„Svaki građanin trebao bi dati svoj doprinos gdje je god moguće“. Rečenica je to koju u razgovoru često koristi Darko Cerovski, poznata i svestrana našička ličnost i dobri duh ovog grada.
Darko je, naime, uspješan obrtnik, predsjednik velike Udruge voćara i vinogradara Našice, nagrađivani proizvođač vina, rakija i vinjaka, predsjednik Mjesnog odbora Našica, aktivni član župe sv. Antuna Padovanskog, suprug, otac i djed.
„Tajna je u dobroj organizaciji, da se sve stigne“– reći će nam na upit kako uspije ugurati sve te obveze u dan od 24 sata. „Radim po prioritetima“ – jednostavno dodaje.
Darko je obiteljski obrt naslijedio od svog oca, koji je bio vrsni stolar. Sjeća se kako je početak karijere počeo graditi kao strojarski tehničar u Livu, a kad je došao rat, novo radno mjesto postala mu je mala obiteljska stolarska radionica.
DVOSTRUKI “BLAGOSLOV”
I dok je kretao kao „svaštar“, radeći s ocem i bratom, tijekom godina Darko se odlučio specijalizirati za jednu posebnu vrstu poslova unutar stolarske branše. Nije ga zanimala masovnost, već svojevrsna unikatnost i to ona koja dolazi sa dvostrukim blagoslovom. Doslovno.
S jedne strane, budući da izrađuje oltare, klupe za crkve, ulazna vrata za sakralne objekte i ispovjedaonice, njegov rad automatski je blagoslovljen već tijekom nastanka, dok drugi dio pripada „blagoslovu“ konzervatorske, odnosno restauratorske struke.
-Budući da je teško na tržištu naći ‘kompletnog’ majstora, koji zna kvalitetno raditi i s pločastim namještajem, kao i s masivom, posljednjih desetak godina radim sam. Ne bavim se velikim serijama i proizvodnjama, već pojedinim restauracijama. Iskreno, volim raditi za crkve, to ostaje iza vas duži period, gotovo za cijelog života. Zahtjevno je, svaki materijal je izazov za sebe, ali vrijedi – simpatično kaže Darko. Rad njegovih ruku moguće je vidjeti u crkvama, kapelama i samostanima u Kistanju, Sutivanu na Braču, Opatovini, Osijeku…
S posebnim žarom izdvaja „svoju“ župu i crkvu sv. Antuna Padovanskog u Našicama, u kojoj je radio gotovo sve. Od interijera, krsnog zdenca, svetišta, ispovjedaonice, stražnjeg ulaza u crkvu, klupe…
Svoj posao obavlja profesionalno, u dogovoru s konzervatorima, ali mu i daje osobni pečat te budno prati na stanje materijala i kako se s vremenom „ponaša“. Kao i drugi majstori, priznaje da mu je to profesionalna deformacija, ali da ga svi znaju po tome i da nitko neće zamjeriti ako podrobnije baci oko na vrata, prozore, kad navrati u posjet ili tijekom mise podrobnije gleda u klupe, pokrajnje oltare.
ŠAMPION VINA I RAKIJA
-Posao je nešto što se mora obaviti dobro jer je to majstoru najbolja reklama. Kad se nečega prihvatim, onda to nastojim napraviti kvalitetno, neovisno je li riječ o novoj klupi u crkvi ili organiziranju predavanja za Udrugu – ističe D. Cerovski.
Da misli ozbiljno, svjedoči i činjenica kako se prije 32 godine prihvatio vinogradarstva i voćarstva. Iz hobija. Naravno da nije stalo samo na zanimaciji u slobodno vrijeme. Postala je to obveza istovjetna pravom zaposlenju. Kao što svi znaju, vinograd treba slugu, a ne gospodara, kao i voćke. Darko je zato s godinama sve više učio i ulagao u načine proizvodnje vina, zaštitna sredstva, edukaciju. Njegov trud i uspjehe prepoznali su i kolege.
