ČETVRTI DIO Jedna sezona u drugoligaškom društvu Mladosti 127. bila je dovoljna za osvajanje naslova, ali do elitnog nogometnog razreda te godine ipak nisu došli

15. srpanj 1994. godine krenule su pripreme za najveće izazove do sada. Prvog dana na popisu se nalazilo tridesetak igrača koji su bili na raspolaganju treneru Dragutinu Marjanoviću i njegovom pomoćniku Zvonku Menegatiju, ali samo će se dvadeset najspremnijih i najsretnijih naći na konačnoj listi koja će predstavljati Mladost 127. u drugom razredu hrvatskog nogometa.

Ritam je bio izuzetno jak što i ne čudi, nogomet se u Suhopolju počeo igrati profesionalno. Dva treninga dnevno, četiri pripremne utakmice i to u svega mjesec dana. Nakon gostovanja Varteksa povodom blagdana Velike Gospe (1:1), sve je bilo spremno za početak sezone, ili se bar tako mislilo.

Brojni igrači koji su odradili mukotrpne pripreme do početka sezone nisu dobili pravo nastupa u službenim utakmicama, a problemi koji su ih zahvatili u početku rezultirali su sa tri poraza iz četiri odigrana susreta. Prvi bodovi stigli su na domaćem terenu u susretu protiv Đakova. I to kako. Gosti su poveli 2:0 i odlučili usporiti tempo utakmice. Dvjema izmjenama na poluvremenu, ušli su Pšihistal i Zrnčić, Mladost 127. konstantnim napadima i prijetnjama izluđuje obranu gostiju koja u kratkom roku “zarađuje” dva isključenja, a domaćin se golovima Ferenčevića, Zrnčića i Lokingera “upisuje” na bodovnu tablicu.

– Možda sam pogriješio u procjeni da će se povrijeđeni igrači kojima je dana prilika moći suprotstaviti protivniku. Vidjelo se u prvom dijelu da igramo “premekano” što ne prolazi. U nastavku ulaskom Pšihistala i rekonvalescenta Zrnčića igra je promijenjena, a kada smo “načeli” mrežu, mogao se naslutiti kraj. Igrom kojom smo odigrali drugi dio možemo se suprotstaviti svakoj drugoligaškoj ekipi. Uostalom, to ćemo pokazati u sljedećim susretima – rekao je tada trener Marjanović za novinare Virovitičkog lista.

Nakon kratkog slavlja uslijedio je novi poraz u Vinkovcima, no, kompletiranjem sastava, bila je to jedna sasvim druga priča.

Jedinstvo Donji Miholjac (5:0), Olimpija Osijek (2:1), Bjelovar (2:0), Croatia Đakovo (1:0), Mladost Cerić (2:0)… Mladost 127. nezadrživo je grabila prema vrhu. U 15 susreta jesenskog djela prvenstva upisali su četiri poraza (u prvih pet kola), jedan neriješen rezultat protiv jesenskog prvaka Slavonije iz Požege te nevjerovatnih 10 pobjeda. Sve to bilo je dovoljno za drugo mjesto na tablici i dva boda zaostatka za požeškim klubom.

Točno šest mjeseci nakon prvog okupljanja, treninzi se nastavljaju. Na nastavak priprema odazvali su se svi nogometaši uz nekoliko prinova, a ubrzo je krenuo i drugi dio prvenstva. Mladost se pobjedama protiv Čakovca 5:1 i Budućnosti 2:0 probila na sam vrh, a u utakmici protiv Đakova uz jedan postignut pogodak poništeno im je njih još tri. Taj dan suhopoljski nogometaši nisu mogli učiniti ništa više i kući se vraćaju bez bodova.

Pretposljednja utakmica Druge HNL Sjever. Subota, 3. lipanj 1995. godine. Na suhopoljskom stadionu gostovala je Valpovka. Izvještaj s te utakmice u cijelosti prenosimo iz arhive Virovitičkog lista:

“Nogometašima Mladosti 127. za prvo mjesto do kraja prvenstva trebale su pobjede s Valpovkom, ali i s Metalcem OLTOM u posljednjem kolu. Zbog toga su u susretu s Valpovkom odmah krenuli s napadima i ubrzo Ferenčević postiže vodstvo. Gosti se uglavnom brane i rijetko organiziraju protunapade. Nakon pola sata igre Mladost 127. pogotkom Džafića povećava vodstvo. U drugom dijelu gosti stvaraju priliku, ali vratar Rebić brani. Već tada znao se rezultat u Vinkovcima koji ide u prilog suhopoljskom drugoligašu. Bez obzira na ovakvu povoljnu okolnost, nogometaši Mladosti 127. pogocima Pranjića i Matoša potvrđuju pobjedu”.

