Za Vlastu Ojurović, kuharicu Pučke kuhinje u Virovitici, koja već 26 godina djeluje u okviru Gradskog društva Crvenog križa Virovitica, radni dan počinje u šest sati ujutro, a ponekad i ranije.
Jer, ako je riječ o četvrtku, poput tog četvrtka, kada smo ih posjetili, trebalo je pripremiti cijeli meni: pileću juhu, rizi-bizi, pohanu piletinu i zelenu salatu. Ako se uzme u obzir da se dnevno kuha za 170 ljudi, onda to za Vlastu i njezine kolege; pomoćnu kuharicu Ankicu Rigler i pomoćnog kuhara Željka Galovića znači za nešto više od dva sata skuhati više od 70 litara juhe, narezati 4 kilograma mrkve i luka, izdinstati 5 kilograma graška s 10 kilograma riže te svaki komad piletine, njih 170, pohati.
-Ovdje radim već 27. godinu. Posljednjih godina dnevno skuhamo između 160 i 175 obroka. Naši korisnici rijetko jedu u ovom prostoru; njih tek šest. Ostalih šest dolazi osobno po hranu, dok se za sve ostale hrana odvozi na kućnu adresu.
Počinjemo kuhati oko šest ujutro, da do osam, najkasnije pola devet sve bude gotovo, kad se hrana počinje pakirati u posude i odvoziti na teren – priča Vlasta, miješajući juhu u ogromnom loncu iznad kojeg vise zaimače i kuhače te se prebacuje na piletinu.
Ankica i Željko užurbano miješaju rižu, peru salatu i slažu posude u koje će se hrana staviti čim bude gotova.
NJIH TROJE, A PRIPREME GODIŠNJE 49.000 OBROKA
Pučka kuhinja u Virovitici nije klasični restoran – korisnici ovdje ne mogu dobiti npr. ćevape ili pomfrit. Ovdje se pripremaju svježa i hranjiva jela koja se kasnije mogu lako podgrijati.
-Kuhamo variva, dosta ‘saftova’, umaka… Jedan dan je juha, mesni dio, umak, tjestenina/riža, salata i kruh, a jedan dan varivo i meso te kruh. Vikendom i neradnim danima poput praznika ili blagdana hrana se ne kuha niti vozi, već se dan ranije pripreme ‘lunch paketi’ – konzerva ribe, paštete ili mesni narezak, suhomesnati proizvod poput slanine, jegera ili par debrecinki, voće poput jabuke ili mandarina i pola kilograma kruha – kaže Vlasta.
Čim je hrana gotova, pakira se u posude i odvozi, no za kuhinju posao tada nije gotov. Ankica Rigler i kolege odmah počinju pripremati stolove za one koji će objedovati u prostorima Pučke kuhinje u Marasykovoj ulici u Virovitici. Nakon toga, treba oprati sve posude koje su od korisnika stigle od jučerašnjeg menija, kako se vozila polako vraćaju s terena. Na redu je zatim čišćenje i priprema za sutra.
-Od šest ujutro do 14 sati, kad nam smjena završava, malo je praznog hoda. Gdje god se okreneš, posla ima, od sudopera do štednjaka vrijeme brzo proleti. Danas, uz cijeli meni i pohano meso, pripremamo i pakete za naredna tri dana, budući da je neradni dan u petak, a još ide i vikend – priča Ankica, dok posude zveckaju.
Nakon 26 godina u Pučkoj kuhinji, a prije toga i kao njegovateljica u GDCK-u Ankica uskoro odlazi u zasluženu mirovinu. Zamijenit će ju vrijedni i povučeni Željko Galović koji se već sjajno snalazi u kuhinji. Složna tročlana ekipa radi kao jedan organizam – sve funkcionira jer tako mora biti.
-Kao što je rekla kolegica, hrana je vrlo slična onome što i sami kuhamo doma, jedan dan varivo s mesom, kobasicom ili slaninom, drugi cijeli meni. Svih ovih godina korisnici grah ocjenjuju najboljom hranom. Imamo, znači i mesa i fina variva, no taj grah, s kobasicom, koji se satima kuha u velikom loncu i dalje je mnogima najdraži – sa smiješkom kaže Ankica.