Okupili su se prije 18 godina u Udrugu vinogradara i voćara Našice, jednu od najaktivnijih na području Slavonije i prije 12 godina izabrali ga za predsjednika. Na toj je funkciji i danas.
-Danas imamo više od stotinu članova i jedna smo od najvećih i najaktivnijih udruga u gradu. Organiziramo predavanja o zaštiti voća i loze, prerade voća, radionice na otvorenom, održavamo samostanski voćnjak… Kad vidite da su ljudi zadovoljni u udruzi, onda vam je drago što ste i u taj dio uložili svoj trud, vrijeme, znanje.
Naši su članovi priznati, a naš rad se prati. Kroz aktivnosti koje provodimo stekli smo puno poznanstava, što je veliko bogatstvo. Izvrsno surađujemo s institucijama, Županijom, Gradom, HGK i vjerujem da opravdamo ne samo svaku kunu koju dobijemo za naše manifestacije već da su i oni u našem radu i rezultatima prepoznali kvalitetu proizvoda kojoj težimo i da smo tako opravdali povjerenje koje nam daju – naglašava D. Cerovski.
Kaže kako se pomaci u proizvodnji vide iz godine u godinu, što potvrđuju i ocjenjivači na sajmovima i izložbama te ocjenjivanju vina. Putuju kako po Hrvatskoj, tako i po inozemstvu i kući rijetko dolaze praznih ruku. On osobno dosad bilježi zlato za traminac, graševinu, frankovku i frankovku roze. Poznat je i kao šampion s rakijama te vinjakom.
OBITELJ NAJVEĆA RADOST
-To mi je i ljubav i strast, iako bi moju suprugu Branku zapravo trebalo pitati više o tome. Ona najbolje zna koliko vremena sam kod kuće, a koliko me obveze šalju na druga mjesta – sa smiješkom kaže Darko i prelazi na najvažniju temu – obitelj.
Znaju ga kao obiteljskog čovjeka, koji je sa suprugom Brankom podigao Tomislava i Borisa. Unučice Leona, Iskra i Pavla tako s djedom otkrivaju čari voćnjaka i vinograda i uživaju u slatkim plodovima koje beru direktno s drveta.
-Ljudi danas gledaju neke druge stvari kojima mjere užitak i bogatstvo. No za mene je to kad okupite obitelj na jednom mjestu, kad djecu izvedete na pravi put i kada ste im uvijek davali sve što ste mogli. To je, uostalom, i dužnost svakog roditelja, da podigne dijete u odraslog čovjeka koji će biti ostvaren i sretan. Meni i supruzi ne treba veća hvala ni zadovoljstvo ičim osim da vidimo kako su nam djeca i unučice sretni i zdravi – ocjenjuje naš sugovornik.
No ni tu ne staje njegova priča – on je i aktivni član Mjesnog odbora Našice. Sa svojim kolegama brine se oko komunalne problematike, radova, udruga, tehničkih problema vezanih uz svoj kvart. Još jedna obaveza u danu u kojem je premalo sati za sve što treba napraviti. Oni koji znaju Darka, odmahnut će rukom i reći: ako bilo tko to može preuzeti, onda je to on.
-Kad su mi ponudili da budem nositelj liste za mjesni odbor, nisam mogao odbiti tu čast. Želim biti poveznica između građana i Gradskog vijeća. Pogotovo na području udruga jer znam iz osobnog iskustva koliko svaka podrška i manifestacija znači. Sve moje iskustvo i znanje im je na raspolaganju. Udruge i klubovi su veliko bogatstvo našeg grada, u njima se rađaju prijateljstva, ljudi se educiraju, ali i grade svoju društvenu sredinu, mijenjaju grad na bolje. Svi smo dužni u tom pogledu biti pomoć jedni drugima jer samo tako možemo nešto dobro napraviti – zaključuje Darko. (www.icv.hr, mlo, foto: M. Lovrenc i privatni arhiv)