U svijetu sporta najljepše su one priče koje nastanu spontano, bez velikih planova i očekivanja. Upravo takva je i priča Stjepana Peršića, virovitičkog rukometnog suca, čiji je put pokazatelj koliko ljubav prema sportu i predanost mogu iznjedriti ozbiljnu karijeru. Stjepan je stigao do najvišeg ranga hrvatskog rukometa – Paket24 Premijer lige, a to je ujedno i odskočna daska za europska natjecanja.
Prvi doticaj s rukometom dogodio se u djetinjstvu, u velikom dvorištu obiteljske kuće gdje su se svakodnevno igrale razne igre s loptom.
-U svijet rukometa ušao sam nekim spontanim putem. Imali smo ogromno dvorište, uvijek se napucavala nekakva lopta, a ja kao najmlađi — uvijek na golu. Susjed i moja starija sestra, koji su tada već trenirali rukomet, pucali su po golu koji smo nacrtali na zidu. Možda se baš zbog tog gola rodila i želja da krenem i ja pucati – kroz smijeh se prisjeća Peršić.
Igračku karijeru započeo je sa sedam godina i aktivno trenirao sve do punoljetnosti, a prijelaz u sudačku, prema njegovim riječima, dogodio se sasvim slučajno.
– Kao dječak sam često znao biti na zapisničkom stolu dok bi se igrale utakmice Viro Virovitice i tadašnjeg TVIN Trgocentra. S obzirom da nas je bilo nekoliko stalnih, tadašnji tajnik kluba predložio nam je da položimo sudački ispit i vidimo da li se uopće pronalazimo u toj ulozi. Iskreno, mislim da je pravi razlog bio što sam prestao igrati pa su me željeli zadržati u rukometu na neki način – otkriva Stjepan.
Jozo Čabraja // HRSGodine 2015. položio je ispit B kategorije za suca i počeo suditi s Matejem Knapićem. Pet su godina činili sudački par, no Knapić, koji je bio iznimno talentiran za rukomet i kao igrač i kao sudac, zbog poslovnih obaveza morao je odustati, a Stjepan je tada ozbiljno razmišljao hoće li i sam nastaviti.
– U rukometu je sudački sistem, za razliku od ostalih, specifičan, jer imate stalnog partnera s kojim sudite cijelu sezonu i fiksirani ste iz kola u kolo, za razliku od drugih sportova, gdje se sudačke kolege rotiraju. Kad ste s nekim godinama, puno je lakše i brže steći homogenost na terenu. Znaš kako partner razmišlja u svakoj situaciji, što puno olakšava kontrolu utakmice. Kad je Matej odustao, dvoumio sam se što dalje. Na kraju sam odlučio odraditi još koju sezonu – kaže Peršić.
Nakon toga, uslijedila je kratka suradnja s kolegom iz Bjelovara, no zbog previše privatnih obaveza nisu uspjeli ostvariti pravi sudački ritam. Prava suradnja dogodila se kada je u kontakt došao s Vedranom Beloševićem iz Zagreba. Odmah su kliknuli, generacijski su bliski, sudili su isti rang i brzo su pronašli zajednički jezik.
– Sudimo već tri sezone zajedno, a zbog količine utakmica koje odradimo godišnje, osjećaj je kao da se znamo puno duže – ističe Stjepan.
Ove godine njih dvojica postali su sudački par u najvišem rangu hrvatskog rukometa — Paket24 Premijer ligi.
– To je veliko priznanje za dosadašnji rad, ali i velika odgovornost za ono što slijedi. Svakim napredovanjem raste i presing, ali i ulaganje u fizičku i mentalnu spremu. Mi suci imamo dva seminara godišnje na kojima prolazimo nova pravila, aktualne teme, pišemo ispite i radimo beep test – naglašava.
No, hrvatski rukomet godinama muči isti problem — kronični nedostatak sudaca.
– Da vam dam primjer — godišnje se odigra oko 9000 utakmica, a to pokriva svega stotinjak sudačkih parova. Svaki par u prosjeku odradi oko 90 utakmica u deset mjeseci, što je ogroman broj, ali s druge strane, to je prilika mladima da se iz te kvantitete iznjedri kvaliteta – smatra Peršić.
Jozo Čabraja // HRSPosebno ističe rad virovitičkog sudačkog zbora kojeg vodi Dražen Gladović, a koji se može pohvaliti s četiri mlada perspektivna sudačka para, što je rijetkost čak i za puno veće gradove.
– Virovitički zbor po tom pitanju radi odličan posao. Dražen nas je na neki način i zadužio, utkao nam put jer su on i Goran Volenik godinama sudili Premijer ligu i danas nam puno pomaže savjetima. Pokazatelj da se dobro radi je i činjenica da su svi mladi sudački parovi iz našeg zbora ove godine sudili Državne završnice u Poreču za različite uzraste – ponosno ističe Peršić.
Sudački posao, naravno, nosi svoje izazove. Loši dani su neizbježni, a najvažnije je znati kako se nositi s pritiskom te “oglušiti” na komentare publike i igrača kada im nešto nije po volji.
-Kao i u svakom sportu, ima lijepih i ružnih dana. Mi suci smo svjesni kojom se strukom bavimo i znamo da moramo živjeti sa svojim odlukama. Isto tako, znamo da smo tu zbog sporta i tako se prema tome moramo i odnositi. U jednoj utakmici sudac donese 250 instant odluka. Zamislite da u životu u sat vremena morate donijeti 250 odluka — normalno da će se dogoditi greška, zavući neka kriva… Ključno je kako reagiraš nakon toga i koliko se brzo oporavljaš i vraćaš u utakmicu. Uvijek sam vjerovao da asertivniji pristup prema igračima i trenerima donosi bolje rezultate nego hladan, odriješiti stav – zaključuje virovitički rukometni sudac.
(icv.hr, ts)
