Prije deset godina Marina Lazarus iz Kladara, naselja u općini Pitomača, upisala se u Registar dobrovoljnih darivatelja matičnih stanica, a da nije ni sanjala da će u budućnosti nekome spasiti život.

Upis u Hrvatski registar prvi je korak koji je potrebno ispuniti kako bi se pomoglo teško oboljelima od akutnog i kroničnog oblika leukemije te bolesnika s teškim oštećenjem koštane srži diljem svijeta. Proces upisa obuhvaća popunjavanje pristupnice i zdravstvenog upitnika te davanje uzorka krvi za HLA tipizaciju kojim se utvrđuju antigeni tkivne snošljivosti, a upravo jednim jednostavnim upisom započela je Marinina priča.

– Sve je počelo 2007. godine u listopadu, nakon posla sam išla s kolegicama u centar u Pitomaču i tamo je bio šator. Naravno, bile smo znatiželjne i išle smo vidjeti što se to događa. Kada smo ušle objasnili su nam da je to akcija u kojoj se može upisati u Registar kao donator matičnih stanica i tako sam se upisala, ne razmišljajući da bi jednog dana mogla biti potencijalni donator – govori nam Marina.

– Kako su godine prolazile jednostavno zaboraviš neke stvari i osam godina kasnije, kada se gradio novi KTC u Pitomači, gdje radim, danonoćno smo bili na gradilištu. Usred toga svega meni zvoni mobitel, javim se i predstavi se doktorica Nika. Kako sam bila u tom svom kaosu zbog izgradnje centra, iz prve nisam shvatila o čemu se radi. Kada mi je objasnila da sam u Registru darivatelja matičnih stanica, što sam ja zaboravila nakon toliko godina, i da imam poklapanje s oboljelom osobom, bez razmišljanja sam pristala iako tad ništa nisam znala o Zakladi ili načinu na koji bih nekome mogla pomoći preko nje – priča nam Marina.

Nakon prvog poziva, javili su joj da je stopostotna podudarnost nje i oboljelog, što je jedan posto mogućnosti ako nisi u krvnom srodstvu s osobom. Od dana kad je primila poziv, prošla je opsežan zdravstveni pregled i odradila su se testiranja u kojima se potvrdilo da je doista kompatibilna s primateljem i da je dovoljno zdrava da može biti darivatelj, bez ikakve opasnosti za nju.

– Nakon dva, tri tjedna nazvala me doktorica i rekla da je stopostotna podudarnost i da sad kreću pripreme za cijeli postupak. Inače se užasno bojim igle, ali u tom trenu nisam uopće razmišljala o tom strahu. Nakon dva i pol mjeseca javili su mi kad mogu doći u Zagreb na Rebro, ali prije toga su mi poslali injekcije koje sam dobivala u ambulanti u Pitomači kako bi se razmnožile matične stanice, kako bi ih bilo što više – objašnjava nam.

Marina je darovala periferne matične stanice koje se uzimaju postupkom leukafereze. Radi se o odvajanju perifernih matičnih stanica iz krvi darivatelja, a aparat za leukaferezu sličan je dijalizatoru. Krv darivatelja iz jedne ruke ulazi u aparat, centrifugira se prilikom čega se odvajaju matične stanice, dok se ostali dio krvi kroz drugu ruku vraća u cirkulaciju darivatelja.

– U Zagreb sam došla 25. studenog, smjestili su me u poseban apartman u bolnici. Kad dođeš, naprave ti cijeli sistematski pregled i pripreme te za sve, a zatim te spoje na taj aparat koji filtrira krv i to traje nekoliko sati. Tamo si, ležiš, stave ti da gledaš serije, film, ma što god poželiš kako bi ti zapravo što brže vrijeme prošlo, ali i da si opušten. Cijeli postupak je stvarno bezbolan, nema tu ničega bolnog ni strašnog kako si ljudi to zamišljaju. Medicinsko osoblje i doktori su stvarno super i vrlo stručni, objasne ti sve kako funkcionira tako da ni u jednom trenu nisam posumnjala u svoju odluku. Ipak je to plemeniti čin kojim svatko može nekome spasiti život – govori nam Marina, koja je te godine bila 58. darivatelj u Hrvatskoj.

Za vrijeme trajanja darivanja matičnih stanica, darivatelj u bolnici provodi tri dana.

– Drugi dan, kucaju oni meni na vrata i dolazi doktorica Nika do mene i kaže kako se primatelj u međuvremenu udebljao, a pošto to ide po kilaži, nije bilo dovoljno matičnih stanica. Bilo je potrebno još i pitali su me želim li ponovo darivati, iako je to bilo rizično pošto su mi sve već uzeli iz krvi, no ja sam pristala jer što smo napravili ako nema dovoljno matičnih stanica. Tako da sam ja još jednom prošla taj cijeli proces i ostala sam malo duže u bolnici nego što je inače po pravilu. Pošto sam davala dva puta matične stanice morala sam se puno više paziti da se ne ozlijedim i slično. Svaki tjedan sam išla u Viroviticu na kontrolu da slučajno ne bi do nečega došlo – objašnjava nam.

Ako obje strane na to pristanu, nakon minimalno dvije godine darivatelj i primatelj mogu dobiti podatke jedan o drugome da se upoznaju, ali ništa nije obvezno. Marina, na žalost, ni dan danas nije upoznala svojeg darivatelja, no vjeruje da je bar na neki način pomogla.

– Nakon svega sam zapravo u cijeloj toj priči pomogla i sebi. Prije sam bila anemična i užasavala sam se igle, nakon svega toga niti se više bojim igle, a krvna slika mi ne može biti bolja. Iako nikad nisam upoznala osobu kojoj sam bila donor i dan danas ne znam kako je i tko je, znam samo da je iz Istre. Sretna sam što sam mogla biti dio ovoga, biti nekome ruka spasa. Ni u jednom trenutku nisam pomislila odustati od cijelog procesa. Stavila sam se u poziciju: što da je to netko moj kome stvarno to može spasiti život? Sve bih učinila da se nađe donor da pomogne. Mislim da ni u jednom takvom trenutku u životu ne smijemo biti sebični, ako možemo, zašto ne bi pomogli jedni drugima jer shvatila sam da ja imam nešto što netko drugi nema, a to je zdravlje – poručuje Marina, jer kako i sama kaže, osjećaj ispunjenosti prati te cijeli život.

– I da me opet nazovu, pristala bih ponovno proći kroz cijeli proces. Jer ipak to znači da ću još nekome spasiti život. Zaista preporučam svima da se odluče na taj korak i upišu se u Registar – poručuje Marina.

U Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica mogu se upisati sve zdrave osobe od 18 do 40 godina. Svi koji se do 40 godine života upišu u Registar, darivatelji koštane srži ili perifernih matičnih stanica mogu biti do 60. godine života.

U Registru Zaklade Ana Rukavina do danas je upisano 65.735 potencijalnih darivatelja, a nadu za spas života dobila su 187 pacijenta. Ako još niste, u Registar se možete upisati uskoro u Virovitici, naime akcija upisa će se održati u srijedu, 19. ožujka u prostorijama Gradskog društva Crvenog križa. Svaka nova osoba u Registru povećava šanse za pronalazak odgovarajućeg donora za one kojima je transplantacija potrebna.

(icv.hr, ib)