Na Malu Gospu brojni vjernici slavonsko-podravskog dijela Požeške biskupije hodočastili u Voćin

Na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, 8. rujna, nekoliko tisuća vjernika iz župa Slavonsko-podravskog arhiđakonata, od Virovitice preko Slatine do Našica, tradicionalno je hodočastilo u marijansko svetište u Voćinu.

Večernje euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s arhiđakonom Vladom Škrinjarićem i svećenicima iz virovitičkog, slatinskog i našičkog dekanata. Nakon što je ulazna procesija stigla iz crkve na liturgijski prostor pod nebom, biskup je Gospi Voćinskoj pred njezinim likom uputio pozdrav sljedećim riječima:

-Na ovom svome hodočašću u Godini Božje riječi pred tvojim svetim likom, Gospo naša voćinska, upućujemo ti svoj zajednički pozdrav, naše pohvale i zahvalnost. Želimo da naša molitva i pjesma bude večeras u Voćinu lijepa kao zora, blistava kao snijeg zorom obasjan. Raduj se, Djevice Marijo, kćeri moje zemlje, sestro moje duše! Raduj se ti, veselje moga veselja! Raduj se, Djevice Marijo! Blaženi koji te s rođakinjom Elizabetom proglašavaju blaženom, jer si povjerovala Božjoj riječi. Osjećam se, Marijo, pred tobom kao dijete pred majkom, čije se srce ne plaši, nego uživa u blizini nježnosti koja voli – rekao je između ostaloga biskup Škvorčević.

Pozdravljajući potom nazočne svećenike, redovnike, redovnice i sve hodočasnike, osobito pješake, biskup je rekao da se zajedno s njima raduje blagdanu Rođenje Blažene Djevice Marije, te im ga je čestitao. Kazao je da se pridružujemo onim mnoštvima hodočasnika koja su tijekom minulih desetljeća i stoljeća dolazila u Voćin, donoseći svoje vjerničko, plemenito srce kojim su željeli iskazati odanost i zahvalnost Isusovoj Majci, što je bila uvijek s nama, a osobito u teškim vremenima i nevoljama, hrabrila nas Božjim hrabrostima, ulijevala u nas osjećaje neprevarljivih Božjih nada te kroz sve životne kušnje nismo bili poniženi i u strahu, nego uvijek kao Božji sinovi i kćeri dostojanstveno u nadi. Kazao je da je među nevoljama koje nas prate i opasnost od koronavirusa. Povjerio je Mariji da sve naše poteškoće, nevolje i trpljenja, osame i siromaštvo sjedini s Isusovim slabostima i trpljenjem na križu, da one u njemu postanu njegova i naša pobjeda. Hodočasnike pak pozvao je da sabranim srcem i raskajanom savješću sudjeluju u misnom slavlju.

U homiliji biskup je upitao hodočasnike “kako su”, poručivši im da će na to pitanje najbolje odgovoriti, polazeći – ne s nekih svojih ljudskih polazišta – nego Božjih, koja nam je objavio u naviještenim svetim čitanjima. No, kazao je kako ga zaštitne maske na njihovim licima potiču da u razmišljanju o Božjoj riječi krene od njih samih. Ustvrdio je kako nam one svjedoče Božju poruku da smo slaba i krhka bića, ugrožena bolestima i drugim nevoljama te da činimo dobro kad čuvamo zdravlje tijela, slušajući preporuke onih koji su u tome stručni.

Tumačeći evanđeoski ulomak o rodoslovlju Isusa Krista, biskup je ustvrdio kako nas Božja riječ nabrajanjem imena u tom rodoslovlju želi podsjetiti, da je Bog bio prisutan u svim starozavjetnim naraštajima, djelujući i pripravljajući ono središte povijesti koje će se Marijinom suradnjom ostvariti u Isusu Kristu, i da on nastavlja i dalje u svakom vremenu tražiti suradnike s kojima će ostvarivati svoje spasonosne naume. Podsjetivši kako često čujemo da u Hrvatskoj nedostaje radnika, osobito u nekim granama gospodarstva kao što je, primjerice, građevinarstvo, istaknuo je da i Bog danas u Hrvatskoj traži radnike i želi suradnike. Pripomenuo je kako nam povijest spasenja otkriva znakovitu činjenicu da Bog svoje suradnike ne pronalazi među zemaljskim velikanima i moćnicima, nego u malenim i neznatnim ljudima, koji dolaze iz neznatnih gradova i naselja kao što je Betlehem, kako nam svjedoči prorok Mihej u ulomku prvog čitanja, koji je Bog izabrao za mjesto rođenja svoga Sina. Kakve kvalifikacije traži Bog za svoje radnike i suradnike, upitao je biskup, te je ustvrdio da su to one iste vrline i kreposti kojima se odlikovala Blažena Djevica Marija: malenost, neznatnost, poniznost, vjernost, potpuna predanost Božjoj volji i raspoloživost za suradnju s njime.

Nakon pričesti hodočasnici su predvođeni biskupom izmolili molitvu u Godini Božje riječi. Uslijedila je mala procesija s likom Gospe Voćinske koja je prolazila kongresnim prostorom te su joj vjernici uzdizanjem svijeća, hvalbenim poklicima, pjesmama i molitvenim zazivima iskazivali čast, zahvalnost i odanost. Malu službu svjetla, pohvala i molbenica biskup je zaključio činom povjere svih nazočnih Blaženoj Djevici Mariji. Kazao im je zatim kako je uvjeren da se svi oni Marijinim zagovorom s ovog hodočašća vraćaju u svoje domove ispunjeni Božjim svjetlom, toplinom i ljubavlju. Zahvalio im je za plemenito hodočasničko srce, ohrabrivši ih da se ničega i nikoga ne boje, jer su svoju sudbinu povjerili Sinu Marijinu, Isusu Kristu, našem jedinom spasitelju.

Zahvalio je svećenicima za njihovo služenje, osobito u ispovijedanju, kao i hodočasnicima pješacima. Načelniku voćinske općine čestitao je Dan Općine, a župljanima voćinske župe na čelu sa župnikom Ivanom Ereizom, čestitao je blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije sa zahvalnošću za sve što su učinili u organiziranju ovog hodočašća.

(tekst i foto: pozeska-biskupija.hr)