„Mi smo nesavršeni ljudi koji podižu nesavršene ljude u nesavršenom svijetu i to je savršeno u redu“ – citat je kojim se vodi Antonija Šandrk iz Špišić Bukovice, žena koja svojim aktivnostima ostavlja neizbrisiv trag u svojoj zajednici.

Antonija je magistrica Religiozne pedagogije i katehetike koja predaje Katolički vjeronauk u osnovnim školama na području Špišić Bukovice i Pitomače. Odmalena je znala da se time želi baviti, odnosno, kako kaže, osjećala je taj poziv za pričanjem djeci o tome kako nisu slučajno na ovome svijetu i da ih Bog neizmjerno voli.

– Volim taj naš svijet u razredu, pun čistih srca i pozitivnih emocija. Smatram da učiti nekoga ljubavi, nesebičnom davanju, praštanju sebi i drugima je od velike važnosti i temelja za budućnost. Zajedno učimo biti bolji, zajedno prihvaćamo da je svatko od nas poseban i originalan, a u konačnici otvaramo se za čudesne planove koje Bog ima za nas – motivirajuće priča Antonija.

Svoje slobodno vrijeme poklanja onome što voli, a to su različite edukacije kojima se nastoji razviti kako osobno, tako i u profesionalnom smislu. Ono što je dodatno oplemenjuje je djelovanje u župama, osobito u svojoj, Župi Ivana Krstitelja u Špišić Bukovici, gdje pomaže u radu s djecom i mladima. No, tu je i obiteljski OPG oko kojeg, osobito u ljetnim danima, također puno pomaže. Uz sve to bavi se i sportskim aktivnostima, a hobi joj je i šminkanje za koje se i usavršila.  

– Uvijek naglašavam onu istinsku ljepotu koja dolazi iz nutrine čovjeka, no svakako je lijepo kad naglasimo svoju vanjsku ljepotu, stoga sam svoju kreativnost pretvorila u još jedan hobi, a to je make up za koji sam završila i edukaciju – priča nam Antonija, koja svoje vještine nesebično poklanja svojim prijateljicama.

Još jedna velika Antonijina ljubav je glazba u kojoj je također neprestano razvija i educira. Tijekom cijelog školovanja bila je aktivna u crkvenim zborovima, pjevala je i u duhovnim sastavima na raznim susretima mladih, a kao posebno iskustvo istaknula je praćenje hrvatske nogometne reprezentacije gdje su prije svake utakmice pjesmom slavili svetu misu.

– Glazba je moja velika ljubav, to je moj vjerni pratitelj uz lijepe, posebne trenutke i one manje lijepe. Glazba me povede u jedan moj nevidljivi svijet i izvlači one moje najdublje emocije. Ona prožima sav moj život i sve moje trenutke. Ona je moj psihoterapeut i sretna sam što sam pristala odvažiti se i pustiti glas. Kada pjevam, tada sam najsretnija – umirujućim i nježnim glasom priča Antonija te ističe da joj je posebna čast što taj svoj talent može iskoristiti tako da slavi Boga.

U glazbi se ostvarila i kroz pisanje tekstova. Njezina pjesma „Tebe je lako voljeti“ pobijedila je na Suhopoljskom festivalu, a napisala je i pjesmu za sadašnju grupu „Pirati“ iz Velike Gorice pod nazivom „Ti za mene ne mariš“. Dodatak Antonijinom glazbenom razvoju je i škola „Husar&Tomčić“ koju je pohađala, a stalni se razvoj nastavlja i djelovanjem u crkvenom zboru VIS Susret te Vokalno-instrumentalni trio Cantabile. Uz Antoniju trio čine Tihomir Sabolić na gitari i Perica Mihaljević na klaviru.

– Naš trio izvodi skladbe blagog karaktera pogodne za stvaranje ugodne atmosfere u ugostiteljskim objektima ili na domjencima, raznih prigoda, a osobit naglasak je na glazbenom animiranju vjenčanja. Repertoar čine domaći i strani standardi pop, rock, jazz, duhovna glazba, gospel, filmske i klasične glazbe. Djelujemo i u Župi svetog Roka u Virovitici tako da animiramo pjesmom svetu misu – priča nam svestrana Antonija.

Za sve ono što je i što čini, zaslužnima smatra svoju obitelj i Boga, koji joj, pružaju mogućnost da se ostvari kao svestrana i nadasve sposobna žena.

– Veliki stupovi moga života su moja obitelj koja mi je usadila i pokazala što znači zajedništvo, ljubav, rad, disciplina, te vjera u Boga koju i danas živim, zajedno s mojim velikim ljudima, mojom vojskom prijatelja koja me čini snažnijom. S njima živim i radujem se našim zajedničkim uspjesima. Poseban je stup moj Bog, koji mi sve to pruža, ma koliko čudno i nepopularno to zvučalo današnjem svijetu – kaže Antonija te dodaje:

– Život promatram kao dar koji nam je dan, u kojemu pjevaš i plešeš kroz vrijeme. Ponekad ne možeš birati melodiju života, ali možeš ubaciti tekst i pjevati, plesati, smisliti pjesmu, novu, posebnu i ostaviti trag na pozornici života.

(www.icv.hr, žđl, Foto: privatni album)