Nakon godinu dana iščekivanja Europsko prvenstvo u nogometu polako, ali sigurno kuca na vrata. Preostalo je svega 18 dana do najvećeg sportskog natjecanja Starog kontinenta, a upravo toliko susreta odigrala je Hrvatska reprezentacija na spomenutoj smotri. Sve je krenulo 1996. godine utakmicom protiv Turske.
Kiša je neumorno padala, natopila Nottinghamski stadion i preko 20 tisuća ljudi među kojima se pronašlo oko dvije tisuće glasnih hrvatskih navijača. Najgore je bilo akterima koji su tog 11. lipnja istrčali na teren i po izuzetno lošim uvjetima nastojali ostaviti što bolji dojam. Šahovnica se tada po prvi puta zavijorila na jednom velikom nogometnom natjecanju, a zanimljivo je kako su i naši tadašnji protivnici također po prvi puta nastupili na Europskom prvenstvu. Manje-više, bili smo svima nepoznanica, s druge strane stajala je momčad koja je, iako je glasila kao autsajder, imala sasvim respektabilan sastav. Od svih turskih nogometaša koji su tada nastupili u početnoj postavi jedino je Hakan Sukur, ”Bik s Bospora”, imao kakvo-takvo iskustvo igranja u drugim ligama budući da je godinu dana ranije odigrao pet susreta za talijanski Torino i postigao jedan pogodak.
S druge strane, naši reprezentativci imali su zapažene uloge u velikim svjetskim klubovima. Robert Prosinečki bio je tada član Seville, prije transfera u zagrebačku Croatiju, Mario Stanić nastupao je za Parmu, Slaven Bilić priključio se West Hamu, Davor Šuker ”trpao” je za Real Madrid, dok je Zvonimir Boban gradio je status legende u Milanu.
Ipak, glavni akter tog susreta ušao je s klupe za pričuve. U 73. minuti izbornik hrvatske reprezentacije, legendarni Miroslav Ćiro Blažević iz igre je izvadio Alena Bokšića, a na njegovo mjesto uskočio je Goran Vlaović i sve ostalo je povijest. Nakon udarca iz kuta za Turke, Aljoša Asanović osvojio je loptu nešto izvan šesnaesterca vratara Ladića, progurao ju do Vlaovića koji se sjurio prema golu, zaobišao Rustua Recbera i postigao odlučujući pogodak koji možete pogledati OVDJE.
Krivca za taj poraz navijači Turske pronašli su u Alpayu Ozalanu, posljednjem igraču obrane koji je bio najbliži hrvatskom napadaču. Stoper Besiktasa nije se odlučio napraviti prekršaj za koji bi zaradio crveni karton, već je propustio Vlaovića za što je kasnije dobio nagradu za fair play.
Bilo kako bilo, Hrvatska je tog 11. lipnja u svom prvom susretu na Euru postigla prvi pogodak i ostvarila prvu pobjedu, a Vlaovićev gol bit će zlatnim slovima upisan u povijest hrvatskog nogometa.
Pet dana kasnije, u drugom kolu skupine D, čekao ih je nastup protiv Danske…
(www.icv.hr, foto: screenshot, video: youtube, UEFA)