Osnovna škola “Ivana Filipovića” Osijek druga je u gradu po veličini, a pohađa ju preko 500 učenika. No, prva je po tome što je uvela ograničenje korištenja mobitela za vrijeme boravka djece u školi i na školskom prostoru.
Gotovo dva mjeseca od početka školske godine, u “školi bez mobitela” sve teče uobičajeno, iako čuđenje među nastavnicima i učenicima drugih osnovnih škola, ne prestaje.
– Joj Marta, pa kako su ti mogli uzeti mobitel? Kako ti preživljavaš sate, pitala me je moja prijateljica koja ide u “Becićku” i koja još ima mobitel na nastavi. No, meni je zapravo super. Prije smo se znale dopisivati pod nastavom i moram priznati da me je to dosta ometalo u praćenju sata, a što tek sada primjećujem. Ne osjećam nikakav nedostatak, ako nešto trebam provjeriti na internetu, to mogu na kompjuteru u školi- rekla nam je Marta Penavin iz 6c razreda prilikom posjeta “školi bez mobitela”.
S njom se slaže njena razredna kolegica Zoe Prokić Grace koja kaže kako sada i sve rjeđe nosi mobitel u školu, dok je Vid Koćiš iz 7b razreda mobitel zamijenio usnom harmonikom.
– Dosta je dosadno bez mobitela, pa sam našao način da se zabavimo. Okupimo se pod odmorom i malo zasviram, a ponekad se i malo zapjeva, u svakom slučaju stvori se jedna vesela atmosfera- kaže Vid.
Ponos na svoje učenike i nastavnike, pa i roditelje, ne skriva ravnatelj Zlatko Kraljević koji smatra kako će projekt “Škola bez mobitela” prerasti u dobru praksu.
– S prvim danima nastave u ovoj školskoj godini već je primjetna puno veća socijalizacija učenika. Pod odmorom ne gledaju u mobitele, nego se druže i razgovaraju, a evo donesu i poneki instrument i zasviraju. I ne samo to, oni sada osmišljavaju neke nove igre pod odmorom, a vraćaju se i na neke stare, udaraju klik-klak, one dvije drvene kuglice s kojima nekad dobiju i po prstima- sa smješkom priča ravnatelj koji na pravu dječju razonodu gleda s posebnom naklonošću.
No, takav pristup sada je moguć upravo ograničenim korištenjem mobitela kojima su učenici znali snimati, posebice u toaletu, neprimjerene sadržaje i onda to dijelili po društvenim mrežama.
– Sada im to više nije zanimljivo, jer ako se ne snimi na mobitel i taj sadržaj ne podijeli s drugima, onda se to zapravo nije ni dogodilo. Sada rjeđe odlaze u toalet, tamo više nema zabave i glupiranja- ističe ravnatelj Kraljević.
Premda u školi nije bilo većih problema vezanih uz nedopušteno snimanje mobitelima, prema riječima ravnatelja, takvo ponašanje, uz slabiji fokus na gradivo i stalno “surfanje” društvenim mrežama, bili su motivacija za pokretanje projekta “Škola bez mobitela”.
– Na sjednicama Učiteljskog vijeća promišljalo se na koji način učenicima uskratiti mobitele. Ovdje nije riječ o zabrani mobitela, to je preteška riječ, nego smo išli u smijeru smanjenja korištenja mobitela u vrijeme nastave. Svi su se učitelji složili da je to potrebno i tako smo osmislili ovaj projekt– objasnio je Kraljević.
A sve funkcionira na jednostavan način. Na početku prvog sata učitelj predmetne nastave skupi mobitele od učenika i odnese ih u kutiju koja se nalazi u zbornici. Svaki razredni odjel ima svoju kutiju i one su u zbornici, dok su kutije s mobitelima za učenike razredne nastave u njihovu razredu. Na kraju nastave mobiteli se vraćaju učenicima.
– Već su se toliko navikli da sami odlažu mobitele u kutije, ili podsjećaju nastavnike da ih pokupe, u slučaju da to nisu učinili, ali isto tako i da im ih vrate na kraju nastave- kaže ravnatelj Kraljević te napominje kako na taj način nije uskraćena komunikacija s roditeljima koji uvijek mogu nazvati školi u slučaju neke hitnosti, a također i učitelji i školska uprava mogu kontaktirati roditelje.
– Činjenica je da živimo u digitalnom svijetu, no osobno smatram da djeca ne bi ni trebala nositi mobitele u školu. Naša je škola dio projekta e-škole CARNeta, a to znači da je svakom djetetu u školi na raspolaganju tablet, a većina ih ima i laptope u učionicama, Njihov rad za računalom je pod kontrolom nastavnika što je dodatna prednost u zaštiti djece imajući u vidu da je sve više predatora koji vrebaju putem interneta. Ujedno i sama djeca manje su izložena nasilju u školama i mobbingu, što nas posebno veseli jer je škola mjesto nulte tolarenacije na nasilje- kaže Kraljević.
Projektu Škola bez mobitela prethodile su brojne analize na svim školskim vijećima, vijećima roditelja i učenika, a on je i dio školskog kurikuluma, kao i Pravilnika o kućnom redu i Pravilnika o pedagoškim mjerama, pa za eventualno kršenje pravila postoje i sankcije.
– Moram priznati da sam prilikom osmišljavanja ovog projekta mislila kako će to izazvati veći otpor učenika. Međutim, oni su to vrlo jednostavno prihvatili i nismo imali nikakvih problema ni s njima niti s roditeljima. Većina roditelja je pozitivno reagirala i podržala nas u našoj namjeri, a i učenicima to više uopće ne predstavlja neku prepreku. Sama nastava nema velikih promjena iako smo ranije imali slučajeva da smo učenicima morali uzeti mobitele i da su za korištenje mobitela za vrijeme nastave dobivali pedagoške mjere. Izgovarali su se na razne načine, primjerice, samo gledaju kad završava nastava, iako se u učionici na zidu nalazi veliki sat- sa smješkom kaže učiteljica geografije Antonija Kujundžić ističući kako se najveće promijene primijete za vrijeme odmora koje je postalo i vrijeme istinskog druženja.
Zahvaljujući sinergiji ravnatelja, učitelja, roditelja i samih učenika, pravilna primjena suvremenih tehnologija u osječkoj školi “Ivana Filipovića” ide u smjeru stjecanja novih znanja i razvoja vještina, a tim će smjerom, sudeći barem prema upitima upućenim ravnatelju Zlatku Kraljeviću iz drugih škola, uskoro krenuti još neke od njih.
(www.icv.hr, tj, foto: T. Jovanović)
