Kada uđeš u dvorište Majorovih u Bankovcima, malom mjestu u općini Zdenci, doista ostaneš bez daha jer se dvorištu i imanju zapravo ne vidi kraja, a rukavi cijele obitelji su zasukani od ranih jutarnjih sati budući da posla ima napretek. Naime, OPG Major i njegov vlasnik Josip Major posjeduju 400 goveda, 37 konja i 50 ovaca, a tu su još kokoši, šest vjernih pasa čuvara i puno drugih životinja. Uz to sve još i 212 hektara zemlje, od čega 50 hektara pašnjaka, 25 hektara djeteline, odnosno djeletinsko-travne smjese, a ostalo je obradiva površina na kojoj su ječam, zob, žito, kukuruz i soja. OPG Major sve je napravilo svojim rukama i sredstvima.
– Sve smo sami napravili, nismo imali pomoć ni IPARDA ni SAPARDA, ni iz nikakvih mjera, sve ovo je rezultat našeg rada. Cijela obitelj uža i šira, ustaje u 4 ujutro i radi se do ponoći. Dakle rade svih mojih petero djece i zet kao šesti, svi smo tu i radi tko što treba. Prvi posao ujutro je mužnja krava, što rade uglavnom kćerke, ostala goveda hranim ja i evo prošlo je preko 30 godina da ih nitko osim mene nije nahranio, to uvijek uzimam na sebe, a zet hrani ostalu stoku. U ovom poslu moraš biti sve i ekonomist i veterinar, da tako kažem i knjigovođa, a vremena su sve teža – započinje Josip koji najviše vremena provodi s kravama. Od ukupno 400 goveda, 60 je muznih krava, no proizvodnja mlijeka ide sve teže zbog niske otkupne cijene.
– Svi su se parametri cijena naših proizvoda danas raspali i jednostavno je stanje jako teško i neodrživo. Na primjer, mi smo prošle godine za jedno utovljeno june mogli kupiti tri palete Uree, a ove godine ne možemo kupiti niti jednu, zatim jedan konj ako ga prodamo vrijedio je 25 tona KAN-a, a ove godine vrijedi samo 5 tona. Posebna je priča cijena otkupa mlijeka, za litru danas dobijemo 3,10 kuna što je sramotno. Recimo, kilogram kruha danas košta od 8 do 15 kuna, a mi za taj kilogram moramo dati 5 ili 6 kilograma žita. Rekli su litra mlijeka će biti litra plavog dizela ili litra lože, a litra plavog dizela je 9,50 kuna, a mi za mlijeko dobijemo tih jadnih 3,10 kuna. Tako da je teško i ne znam dokle ćemo izdržati. Sada imamo oko 70 krava s teletom i nešto od toga ćemo biti prisiljeni prodati – priča Josip Major, a o uzrocima ovakvog stanja u poljoprivredi i stočarstvu kaže:
– Znam da su veliki poremećaji, dogodio se taj rat u Ukrajini, no cijene gnojiva su otišle gore još prošle godine. Mi smo KAN kupovali u proljeće po 130 kuna, Urea je bila 260 kuna, a danas je KAN skoro 700, a Urea 1100 kuna i to više nema pameti. Kada uzmete u obzir da je trošim 30 tisuća litara plavog dizela za moju proizvodnju u ratarstvu i stočarstvu i lani je to koštalo 100 tisuća kuna, a danas je to 300 tisuća i pitam se odakle to namaknuti. Iskreno nikada nisam mislio da s toliko rada i truda moraš razmišljati hoćeš li opstati ili propasti. Bilo je teških vremena, ali nikada ovako – kaže ogorčeni Josip Major te tvrdi kako ga najviše zabrinjava budućnost njegove djece i obitelji koja radi i živi od poljoprivrede i stočarstva.
– Ja sam polako na kraju radnog vijeka, imam 62 godine, ali svi moji su tu, njima treba osigurati budućnost. Imamo sada problem i sa zakupom zemljišta za koje ugovor s ovoliko stoke potpisujem na samo godinu ili dvije dana. Od 212 hektara koje radim, mojih je 50-ak, a ostalo je u zakupu. Puno sam toga uložio, imam 12 traktora, kombajna, strojeva, štale sam sve sam nazidao i sada ispada da je sve bezvrijedno. Ja sam ostao jedini na području općine pa mogu reći i šire koji se bavi mužnjom krava i proizvodnjom mlijeka, ostali su odustali i ne vidim zapravo izlaz. Uz sve to još nas je zadesila i ova suša, kiše nema, a polja vape za vodom. Žita, zobi i ječma još i imamo, ali kukuruz ili soja će nastradati, ako bude 50 posto uroda ove godine bit će dobro – kaže Major.
Druga strana priče su konji, 37 grla ima kod Majorovih, a o njima posebno brine Josipova kćer Tena koja ima veliku želju jednog dana otvoriti konjički klub.
– Konji su od pamtivijeka na našem imanju, ja sam nekada i orao s konjima uz pomoć jednobraznog i dvobraznog pluga. Sada su nam ovdje jednostavno životinje za dušu. Danas imamo 37 konja, hladnokrvnjaka najviše, imamo i nešto ”amerikanaca”, tri Quartera i nešto Noniusa, imamo jednu kobilu englesku galoperku i jednostavno s njima uživamo. Kćerka Tena ih najviše voli, ona ih jaše, održava i ima želju otvoriti taj klub s rekreativnim jahanjem, već ima svoj OPG i evo sada je prošla na jednom natječaju, no vidjet ćemo, jer uzgoj konja je iznimno skup i zahtjevan. Tena, ako i prodajemo konja, jedino ga želi dati za rasplod ili daljnji uzgoj i ništa drugo. Volio bih da sve uspijemo spasiti jer želim da moja djeca ostanu na slavonskoj i hrvatskoj zemlji, pa zar je to puno?! – pita Josip Major.
(www.icv.hr, vg; foto: V. Grgurić)