Mladost 127.: Takač, (Rebić), Ferenčević, Denis Jelić, Lokinger, Matoš, Ditrich, Žibreg, (Šoštar), Lončar, Džafić, (Trogrlić), Pranjić, Pšihistal.

Susret završava slavljem, majice igrača završavaju kao suveniri, a slavlje se nastavlja do kasno u noć.

Subota, 3. lipnja 1995. godine upisana je krupnim slovima u dugogodišnju tradiciju igranja nogometa u ovom kraju. Zasluženo!

“Najnovija zbivanja u nogometu i oko nogometa ne obećavaju ništa lijepoga. Tijekom tjedna bit će donijeta odluka o budućnosti sustava nogometnog natjecanja u Hrvatskoj. Prema najavama moguće je da će biti donijeti zaključci koji će, iz naše perspektive, najvjerovatnije samo štetiti nogometu u cjelini, a ne kako se vjeruje, podići njegovu kvalitetu.” – Virovitički list, petak 9. lipanj 1995. godine, broj 1925.

-Teško je reći dali sam očekivao ovakav uspjeh. Logično, čovjek se uvijek nada dobrim rezultatima, pa sam i ja na početku natjecanja bio optimist. Tijekom natjecanja smo došli u dobru poziciju, iskoristili smo ju na najbolji mogući način. Jedini pravi konkurent bila nam je požeška Slavonija, ostali nisu bili ni blizu. Cilj je opstanak u Prvoj B ligi i stvaranje Mladosti 127. kao stabilnog B ligaša – izjavio je tada na kraju sezone trener Mladosti 127. Dragutin Marjanović – Dado.

Tih dana prisjetio se i naš sugovornik Pavao Fett – Paji, dugogodišnji član Uprave i Kluba.

– Utakmicu iz Vinkovaca koja se igrala u isto vrijeme kao i naša protiv Valpovke pratio sam putem radio prijemnika. Kada sam čuo rezultat te druge utakmice i kada sam vidio kako naši dečki igraju na terenu, znao sam da bi to moglo biti to. I zbilja je bilo. Nakon završetka utakmice usljedilo je veliko slavlje, ne mogu vam opisati kakva je to radost bila na terenu. Igrači su se grlili, pjevali, skakali, bilo je zbilja nevjerovatan osjećaj biti tamo u taj dan. Naravno, slavlje je potrajalo do dugo u noć, ali sada nećemo otkrivati detalje – rekao nam je Pavao, a široki osmjeh pojavio se na njegovom licu.

Osvajanje naslova od strane Mladosti 127., jedne “seoske” ekipe, kao i Hrvatskog dragovoljca u Drugoj HNL zapad, nije se svidio čelnicima NSH-a te su se svim silama trudili kako te dvije ekipe ne nastupe u najvišem nogometnom rangu. Upravo iz tih razloga Mladost i Hrvatski dragovoljac ostvarili su izuzetno dobre odnose, stoga i ne čudi da, kada je za igrače i rukovodstvo kluba načelnik općine priredio prijem, gosti su bili upravo predstavnici kluba iz Sigeta.

Plan NSH djelomično je, i ispostavit će se privremeno uspio. Niti Mladost niti Dragovoljac nisu pristupili “eliti”, ali su svoje mjesto pronašli u tada osnovanoj Prvoj B ligi…

– Prva B liga osnovana je “preko noći”. Čelni ljudi hrvatskog nogometa nisu željeli da jedan tako ”mali klub” iz malog mjesta nastupa rame uz rame sa najjačim imenima, to više nije tajna, nije bila niti tada. Napravili su kompromis, ako se to tako može nazvati. U B ligu ubacili su nas i Hrvatski dragovoljac koji je također osvojio Drugu ligu u svojoj regiji. Iako je nosila naziv Prva liga, svi smo mi znali da to ipak nije tako – zaključio je Pavao.

(www.icv.hr, mra)