Ivan Živčić (87) najstariji je navijač Osijeka: Unatoč Šukerovom svjetskom uspjehu, za mene je najbolji bio Frane Rupnik

Prvu utamicu iz davne 1947. godine koju je odigrao Nogometni klub Osijek osnovan iste godine pod nazivom FD Proleter, još živo pamti 87-godišnji Ivan Živčić, iz osječkog naselja Višnjevac, najstariji vatreni navijač osječkoga kluba.

-Joj kakva je to utakmica bila, pobijedili smo gradskog suparnika Mladost sa 5:0. Tada se tako igralo, prvo gradski klubovi između sebe, a onda tek natjecanje u Drugoj saveznoj ligi – objašnjava djeda Žiga, kako ga od milja zovu njegovi ukućani.

Vjerni navijač Osijeka, koji to ime nosi od 1967. godine, može se pohvaliti svojevrsnim rekordom jer od svoje 14 godine nije propustio niti jednu utakmicu koju je odigrao “njegov” klub.

-Stari stadion je bio smješten kraj Drave, malo poviše Tvrđe. Ako je nogometaš napucao jače loptu, preletjela bi i pala u Dravu, pa se utakmica morala prekinuti dok ne donesu drugu lopta, prisjeća se Žiga.

No, navijači su tada, kako kaže, morali biti podosta uporni. Na utakmice se pješačilo po pet do šest kilometara jer je tramvaj vozio samo užim centrom.

-Znalo je napadati snijega do koljena, a mi smo se satima kroz njega probijali do stadiona na koji smo stizali mokri i promrzli. Jednom su nas zamolili da svi koji smo došli siđemo na stadion i ugazimo snijeg na terenu, kako bi se utakmica mogla održati, sa osmijehom priča Žiga i dodaje: Kakva su to vremena bila!

No i ondašnji igrači uveliko su se razlikovali od današnjih, jer nogometom se nisu bavili profesionalno već su bili zaposleni u tvornicama i na drugim radnim mjestima. Igrali su dragovoljno i za to nisu bili posebno plaćeni.

-Igrači su se više družili s ljudima, bili su pristupačniji, jednostavniji, nisu bili nikakve zvijezde. Samnom je u stolarskoj radionici, radilo njih nekoliko. Trenirali su dva puta tjedno, a ne kao sada dva puta dnevno, ali onda su i bolje igrali nego danas – kaže Žiga aludirajući na to da se NK Osijek nije povratio u prvoligaše 21 godinu.

Konačan povratak u prvu ligu Osijek je ostvario u sezoni 1976./77. kada je momčad u čijem sastavu su bili Vjekoslav Majer, Mile Dumančić, Stjepan Čordaš, Ivica Grnja, Ivan Lukačević i Ljupko Petrović, predvođeni trenerskim tandemom Andrije Vekića i Mate Kasača, osvojila prvo mjesto u zapadnoj skupini. Nastala je velika euforija zbog plasmana u najviši razred, pa je na mjestu dotadašnjeg starog stadiona u Gradskom vrtu izgrađen i otvoren do danas nedovršen stadion.

Klub se u prvoj ligi zadržao do početka Domovinskog rata, a iz njega su izašla brojna slavna nogometna imena. Najpoznatije među njima je osječkog napadača Davora Šukera koji je u sezoni 1988./89., u kojoj je Osijek osvojio osmo mjesto, bio najbolji strijelac lige postigavši 18 pogodaka.

-Unatoč Šukerovom svjetskom uspjehu, za mene je najbolji nogometaš bio Frane Rupnik. Kako je on igrao, kakvo je to bilo umijeće, uh – još se divi Žiga.

-Kad je igrač bio ozlijeđen, prije su rekli da je blesiran, tako se onda govorilo, a kad sam jednom prilikom čuo da je Rupnik blesiran i neće igrati, ja sam plakao, skoro nisam išao na utakmicu, otkriva taj strastveni zaljubljenik nogometa.

Djeda Žiga na utakmice je prestao ići tek nedavno jer su godine učinile svoje. No, televizijske prijenose ne propušta, a svoju navijačku strast prenio je na sve svoje ukućane pa je nedjeljno poslijepodne “rezervirano” za obiteljsko praćenje utakmice.

-Kad Osijek izgubi, ja onda ne mogu spavati, priznaje nam taj 87-godišnjak još uvijek “dječački zaljubljen” u nogomet i svoj klub iz grada na Dravi s kojim i dalje strastveno proživljava sve uspone i padove.

(www.icv.hr, tj)