Danas se slavi jedan od najstarijih katoličkih blagdana – Sveta tri kralja ili Bogojavljanje. Tom se prigodom prisjeća događaja opisanih u evanđeljima kada su tri mudraca s istoka, Gašpar, Melkior i Baltazar, došla u Betlehem pokloniti se Isusu.
Običaj je u Podravini da se trojica muškaraca ili dječaka, nazvani Zvjezdari, uoči Tri kralja ili na sam blagdan, maskiraju u kraljeve koji su, slijedeći zvijezdu repaticu, pohodili novorođenog Isusa. Sa sobom nose zvijezdu ili sito ukrašeno sličicama sa svecima i šarenim papirom, osvijetljeno svjetlom svijeće te pjevajući prigodne pjesme nose mir i dobru godinu u domove. Ponegdje se grupa sastoji od tri muškarca ili dječaka obučena u kraljeve i jednog koji nosi zvijezdu.
Naziv za Zvjezdare i njihove ‘zvijezde’ različit je od sela do sela, a da običaj na području Pitomače ne bi pao u zaborav, već dva desetljeća za to se brinu Nino Španić, Dalibor Petričušić, Željko i Marinko Barčan.
– Još kao djeca smo išli pjevati za Tri kralja, kako se to kaže kod nas, te smo na jednoj fešti razgovarali i odlučili da to nastavimo i sada kao odrasli. Tada smo si dali izraditi pravu odjeću kakve su se nosile u to vrijeme, odnosno kakvu su tada nosili kraljevi. Izradili smo si zvijezdu i ponovno krenuli pjevati – kaže Marinko Barčan te dodaje kako su, osim po odjeći, specifični i po ‘zvijezdi’ ili ‘Betlehemu’ koju su izradili od malog ‘barilca’, odnosno male drvene bačvice u kojoj su složene jaslice.
Običaj je ovo koji još nije pao u zaborav, kako u Pitomači, tako i u cijeloj Podravini pa velike i male Zvjezdare još uvijek možete vidjeti kako idu ulicama od kuće do kuće. Pritom pjevaju „Veselje ti navješćujem“, „U to vrijeme godišta“ i „O sveta Tri kralja“.
No, ono po čemu su pitomački ‘kralji’ posebni svakako je i to što sviraju, pa pjesmi nikad kraja.
– Već 20 godina držimo do ovoga običaja i svake godine se uoči Tri kralja oblačimo i obilazimo prijatelje te im otpjevamo i odsviramo prigodne pjesme i nosimo im blagoslov Tri kralja – kaže Marinko Barčan te dodaje kako ovaj običaj ne smije pasti u zaborav.
– Ovo je stvarno lijep običaj i nekada su to djeca stvarno voljela raditi i uzbuđeno su čekali taj dan da mogu ići pjevati, ali danas nažalost djeca imaju neke druge zanimacije koje ih ne ispunjavaju tako kako su nekada djecu ispunjavale ovakve aktivnosti – za kraj ističe Marinko Barčan.
(www.icv.hr, ib; foto: I. Barčan, M. Barčan)
