Znate li da svaki put kad „kliknete“ na nešto na internetu ostavljate digitalni trag ili otisak koji mogu pratiti oglašivači i druge zainteresirane strane? Jedno od istraživanja pokazuje kako samo jedan klik na određenu stranicu ili društvenu mrežu koji napravite može aktivirati i do 80 različitih zainteresiranih strana koje će vas pritom „pratiti“, kako bi prikupljale podatke o vašim navikama, preferencijama i izborima.
Ujedno, znate li da uz realan, imate i vlastiti digitalni identitet na mrežama? On, naime, može biti identičan vama u stvarnosti, ali i potpuno drugačiji. Kako on izgleda i kako vas drugi vide – o tome će biti riječi u mini serijalu od tri nastavka koji pokrećemo danas (četvrtak), a u povodu Dana medijske pismenosti, koji se na razini cijele Hrvatske provode od 22. do 28. travnja.
Podsjećamo, Dani medijske pismenosti projekt su Agencije za elektroničke medije i Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, koji se u suradnji s brojnim partnerima i pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija i Ministarstva znanosti i obrazovanja provodi od 2018. svake godine u proljeće.
Do sada je u sklopu Dana medijske pismenosti održano ukupno više od 1830 događanja s više od 100 tisuća sudionika i u njih su redovno uključene odgojno-obrazovne ustanove, knjižnice, kina, mediji, udruge…
DIGITALNI OTISAK – SVAKI KLIK, KOMENTAR, FOTOGRAFIJA
ICV će ove godine ove važne dane posvetiti mini serijalom na temu digitalnog otiska i digitalnog identiteta, s ciljem posvješćivanja javnosti koliko smo svakodnevno aktivni u ostavljanju tragova na internetu i stvaranju vlastite “digitalne ličnosti” na društvenim mrežama, iako toga možda ni nismo svjesni niti o tome dovoljno promišljamo.
Što je digitalni trag, a što identitet, kako ga stvaramo, tko od naše aktivnosti u digitalnom prostoru ima koristi, tko može iskoristiti naše informacije i kako – na ta i druga pitanja odgovorit će nam Martina Nikolić, magistra psihologije iz Centra za nestalu i zlostavljanu djecu Osijek, odnosno Centra za sigurniji internet (CSI), koji se svakodnevno bave ne samo ovom problematikom, već i edukacijom djece i odraslih, za sigurnije svakodnevno korištenje interneta.
O digitalnom otisku i tragu pisat ćemo u tri nastavka, a u prvom donosimo odgovor na pitanje: o čemu je točno riječ? Saznat ćemo i koje podatke o nama mogu saznati vlasnici stranice na koju smo “kliknuli”.
Što je, dakle, digitalni otisak?
-Digitalni otisci su podaci koji nastaju kao nusprodukt interakcija koje su sastavni dio svakodnevnog života. Digitalni otisak je znak koji ostavljamo dok koristimo internet i koji može utjecati na našu online reputaciju. On se sastoji od sadržaja koje stvaramo, dijelimo, ali i sadržaja koji drugi objavljuju i dijele – o nama i s nama. Društvene mreže predstavljaju najbolje platforme za stvaranje digitalnih otisaka – kaže Martina Nikolić.
Dodaje da je to svaka fotografija koju objavimo, pjesma koju smo podijelili, objava koju smo ‘lajkali’, komentar ispod tuđe objave, kao i sve ono u čemu su nas drugi označili ili nešto o nama napisali u web prostoru.
JEDAN RAČUN, JEDAN IDENTITET
Digitalni identitet je pak širi pojam, objašnjava.
-Digitalni identitet se sastoji od naših osobnih podataka, ali je važno biti svjestan toga da je on oblikovan i našim online ponašanjem, kao što su slanje poruka, korištenje društvenih medija, e-trgovina itd. Neki istraživači pojašnjavaju kako svi tragovi što ih sami ostavljamo online čine naše digitalne otiske, dok tragovi koje drugi ostavljaju o nama čine našu digitalnu tetovažu, a sve zajedno označuje našu online prisutnost – ističe.
Svakom aktivnošću na internetu ostavljamo trag koji se može pratiti. Njih je mnogo. Ujedno, možemo imati i više digitalnih identiteta, kaže naša sugovornica.
-Svaki korisnički račun koji imamo predstavlja po jedan identitet – npr. većina nas ima svoj digitalni identitet na društvenim mrežama, na forumima, u igrama i slično. Postoje osobe koje velik dio svog slobodnog vremena provode stvarajući svoj online identitet i izgrađujući virtualnu osobnost. Kako imamo priliku surađivati s e-sport igračima, ali i kreatorima sadržaja općenito, vidimo da oni razvijaju svoj digitalni identitet npr. kroz igranje, što ih može učiniti profesionalnim igračima, što duže igraju i što su im statistike bolje.
