Za bajkere je poznato da su na vozilu često u pratnji svojih ljepših polovica, no Monika Šteker (45) iz Sv. Đurđa nedaleko do Virovitice odlučila je u vjetru u kosi na motociklu uživati sama. Ona je jedna od rijetkih bajkerica na području Virovitičko-podravske županije i članica je MK Kumovi iz Virovitice, zajedno sa suprugom Mariom, dugogodišnjim bajkerom.
-Inače sam se uvijek vozila sa suprugom, a prije pet godina skupila sam hrabrost i odlučila sama postati bajkericom. Poseban je to osjećaj – kaže nam Monika koja svojim Kawasaki 900 VN Chopperom polako broji sve više kilometara.
-Oduvijek volim ‘motore’, no kako je riječ o skupom sportu, trebalo je čekati da se sredstva iznađu i za moje vozilo. Kad su se stvari poklopile, rekla sam mužu: hoću ja sama voziti. U početku je bilo jako zanimljivo. Godinama sam se vozila na motociklu, no bilo je potpuno drugačije postati vozačicom. Trebalo ga je uspraviti, upaliti, pokrenuti i održati se sigurno u sjedalu…
U tim sam fazama morala pobijediti neke svoje strahove i puno su mi pomogli suprugovi savjeti i savjeti iskusnijih kolega u Kumovima – sjeća se naša sugovornica.
Možda najteži strah bio je priznati, kaže, da mora naći način kako motocikl, koji je nekoliko puta teži od nje, potpuno kontrolirati. Za početak, pravilno ga parkirati, pokrenuti ga.
-Različiti tereni su mi bili pravi test. Nije isto krenuti na asfaltiranoj cesti ili na šljunčanom putu koji vodi do nekog jezera. Nisam ni primjećivala toliko je zapravo automobila, kamiona, ali i biciklista i pješaka na cesti sve dok sama nisam počela voziti. Ujedno, na cesti sam ja i motor, sve je u mojim rukama, moja sigurnost i sigurnost drugih na cesti – ističe naša sugovornica koja vožnju motociklom opisuje u isto vrijeme kao zadatak i uživanje.
Motocikl daje osjećaj koji automobil ne može pružiti. Nije isto ni kad se osoba vozi kao suvozač na motociklu; ponajprije sloboda i činjenica da motociklom može gotovo bilo kuda, a onda je tu pogled iz vožnje, osjećaj topline na odjeći, strujanje zraka, panorame…
Kad svoj „ženski chopper“ provoza gradom i parkira, kaže, prolaznici se još uvijek iznenade.
-Uvijek je taj efekt iznenađenja prisutan, kad skinem kacigu, a ono ispod – žena. Ljudi su navikli da žene budu više kao putnice na motoru, suvozačice, a ne za volanom. Meni je ta promjena donijela jedno novo uživanje u životu i zahvalna sam i suprugu i svim članovima kluba koji su mi velika podrška i pomoć kad god iskrsne neko pitanje vezano uz mog limenog ljubimca – kaže Monika, dodajući kako će supruga najviše pitati vezano uz servis i tehnička pitanja oko motocikla, dok će se s rutama i željama kamo ići i sama lako snaći.
-Za sve žene koje razmišljaju trebaju li motocikl u svom životu ili ne, poručujem: trebate, ako imate mogućnosti, priuštite si ovo iskustvo. Svaka je vožnja lijepa, posebno ona kada putujete u grupi i svaki je susret ispunjen. O osjećaju slobode da i ne pričam. Uložite u opremu da vas sačuva od ozljeda, samo vjerujte u sebe i put će se sam otvoriti i bit će za pamćenje – zaključuje Monika.
(www.icv.hr, mlo, foto: M. Lovrenc, privatni arhiv)