Život zaista donosi nepredvidive priče – ponekad i one koje nadmaše očekivanja. Doris Iličić (28) iz Orahovice primjer je kako upornost i vjera u vlastite sposobnosti mogu otvoriti mnoga vrata. Još je svježe sjećanje na djevojčicu koja je nizala medalje na državnim karate natjecanjima, a kasnije postala zapažena rukometašica poznata po prodorima s lijevog krila.

Ta njena hrabrost, odvažnost i vjera u sebe ostvarila joj je snove. Naime, Doris je nedavno doktorirala biologiju u Njemačkoj, u Potsdamu i danas je na istraživačkom radu na Arktiku i Antarktici.

Ipak, vratimo se korak unatrag. Njeno obrazovno putovanje započelo je pohađanjem opće gimnazije u Srednjoj školi ”Stjepan Ivšić” u Orahovici, gdje je kao srednjoškolka razvila snažan interes za prirodne znanosti, posebno biologiju. Nakon srednje škole upisala je preddiplomski studij biologije na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, a potom nastavila obrazovanje na diplomskom studiju ekologije i zaštite prirode na PMF-u u Zagrebu.

– Oduvijek me fascinirao nevidljivi svijet mikroorganizama i znala sam da je to područje u kojem želim nastaviti učiti i istraživati. Odmah nakon završetka diplomskog studija uključila sam se u Erasmus+ program i to je za mene bio veliki korak jer sam morala izaći iz svoje zone komfora. Iako je to bio iskorak u nepoznato, upravo mi je to iskustvo otvorilo vrata svemu što je uslijedilo. Upoznala sam izuzetne znanstvenike, imala priliku uključiti se u različite istraživačke projekte i raditi u međunarodnom okruženju. Naučila sam jako puno – ne samo u stručnom i metodološkom smislu, već i kroz svakodnevnu suradnju u timu, prilagodbu novoj kulturi i načinu rada – otkrila nam je Doris, koja je baš kroz Erasmus+ program dobila priliku pridružiti se istraživačkoj grupi za mikrobnu ekologiju što joj je, kako kaže, dodatno učvrstilo interes i otvorilo vrata daljnjem znanstvenom usmjerenju.

– Nekoliko mjeseci nakon tog iskustva započela sam doktorsko istraživanje, koje sam u konačnici završila doktoratom iz mikrobiologije na Sveučilištu u Potsdamu. Kad sad pogledam unatrag, ne mogu ne pomisliti koliko se stvari mogu neočekivano razviti – nikada ne bih rekla da ću se jednog dana baviti istraživanjem na Arktiku i Antarktici. To su mjesta koja gledaš u dokumentarcima i diviš im se, a danas su dio mog istraživačkog rada – kao i uvijek puna optimizma i vjere u sebe govori Doris te opisuje svoj doktorski rad za koji kaže da je bio nešto za nju posebno, nešto što joj je donijelo nova znanja i iskustva ne samo u biologiji nego općenito u životu.

fotoPrivatni album

– Tijekom doktorskog studija istraživala sam gljivične parazite koji inficiraju mikroalge u obalnim staništima polarnih područja. Budući da su mikroalge jedni od glavnih primarnih proizvođača te imaju ključnu ulogu u hranidbenim mrežama i biogeokemijskim ciklusima, razumijevanje njihovih parazita jednako je važno, jer upravo ti mikroorganizmi utječu na ravnotežu cijelih ekosustava – pojašnjava te naglašava kako se tijekom doktorata zaljubila u prostranstva polarnih krajeva, njihovu netaknutu prirodu.

– To je divlji svijet i tišina koju nigdje drugdje ne možete doživjeti. No, boraveći ondje, iz prve sam ruke svjedočila koliko su ta staništa osjetljiva i koliko ih klimatske promjene već sada mijenjaju. Upravo zato nastavljam istraživati ovu temu. U vremenu ubrzanih klimatskih promjena, takvo znanje postaje sve važnije jer i najmanje promjene među mikroorganizmima mogu imati dalekosežne posljedice za cijeli polarni svijet. U konačnici, vjerujem da veliki odgovori često leže upravo u onom što ne možemo vidjeti golim okom – kaže.

Doktorirala je u Njemačkoj, u stranoj zemlji, na stranom jeziku, nimalo lagano, dapače zahtjevno i potpuno drugačije nego da je to bilo u njenoj Hrvatskoj.

– Strani jezik mi zapravo nije predstavljao veći problem. Kada si svakodnevno okružen jezikom, prirodno se navikneš i vrlo brzo prilagodiš. Osim toga, tijekom studija sam redovito čitala stručnu literaturu na engleskom jeziku pa mi ni znanstvena terminologija nije bila strana. Sve je to išlo kao da je na hrvatskom i zapravo je u ovom poslu sjajno znati jezike jer putuješ po cijelom svijetu – kaže Doris.

Poznavajući je samo joj je nebo granica, no kako je ona uvijek čvrsto na zemlji i uvijek ide korak po korak, ne voli govoriti što će biti u budućnosti, gleda smo na dan i li dva ispred sebe.

– Trenutačno radim postdoktorat i moj primarni cilj je ostati u akademiji i nastaviti se baviti istraživanjem. Ipak, život je nevjerojatno dinamičan. Iskreno, ne znam gdje ću biti za tri godine – svaka nova prilika, suradnja ili razgovor mogu otvoriti sasvim neočekivana vrata. Zato ne planiram previše unaprijed, nego prihvaćam izazove kako dolaze i idem korak po korak. Vjerujem da s takvim pristupom, uz predan rad i dozu fleksibilnosti, prave prilike uvijek nađu put – šalje znakovitu i važnu poruku ova iznimna djevojka koja je kroz svoj život pokazala kako je u životu sve moguće, a posebno je to još jedan važan motiv mladima u manjim sredinama poput Orahovice.

– Upravo to uvijek volim reći, sve je moguće. Kada nešto uistinu želiš, bilo da je riječ o karijeri ili drugim životnim ciljevima, najvažnije je napraviti prvi korak. Nakon toga, sve postaje puno lakše i jasnije. Moj savjet mladima je da budu znatiželjni, uporni i otvoreni za nove prilike. Ne bojte se izaći izvan poznatog okruženja, jer upravo ti izazovi, nova iskustva i nepoznato otvaraju nova vrata. Nikad ne znaš kamo te put može odvesti – zaključuje Doris koja putuje dalje, istražuje, živi svoj san i primjer je doista mladima da im svijet otvoren, ali samo ako vjeruješ u sebe.

(icv.hr, vg)