U timu HGSS-a stranice Orahovica koji pomažu pogođenima potresom u Petrinji, Sisku, Glini i svim okolnim selima je i Stjepan Gal iz Slatine i njegov potražni pas Border collie imena Adi. On je spasiteljima pomagao pronaći osobe pod ruševinama nakon potresa, a koliko je to opasna i zahtjevna intervencija, svi mogu zaključiti i sami, nakon strašnih prizora s mjesta stradanja.
Iako su pripadnici HGSS-a dobro trenirani za ovakve situacije, za iskustvo pomoći u Petrinji i okolnim mjestima čuvaju riječi poput: opasno i dramatično.
NJUŠKA NA PRVOJ LINIJI
-U situaciji kad tražite osobu koja je pod ruševinama, kad vas okružuju oštećeni zidovi, a tlo se neprestano trese, svaka je sekunda bitna i nužna je ispravna procjena: ostati ili izaći. Tražili smo nestale cijeli dan i noć i sa srećom možemo reći da smo u rano jutro završili i da se u ovom trenu može reći kako više nema stradalih pod ruševinama – u telefonskom razgovoru podijelio je s nama iskustvo s pogođenih područja Stjepan Gal, dugogodišnji spasioc u HGSS-u stanice Orahovica, koja se odmah pridružila timovima i kolegama iz cijele Hrvatske u pomoći nakon potresa.
U situacijama kada je za čovjeka preopasno biti u ruševinama, glavnu ulogu u potrazi preuzima njegov pas Adi, član potražnog tima, koji mu je danas poput člana obitelji. On je za nestalima u Petrinji, Glini i selima dvadesetak kilometara udaljenima od ovih gradova, tražio do kasno u noć. Kada bi našao osobu, javio bi to jasnim lavežom, koji je spasiocima bio znak da se na tom mjestu nalazi netko koga je potrebno sigurno osloboditi i što prije pružiti mu potrebnu pomoć.
Adi i ekipa HGSS-a tražili su nestale i na otvorenom, ruševinama, ostatcima kuća i garaža, ali i u crkvi sv. Nikole biskupa u Žažini kraj Lekenika, koja je gotovo sravljena sa zemljom. Zbog dva jaka potresa i činjenice da se tlo neprestano treslo, zbog čega su padali dijelovi žbuke, pripadnici HGSS-a u više navrata morali su izaći iz objekta. No Adi je ostao i nastavio tragati za osobom pod ruševinama. Iako su oko njega padale cigle, Adi je ostao vjeran zadatku i pronašao muškarca za kojeg, nažalost, nije više bilo nade.
LAJANJE KAO SIGNAL
No ostaje nada za sve druge, da će, ako se slične situacije ponove ili ako se kao izletnici izgube u šumi, planini, na rijeci, ako stradaju u nesrećama poput ove, Adi i njegovi druge “njuške” na zadatku nastaviti tražiti osobu dok god ju ne pronađu i to prije ljudi.
A kad ju pronađu, ostat će na tom mjestu i uporno lajati, dok god pripadnik HGSS-a ili neke druge službe ne dođe na to mjesto. Osobu, dakle, neće ostaviti. Lavež će tako i unesrećenom biti znak da je pronađen i da je pomoć već tu.
Životinje koje se se koriste u potragama tako su dvostruko dragocjene – i žrtvama koje pronađu, ali i članovima svog tima, kada ulaze na mjesta gdje čovjek na prvu ne može.
-Situacija u Petrinji, Glini, Sisku i svim okolnim mjestima i dalje je ozbiljna, svi trebaju ostati na oprezu, ne ulaziti u građevine, pogotovo sada kada se zna da više nema nikoga pod ruševinama i više nikoga ne treba tražiti. Zahvaljujemo svima koji su pokazali veliko srce i koji žele pomoći, ali teren je zaista opasan i tko god ne mora na to područje, neka ne dolazi, zbog vlastite sigurnosti, ali i da se ne stvaraju gužve koje u kriznim situacijama otežavaju hitnim službama posao – iz bogatog iskustva kaže S. Gal u ime cijelog tima HGSS-a Stanice Orahovica.
Za njega, tim i Adija će, ovisno o situaciji, možda već danas opet biti posla. Ako situacija zatraži, i njuška i volonteri opet će biti tamo gdje je potrebno.
(www.icv.hr, mlo, foto i video: privatni arhiv S. Gal, HGSS Stanica Orahovica)