Pojedinac može imati toliko virtualnih identiteta i biti toliko usmjeren na njih da postanu važniji od stvarnog identiteta. Tome svakako pridonosi i to što je u današnje vrijeme moguće i zarađivati od svog digitalnog identiteta – što može biti posebno privlačno, ali sa sobom nosi i određene specifičnosti u radu kao i potencijalne opasnosti – upozorava psihologinja.
Trag je nešto što se lako može pratiti, a posljedica ostavljanja osobnih podataka sve je jasnija kroz povećan broj prijava za krađu identiteta, „pražnjenje računa“, zloupotrebu fotografija i drugih materijala od treće strane, koja će se, na našu štetu, njima okoristiti.
-Krađa identiteta je jedna od opasnosti do koje može doći zbog čitanja naših digitalnih otisaka. Ona uključuje neovlašteno uzimanje osobnih podataka i njihovo korištenje za manipulaciju računima žrtava.
Ovakav oblik prijevare obično obuhvaća financijske aspekte žrtve, ali može ozbiljno narušiti i ugled. Osim u online svijetu, opasnosti imamo i u svijetu „uživo“ – preporuka je da dokumenti koji sadrže osjetljive podatke poput računa kreditnih kartica, telefona, poštanskih pošiljci i različitih članstva budu pažljivo uništeni prije nego što se odlože u smeće – upozorava naša sugovornica.
GDJE OSTAVLJAM SVOJE PODATKE?
Digitalan prostor omogućio je brojnim predatorima da lako dođu do svojih žrtava, koristeći lažne identitete i nudeći različite proizvode ili tražeći usluge. Kako bi se spriječila zloupotreba, važno je imati na umu: što unijeti u digitalan prostor, a što ipak sačuvati za realnu stvarnost?
-Kada dijelite informacije na internetu, važno je biti svjestan mogućnosti krađe identiteta. Počinitelji mogu stvarati lažne profile u tuđe ime, dobiti pristup lozinkama i e-mail računima, kupovati proizvode ili usluge, otvarati bankovne račune i koristiti kreditne kartice na tuđe ime, ali i počiniti razna druga ozbiljna kršenja zakona.
Zapitajte se – ako recimo imate iste lozinke za više računa i netko sazna vašu lozinku; potencijalno je u stanju uči na vaše razne društvene mreže, profile na online trgovinama, u igrama i slično. Koliku štetu bi mogao napraviti? Svako od nas je potencijalno ugrožen takvim pristupom i važno je uvijek promisliti: gdje ostavljam svoje podatke, zašto, jesu li sigurni i tko ih može iskoristiti? – naglašava psihologinja.
Kada pričamo o tome kakve informacije sami dijelimo o sebi, ujedno moramo biti svjesni da je dio koji vidimo online često samo privid, jedan djelić života za koji nam je ugodno dijeliti ga sa svijetom, dodaje.
REALNO VS. DIGITALNO
-O ovome dosta pričamo u Centru kako radimo s kreatorima sadržaja, influencerima. Kroz aktivnosti s njima, poput Gen Z akademije koju provodimo u suradnji s Mood Mediom i partnerom A1 Hrvatska do kraja svibnja bit će posjećeno 10 školi diljem Hrvatske. Cilj nam je osvijestiti mlade o tome da posao kreatora sadržaja nosi sa sobom razne izazove, a svakako ne prikazuje u potpunosti realan život.
Naravno, postoje i situacije da netko kreira lažne profile i predstavlja se kao mi. Nažalost, na besplatnu i anonimnu liniju Centra za sigurniji Internet 0800 606 606 znaju nam se javiti i djeca ali i odrasli s ovim problemom. Neki odraslih koji su nam se javili su žrtve lažnih profila godinama, osjećaju se nemoćno u cijeloj situaciji jer unatoč brojnim prijavama ne dolazi do brisanja tih profila.
U slučaju da netko od čitatelja prepozna da je i sam u takvoj situaciji ili poznaje nekoga tko je – predlažemo da nam se javi kako bi im pružili podršku i nadamo se, pomogli rješavanju cijele situacije.
Nedavno sam pročitala da je prvi travanj jedini dan kada dovoljno kritički promatramo što vidimo u medijima – svijest o tome da je nešto što čitamo možda netočno nam donosi dozu opreza koja može biti korisna u online svijetu- kaže M. Nikolić.
U nastavku serijala saznat ćemo koje su zamke dijeljenja fotografija na društvenim mrežama, osobito djece i privatnog prostora, provjeravaju li poslodavci naše profile na društvenim mrežama prilikom razgovora za posao i kako se uništeni digitalni ugled može popraviti. Ujedno, bit će riječi i što točno mapiraju pametni satovi, roboti i drugi uređaji koje svakodnevno koristimo, a koji podatke o nama mogu lako proslijediti drugima.
Praksa povezanosti realnog i digitalnog života pokazuje, nažalost, kako smo, koristeći virtualnu stvarnost i pametne proizvode, i mi sami postali proizvod koji drugi prate, proučavaju i – koriste. Cilj serijala je ukazati što možemo učiniti već danas da to spriječimo.
(www.icv.hr, mlo, ilustracija: Canva)