Ovaj vrijedni trojac godišnje pripremi oko 49.000 obroka. Podatci pokazuju kako je u periodu od 2015. do 2021. godine pripremljeno i dostavljeno ukupno 340.795 obroka. Broj korisnika značajno je narastao za vrijeme pandemije COVID-19. Ponajviše onih koji si obrok plaćaju sami. Prije pandemije takvih je bilo 18. Danas ih je 60.
MENI S DOSTAVOM ZA 28 KUNA
– Na dnevnoj bazi trenutno se u Pučkoj kuhinji priprema 170 obroka. Za korisnike Centra za socijalnu skrb, obroke plaća Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike i to obrok s dostavom 34 kune, a suhi vikend obrok 20 kuna. Za 20 korisnika koji pravo na prehranu nisu ostvarili putem Centra za socijalnu skrb, obrok financira Grad Virovitica. Korisnici koji obrok plaćaju sami, dnevni obrok s dostavom plaćaju 28 kuna, a suhi vikend obrok 20 kuna – kaže ravnateljica GDCK-a Virovitica Željka Grahovac.
Naglašava važnost i potporu lokalne samouprave i zajednice te dobročinitelja u radu kako Crvenog križa, tako i Pučke kuhinje.
-Za vrijeme blagdana to je posebno izraženo. Posljednjih godina uspijevamo im osigurati i kolače, zahvaljujući udrugama, Strukovnoj školi, a unazad 12 godina Zajednica žena HDZ-a “Katarina Zrinski” VPŽ osigurava im blagdanski obrok, da osjete pravi ugođaj na svom stolu – ističe Ž. Grahovac.
Pučka kuhinja ima potporu Grada Virovitice, koji je jedan od suosnivača Gradskog društva Crvenog križa Virovitica. Za rad GDCK-a godišnje se iz proračuna izdvaja oko pola milijuna, kaže pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Alen Bjelica.
-Od toga je 0,2 posto od poreznih prihoda za službu traženja, 0,5 posto poreznih prihoda za redovan rad Crvenog križa te 150.000,00 kuna za Pučku kuhinju. U Pučkoj kuhinji imamo korisnike koji se sufinanciraju putem Centra za socijalnu skrb temeljem rješenja, a isto tak Grad za još 20 korisnika izdaje rješenja te financira njihovu prehranu u Pučkoj kuhinji.
Uz navedeno, Grad Virovitica sufinancira i dnevni boravak, pomoć u kući starijim i nemoćnim osobama te pomaže u podmirivanju troškova za organizirano stanovanje- objašnjava pročelnik.
PONEKAD JEDINO LICE KOJE VIDE U DANU
U pakiranju hrane pomažu i vozači koji će tople obroke odmah početi voziti na kućne adrese: Aleksandra Salopek, Davor Klaić i Željko Šelimber. U prosjeku dnevno zajedno prođu oko 400 kilometara, kako bi starijima, bolesnima, napuštenima i onima koji si obrok ne mogu skuhati sami na kućnu adresu dostavili svježu i toplu hranu u posebnim posudama.
Vozačica Aleksandra, koja ima teren na području grada Virovitice, ali pokriva i prigradska naselja Milanovac, Podgorje, Golo Brdo, Sveti Đurađ, Rezovac i Rezovačke Krčevine, za volanom je dnevno pola svog radnog vremena. Ostalu polovicu provodi na poslovima knjigovodstva.
-Trenutno imam 52 korisnika i više je onih koji si obrok plaćaju sami nego onih koji pravo na obroke ostvaruju putem Centra ili Grada Virovitice. U ove četiri i pol godine svakog dana osvjedočila sam se koliko je ova usluga dobra i potrebna. Ima jako puno ljudi koji zaista teško žive, bolesnih i nepokretnih ljudi, starih ljudi koji žive potpuno sami. Da ove usluge nema, zaista ne znam kako bi oni – kaže Aleksandra.
Svaki dan je, unatoč ustaljenoj ruti od sedamdesetak kilometara, drugačiji. Jučer je netko vrata otvorio sa osmijehom, danas je situacija možda potpuno drugačija.
