zna se da se radi o starim Virovtičanima, ali kako je došlo do naziva Mikeš, to nitko ne može tvrditi, ni najstariji Virovitičani. Nisu to točno znali ni oni puno stariji od njih – rekao je Mijo Pavelko, napomenuvši da postoje naznake da su se, prema pričama, još s početka 20. stoljeća na uglu kod neke birtije nalazili „Čič Joza i Baća Iva“, koji su najvjerojatnije, kad su ih nakon „fajrunta“ istjerali van iz birtije, „divanli“ dalje na ćošku.
„ČUVAR DIVANA“ TOMISLAV TERZIĆ
– Ta dvojica pričala su o svemu. Komentirali su ljude i događaje, ali i njihove zanate, poljoprivredu, razna previranja iz tog doba i naravno, smiješne događaje u našem gradu.
Nakon 2. svjetskog rata jezikom Mikeša pisao je kazališni kritičar Iveš Pisarović, poznatiji kao Iveš sa Suvare (dio grada Virovitice), pa Baća Joza i onaj koji je zasigurno ostavio tada najveći dojam, tadašnji glumac Kazališta Virovitica Tomislav Terzić. On je utjelovio lik Mikeša na tadašnjim počecima ICV radija, davne 1966. godine i dugo godina uveseljavao naše slušatelje zgodnim pričama o našim ljudima, naravno na mikeškom dijalektu, a kao imaginarne likove koristio je ženu Katu i najboljeg prijatelja Prcu – rekao je Mijo Pavelko, napomenuvši da je Terzić time ostavio veliki značaj u očuvanju „mikeškog divana“.
Nakon smrt Tomislava Terzića nastupila je pauza, a ideja za ponovnim pokretanjem nastala je u jesen 1989. godine. Tog novog početka prisjetio se Draško Zidar.
– Dakle, te jesenje večeri 1989. godine nakon kazališne predstave “Trenk” preselili smo se iz kazališta u tadašnji Dom armije, sada Centar kulture, gdje smo zajedno s tamburaškim sastavom „Đentlmeni“ iz Virovitice pijuckali i razgovarali. Isplatilo se što nas je „nevidljiva ruka“ povela baš tada i na to mjesto, jer je upravo tada nastala ideja o ponovnom pokretanju „Mikeša“, da nastavimo tamo gdje je Terzić stao, ali ovaj put kao dvojac Mijo Pavelko – Mikeš i Draško Zidar – Prco – prisjetio se Draško Zidar, dodavši da je prvo emitiranje bilo 28. siječnja 1990. godine i da su do sada u više-manje neprekinutom kontinuitetu odradili oko 1800 emisija.
NEKAD KIRIJAŠI, DANAS OBRTNICI
– Bilo je to značajno vrijeme u stvaranju Hrvatske, a naše djelovanje obuhvaćalo je sva ta previranja, kasnije i obilazak naših bojišnica tijekom Domovinskog rata, gdje smo, nadam se, naše hrabre bojovnike malo raspoložili i barem na tren otresli ih od zla rata. Nadam se također da smo im na svoj način dali i poticaj da ustraju i dalje – prisjetio se tih, za Hrvate slavnih dana Mijo Pavelko, dodavši da je istovremeno išla i radijska emisija koja je u to vrijeme stvaranja države imala poseban akcent, ali ispričan na duhovit način.
Nakon rata sve je postalo lakše – teme su bile svakodnevnica i sve dogodovštine koje nosi.
– Baza naših emisija je komentiranje aktualnih događaja i naravno, dogodovštine naših Virovtičana. A skupljati smiješne događaje i nije tako veliki problem, jer svako malo netko kod nas ispadne komičan – nadovezao se Draško.
– Vremena se mijenjaju, ali ljudi često i dalje ostaju smušeni, počevši od nas, pa i vas u ICV-u u kojima smo često nalazili inspiraciju, te sve do naših građana neovisno jesu li političari ili grobari – iskreno ističe Prco.
Mikeš pak dodaje kako se nekada pričalo o kirijašima, starim zanatima i poljoprivrednicima, a danas se govori o gospodarstvenicima, biznismenima, ali i o „običnom“ puku. Izvrsna baza za materijal su i stari običaji kao npr. berba grožđa koja za sobom povlači i dvije glavne vinske svetkovine, Martinje i Vincekovo, ali i svadbe i ostalo.
– No, kao što je Draško napomenuo, zbog naših svakodnevnih gafova nije potrebno puno da se napravi dobar humoristični blok. Bogu hvala i Draško i ja imamo dovoljno godina, poznajemo puno ljudi, njihovu narav, a mnogi od njih su nam i dobri prijatelji – ističe M. Pavelko, koji s D. Zidarom kaže kako neke smiješne zgode i sami vide, a mnoge im prepričaju brojni poznanici.
Zato, pazite što radite, jer već iduće nedjelje mogli biste završiti kod – Mikeša i Prce.
(www.icv.hr, bs)