Gradska knjižnica i čitaonica Virovitica: Razgovor s povodom sa Zlatkom Erjavcem – Erom

blank
Foto: knjiznicavirovitica.hr

U Godini čitanja predstaviti zaljubljenika u knjige, nekoga tko je otkrio strast za pisanjem u 60 godini i napisao svoju prvu knjigu, a početkom lipnja sprema promociju svoje druge knjige izvrstan je povod za razgovor. Zlatko Erjavec, rođen u kući u Ljubljanskoj ulici u Virovitici, 1958. godine. Duhovit, jednostavan, apolitičan, svoj, kako za sebe kaže: „Neopterećen sam, jer na ono što ne mogu utjecati, to me ne zanima.“ Sa Zlatkom razgovarala je voditeljica Odjela za odrasle Gradske knjižnice i čiaonice Virovitica Nela Krznarić.

Zlatko, što ste sve radili u životu, što je bilo Vaše zanimanje?

Završio sam srednju ekonomsku školu u Virovitici. Radio sam svašta. Bio sam knjigovođa, vlasnik videoteke, vozač kamiona, jedno vrijeme radio sam na benzinskoj pumpi, imao sam Slanu sobu. Sve što sam radio, dobro sam radio, volim odgovornost. Često sam mijenjao poslove jednostavno zbog nametnutih životnih prilika, a imam umijeće prilagođavanja.

Uz razne poslove koje ste radili kontinuirano ste kulturno-umjetnički djelovali u svojoj Virovitici i šire.

Osamdesetih godina bio sam jedan od pokretača kazališne skupine Keprure u našem gradu. Pisao sam tekstove i glumio. Pisao sam i druge književne forme koje su objavljene u brojnim medijima. Član sam udruge VIKA – Virovitička kulturna alternativa. Obzirom da su tri sekcije: glazba, književnost i fotografija, organiziram književne večeri poezije.

Inspirativno je i poticajno što ste u 60 godini napisali svoju prvu knjigu Žene vole pametne muškarce. Kako ste otkrili dar za pisanjem?

Robert Roklicer je utjecao na mene da otkrijem u sebi da se mogu izražavati na taj način. Roklicer je bio izvrstan književnik, dramaturg i glumac. Nepunih 11 godina vodio je Jutro poezije u Zagrebu. Doselio se u Viroviticu, okupio, privukao i poticao na pisanje. Bio mi je omiljeni pisac, blizak, pročitao sam sve njegove knjige nekoliko puta. Poslije smo se sprijateljili. Prvo okupljanje bilo je pred Božić 2017. U Caffe baru Cug na željezničkoj stanici.

Žene vole pametne muškarce sadrži 18 priča i 54 humoreski. Vaša druga knjiga Žena koja je voljela kosilice sadrži 60 priča. Pišete na jednostavan, izravan i duhovit način. Što Vam je inspiracija?

Inspiracija mi može biti bilo što. Na primjer, nitko ne primijeti da se nešto zanimljivo dogodilo u kafiću za stolom. Mene takvo što može pokrenuti. Ne volim pisati pravocrtno. Nešto ili netko me pokrene, ne bi nitko pogodio da me to inspiriralo, pustim da me lik odvede. Nisam ovdje, um najmanje upotrebljavam. Pišem brzo, u dahu, teško počinjem, ali onda pustim da isteče nakon prvog impulsa, ne ispravljam. Vjerujem prvom efektu.

Ljudi često govore da ste pisali o njima.

Ljudi su prilično uvjereni da sam o njima pisao ili da su me inspirirali. Netočno! Uglavnom pišem o karakterima. Od 7-8 milijardi ljudi koliko nas ima, radi se o nekoliko vrsta karaktera. Vrlo vjerojatno da se ljudi zbog toga prepoznaju. Ali, nikad ne pišem o ljudima. U prvoj knjizi omiljena tema su mi bili škrtci. Vjerujem da su se neki pronašli u mojim pričama, ali nisam konkretno mislio ni na koga. Ljudi koji pričaju bez prestanka su mi druga omiljena grupa ljudi.

Otkud naslov Vaše druge knjige? Opet su žene u pitanju.

Naslov druge knjige predložila mi je urednica i lektorica prof. Marija Karacsonyi i ja sam prihvatio. Žena koja je voljela kosilice priča je iz knjige. Knjiga ima tri poglavlja.
Muško ženski odnosi su prvo poglavlje. O tome najviše volim pisati, nije autobiografija ali glavni lik uvijek ima luzersku ulogu, tako mi se čini zgodno i duhovito. U drugom poglavlju pišem o svojim iskustvima kako sam izdao prvu knjigu. Zapadam u glupe situacije, želim vidjeti te situacije na svoj način, drugi ne vide, ali vidim ja. I treće poglavlje od svega pomalo-12 priča. Knjiga je nastala dvije i pol godine nakon prve.

Uskoro će promocija Vaše knjige u našoj knjižnici.

Da. Promocija će biti u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Virovitici u ponedjeljak, 7. lipnja s početkom u 18 sati. O knjizi će govoriti urednica prof. Marija Karacsonyi i moja prijateljica Melita Schmitz , a za dobru svirku pobrinut će se Marko Teskera. Bit će dobro.

Koliko dugo ste član Knjižnice?

Član Knjižnice sam od osnovne škole, dok je još knjižnica bila u Gajevoj ulici. Kao dječak sam išao u kazalište, nisam nikom htio reći. Sjećam se starih virovitičkih glumaca: Redera, Zidara, Vrbenskog… I danas volim Knjižnicu i Kazalište. Moje dvije ljubavi. Svaki dan čitam 5 do 100 stranica. Kao što jedem svaki dan, tako čitam svaki dan.

Koje su tri knjige po Vašoj preporuci koje bi vrijedilo pročitati?

1Q84, Haruki Murakami, Sloboda, Jonathan Franzen i Tragovi na duši, Philip Roth.

I na kraju, ali ne manje važno pitanje, Zlatko i obitelj?

Obitelj mi je temelj u životu, podrška i sigurnost. Sviđaju im se moje priče. Naravno, puno mi to znači.

(knjiznicavirovitica.hr)