Zahvaljujući ljubavi i optimizmu, ratarska obitelj Mikić iz Gornjeg Predrijeva u općini Sopje uspješno odolijeva brojnim izazovima s kojima se danas susreću poljoprivredni proizvođači.
Glava obitelji i nositelj OPG-a Mikić, Josip (48) i njegov sin te jedini zaposlenik na OPG-u, Ivan (21), ratarsku proizvodnju obavljaju na ukupno 73 hektara zemlje – od toga 65 hektara vlastite zemlje, 7 hektara u zakupu i 1 hektar državnog poljoprivrednog zemljišta.
– Imamo oko 25 hektara pšenice, isto toliko i kukuruza, 20 hektara soje te odnedavno i 3 hektara ječma. Razlog što smo posijali ječam je prihodovne naravi, a dobar je i za plodored. Svjesni smo da uzgoj ječma zahtijeva određene uvjete tla, oborina i temperature. Ječam je žitarica s najvećim zahtjevima za pH tla, najbolje prinose daje u rasponu od 6,0 do 7,2. Za uzgoj ječma potrebno je izabrati tla na kojima nema zadržavanja suvišnih oborinskih voda ili visokih podzemnih voda, a takav je slučaj s našim uglavnom pjeskovitim tlom. Kako i koliko smo uspjeli u tome vidjeti ćemo uskoro, kada krene žetva ječma.
– Više nas brinu sušna razdoblja jer nemamo riješen sistem navodnjavanja u selu. Drava nam je tu na kilometar udaljenosti, no možemo je samo gledati. Upravo taj nedostatak vode utjecao je na prošlogodišnji urod žitarica za 50 posto. Sjećamo se dugih sušnih razdoblja, što je ostavilo trag na prinosima. No, s obzirom da imamo optimizma na pretek, ne razmišljamo o mjerama smanjivanja poljoprivrednih površina, već povećavanja, a pretpostavljam da će se to odnositi prvenstveno na ječam koji ćemo povećati za najmanje 10 hektara – ističe nositelj OPG-a Mikić.
Bruno SokeleOD ZEMLJE NE ODUSTAJU
I otac i sin pristalice su povećavanja zemljišnih površina jer jedino tako mogu biti konkurentni na tržištu, govore, u njihovom slučaju u tvrtki “Agroland” čiji su kooperanti.
– Dakle, zemlju kupujemo zemljom, odnosno najveći dio zarade ulažemo u kupnju dodatnog zemljišta. Naravno, dobro bi nam došlo i više državnog zemljišta jer imamo samo 1 hektar, ali od kukanja nema ništa. Nismo podložni luksuzu, već su nam ulaganja bazirana na poljoprivrednu proizvodnju, zemlju, radne strojeve, repromaterijal i sve drugo što nam je potrebno za posao – rekao nam je Josip, koji je ljubav prema poljoprivredi naslijedio od svoga oca Mate, a prenio na svoga sina Ivana, koji osim što je uspješan mladi poljoprivrednik, jednako tako je i uspješan natjecateljski orač koji već drugu godinu za redom nosi titulu najboljeg orača plugom ravnjakom u VPŽ.
– Nedavno je bilo Županijsko natjecanje u oranju u općini Špišić Bukovica, na kojemu smo Dražen Ponjević i ja ponovno trijumfirali – on u plugu premetnjaku, a ja u ravnjaku. Nadam se da ćemo dobar uspjeh pokazati i na državnom natjecanju, koje će se u rujnu održati u Koprivnici – rekao nam je Ivan, koji zbog obima posla nema vremena češće trenirati.
Bruno SokeleIako mu nedostaje više vremena za trening, ovaj mladi poljoprivrednik ističe kako je za ratara svaki posao i izvjesni trening.
– Kada radiš na zemlji, automatski skupljaš iskustva, učiš o tlu, promatraš ponašanje strojeva i obrađuješ zemlju, ali čim uhvatim malo vremena, zadam si određeni zadatak i provjerim koliko sam spretan u oranju. No, „pravo prvenstva“ dajem poslu jer je majka Daliborka u radnom odnosu i ne može nam pomagati, tako da otac i ja moramo zapeti kako bi realizirali planirano. Znam da je to kruh “sa sedam kora”, no isto kao i moj otac, taj posao volim i ne planiram se maknuti od zemlje. Od oca sam naslijedio optimizam i vjeru u uspjeh, tako da idemo hrabro dalje – zaključuje Ivan, referirajući se na posao koji obavljanju bez obzira na to što su temperature zraka odavno premašile “trideseticu”.
(icv.hr, bs)
