Iako su grah u nedalekoj prošlosti smatrali jednostavnom, čak i priprostom namirnicom, čemu je u prilog govorila i njegova niska cijena, tijekom proteklih nekoliko desetljeća ova mahunarka postala je nezaobilazan dio jelovnika diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj, gdje je dugo vremena bio najčešće jelo na domaćim stolovima. “Grah naš svagdašnji” više nije tako jeftin, ali sve više ljudi shvaća značaj ove biljke koja obiluje vlaknima i željezom, omiljena je kod vegetarijanaca i pogodna za prehranu dijabetičara. U potrazi za ovom, mnogima omiljenom biljkom, posjetili smo OPG Štefičar, vlasnice Zrinke Štefičar (46) u prigradskom virovitičkom naselju Korija.
Zrinka i njezin suprug Robert ne obiluju hektarima, no svaki milimetar zemlje je iskorišten, a biljke njegovane, pogotovo grah koji traži puno pažnje i da se svaki dan oko njega nešto radi. Zanimljivo je da su Štefičari sasvim slučajno došli na ideju da posade grah na svom OPG-u koji imaju otprilike tri godine.
– Najveće površine zauzima nam kukuruz jer imamo nešto svinja i jako puno peradi, a s obzirom da imamo i povrća, a nismo imali grah, odlučili smo da ga više, “reda radi”, malo i posadimo. Radilo se oko nekih pola jutara površine, no prve godine je urod bio toliko dobar da smo sa te male površine nabrali 2,5 tone zelenog graha. Jedan dio smo si ostavili, a sve ostalo prodali brzo i bez problema- otkrila nam je Zrinka koja uz grah ima i krastavaca, luka, salate i tko zna što sve ne.
Bruno Sokele– Vjerujem da je zasluga tome što je kod nas sve “neprskano”. Ako nešto i tretiramo, onda su to sredstva na bio bazi, a konkretno grahu su najveći neprijatelj biljne uši, odnosno buhač. Pravodobnom primjenom bio sredstava i stalnim obilaskom puno se toga može spriječiti, tako da nikad nismo imali problema s tim. Osim toga, koristimo što više organskog gnojiva uz dodatak morskih algi za jačanje otpornosti i poticanje rasta. Sadimo ga na tri etape u razmaku od nekih sedam dana, a sadnju započinjemo obično u travnju da bi krajem lipnja i početkom srpnja uzrelio za branje- rekla nam je Zrinka koja nije izostavila najvažniji element ove priče, a to je navodnjavanje.
– Sa pola jutra, dogurali smo do pola hektara pod grahom, no prošle godine nismo imali navodnjavanje i suša nam je skoro sve “ubrala”. Tim povodom uspostavili smo suradnju sa susjedom koji ima bunar za navodnjavanje, tako da smo dogovorili da oboje navodnjavamo, a rezultati su vidljivi- rekla je Zrinka, a zajedno s njom obišli smo grah u neposrednoj blizini njihove kuće i imali smo što vidjeti.
Bruno Sokele– Ako se nešto drastično ne dogodi do branja koje bi za koji dan trebalo početi, očekujemo 3,5 do 4 tone zelenog graha, što možemo smatrati vrlo dobrim urodom kvalitetne biljke. Drago nam je što nećemo razočarati svoje stalne, ali i nove kupce koji rado konzumiraju naš grah kojeg prodajemo po cijeni od 2 eura za kilogram zelenog graha i 4,5 eura suhog trešnjara i zelenog graha- radosno nam je rekla ova vrijedna poljoprivrednica koja zajedno sa suprugom Robertom, sinom Mihaelom (22), te kćerkama Valerijom (29), Ivanom (27), Mišelom (18) i malom Melani (10), uživa gledajući svoje povrće i uistinu veliki broj peradi, a želja joj je podići plastenik za sadnju svog povrća.
– To ćemo najvjerojatnije učiniti nagodinu. Vjerujem da ćemo na taj način dodatno povećati i poboljšati svoju proizvodnju, ali na OPG Štefičar uvijek će važiti jedno pravilo- domaće i neprskano- tim riječima nas je ispratila poljoprivrednica Zrinka Štefičar iz Korije.
(icv.hr, bs)
