U minutama novog izdanja emisije Zdravi kutak posvetili smo se strahu, intenzivnom i neugodnom osjećaju te smo otkrili nešto više o njemu. Kako se s njime nositi, kako si pomoći te kako se on manifestira, otkrila nam je psihologinja Ivana Kostelac, a za početak nam je pojasnila što je to strah, te dali je on zapravo dobar ili loš.
– Strah je sam po sebi dobra emocija budući da nas štiti u situacijama koje su za nas opasne, no to ne znači da je on ugodan. Posebno se to odnosi na one trenutke kada smo u velikoj trenutnoj opasnosti te možemo primijetiti kako nam srce kreće ubrzano lupati kako bi mogli pobjeći, no može se dogoditi i suprotno, da se zaledimo što nam zapravo omogućava da bolje procijenimo situaciju kako bi mogli bolje i reagirati. Baš iz tog razloga o strahu se govori kao o nečemu lošemu, te ljudi u konačnici od strahova bježe- kaže Ivana, te nam govori o strahovima s kojima se susrećemo tijekom života.
– Postoje određeni strahovi koji su generalizirani, no imamo i razvojne strahove koji su uobičajeni i koji traju kratko te nestaju. Tako se djeca koja okolinu doživljavaju kroz interakciju s odraslima boje glasnih zvukova, svjetla i nepoznatih lica budući da ih je strah da će ih netko odvojiti od roditelja, kasnije dolaze strahovi od povreda, prirodnih nepogoda te bolesti vezanih uz odlazak liječniku, a kako odrastaju dolazi do straha od smrti roditelja budući da u određenom periodu počinju shvaćati da kad netko umre da se zapravo ne vraća- ističe Ivana i nastavlja.
– Kada se kod djece krene razvijati apstraktno mišljenje, tada kreću strahovi od čudovišta. Kroz školsku dob ti strahovi nestaju, a kreću strahovi vezano uz prihvaćanje u društvu, napredak u školi, strahovi vezani uz fizički izgled i slično. S razvojem kreću strahovi vezana uz životna usmjerenja, odabir fakulteta, ulazak u romantične veze, zatim i strah od roditeljstva, zajedničkog života, financijski strah, a u srednjoj dobi vraćamo se na strah od bolesti, te potom u starosti strah od smrti i kraja života- dodaje. Ivana je u nastavku našeg razgovora otkrila da strahovi ne moraju nužno utjecati na naš život, a pojašnjava i zašto je to tako.
– To također možemo pojasniti na primjeru. Što ako se netko boji aviona? Ako nikad neće ići na putovanje gdje je avion prijevozno sredstvo, taj strah njega neće ometati. Problem je kad nas strah čini disfunkcionalnima, kada nam otežava život. Mi u glavi možemo imati neku viziju straha, a on ostaje kada se potvrdi. Kada imate strah od napuštanja od neke osobe i neka vas osoba zaista napusti, taj strah je potvrđen i bitno utječe na nas, no i tada si možemo pomoći. Najčešće na način da ljudi izađu u neku situaciju koje se boje i na taj način shvate da mogu odraditi i kad to naprave nekoliko puta pobjede strah. Nije to lako, osjeti se nelagoda, vjerujte da ćete se nakon toga osjećati puno bolje. Ako se to ne napravi, strah se gomila, a to može dovesti do blokirajuće anksioznosti da više ne mogu funkcionirati sami bez podrške obitelji i psihologa gdje ih mi osnažimo i napravimo plan kako da se suprotstave strahu i kako da ga pobjede. Ljudi jako minimaliziraju te probleme, kažu „nije ti ništa, praviš se“, a naš cijeli fiziološki sustav bude pogođen i tada se ne možemo sabrati- dodaje Ivana.
Istaknula je kako ljudi često ne žele potražiti pomoć budući da se boje stigme društva, no to im ne treba biti prepreka jer nitko od onih koji osuđuju ne zna kako se osoba zapravo osjeća. Za kraj je s nama podijelila i nekoliko savjeta kako si možemo sami olakšati.
– Svi smo zaboravili normalno funkcionirati i lako ulazimo u stanje stresa i nelagode kada zaboravimo namiriti naše fiziološke potrebe. Ne jedemo redovno, ne šećemo, a nebrigom o svom tijelu stvaramo stres i već smo tada ranjiviji. Moramo početi brinuti o takvim stvarima, o sebi, i već tada ćemo se osjećati puno bolje. To je jedna sitnica koju možemo učiniti za sebe neovisno o tome imamo li novaca ili nemamo te neovisno o tome što nas je u životu zadesilo- zaključila je Ivana.
(www.icv.hr)