Davor Klaić, koji pokriva teren koji obuhvaća dio općine Lukač (Lukač, Dugo Selo Lukačko, Budrovac Lukački), općinu Gradina (najudaljenije mjesto Budakovac) i teren općine Suhopolje (najudaljenije mjesto Levinovac), kaže kako na mnoge adrese više ne dovozi topao obrok.
-Nema ih više tko otvoriti. Korisnici su, nažalost, umrli. Dio njih prebačen je u dom jer više ne može sam živjeti – sa sjetom priča dok se vozimo selima kroz koja dnevno pređe i do 170 kilometara i pokazuje na kuće u kojima više nitko ne živi.
Vozač Pučke kuhinje i Gradskog društva Crvenog križa dobro je poznat svakom korisniku u svojem “rajonu”. Ponekad je jedino lice koje će stari, bolesni i napušteni vidjeti tog dana. Znaju da će Aleksandra, Davor ili uvijek nasmijani i srdačni Željko donijeti limene posudice s hranom i kad je vani sparina i pakao na plus 39 Celzijevih stupnjeva, ali i kada je magla, kiša, poledica ili snijeg.
“NI SAMA SI NE BIH BOLJE SKUHALA”
Jesti se mora, pa sve da se vozilo pokvari, zapadne u blato ili snijeg, doživi prometnu nesreću – sve će se riješiti i hrana će stići na adrese korisnika, poručuju vrijedni vozači koji su s godinama “upili” sudbinu dragih lica koje svakodnevno viđaju pa s njima proživljavaju sve što im život donese.
Tog četvrtka, Ivica (60) u Turanovcu, točan kao sat, čekao je u dvorištu skromne kuće u koju su prije šest godina stizala dva obroka dnevno. Tada je s njim živjela majka, koja je danas u domu u Suhopolju. Tišinu danas prekida jedino radio i zaigrana dva psića koja već poznaju vozilo Crvenog križa i mašući repom pozdravljaju Davora s posudama.
– Hranu mi dovoze više od 10 godina i jako je dobra. Zadovoljan sam i količinom i okusom, a dobro je što mi je dovezu na kućni prag. Za ručak uvijek ima dosta, a nekad ostane i za večeru. Živim sam i bilo bi mi jako teško da nema Pučke kuhinje – kaže Ivica.
Vera u Gradini također je pozdravila Davora koji je donio ukusan meni. Ona obroke plaća sama, ali ne za svaki dan, već tri dana u tjednu, plus vikend paket.
-Zadovoljna sam, hrana je dobra, a ako mi baš ne bude dovoljno, za večeru, u pekari si kupim pecivo i slično – kratko kaže.
Njezina sumještanka Magda (85) uvijek se razveseli Davoru, a tako je bilo i ovaj put, grijući se uz peć i pozdravljajući ga s toplom riječi. I ona živi sama, a djeca koja žive u Rijeci dolaze i pomažu joj i osiguravaju da joj ništa ne nedostaje. Drva su nacijepana za cijelu zimu, smještena su blizu ulaznih vrata, pod stepenicama, da Magda može ujutro lakše naložiti i grijati se za tmurnih, hladnih dana.
– Čujte, ja sam s ovim jelom sretna. Neću vam lagati, ni sama si ne bih skuhala bolje – priča nam Magda koja kaže kako obroke plaća te su joj veliko olakšanje preko tjedna.
-Za vikend si, unatoč tome što dobijemo paket, još uvijek volim i nešto skuhati, najčešće neku juhicu i ispečem si koje pileće krilo i meni dosta. Važno mi je da sam pokretna, da mogu biti u svojoj kućici, da se mogu pobrinuti za sebe i ne ovisiti o drugima. Mojih vršnjaka više nema puno. Uglavnom su po domovima. Ja tamo ne želim. Dok me noge i ruke drže, bit ću u svojoj kući – poručuje Magda.
Kad završi s obrokom, oprat će posudice i pripremiti ih za idući dan. Ne zna što će joj sutra donijeti, osim jednog, da će joj između 9 i 11 sati, obrok još topao, sigurno stići na vrata.
(www.icv.hr, mlo, foto: M. Lovrenc, M. Lukačić)