Općina Čačinci provodi 4. fazu programa Zaželi koji je nazvan ”Zaželi bolju starost u općini Čačinci”, a vrijedan je ukupno 594 tisuća eura dok je partner na projektu DVD Čačinci. Projekt je zaposlio 12 žena srednje životne dobi koje brinu o ukupno 72 korisnika, dakle svaka djelatnica pomaže po 6 korisnika.
– Ovaj projekt je doista nešto posebno, a vidi se to pri svakom dolasku u kuću korisnika. Taj njihov osmijeh, sreća i zagrljaj kada vide svoju pomoćnicu na vratima pobjeđuje sve. Naše djelatnice rade velik posao, odgovorne su i vrijedne i korisnici za njih imaju samo pohvale. Lijepo je biti koordinator u ovakvom okruženju posebno jer znaš da nekome pomažeš i činiš ga sretnim – kaže koordinatorica programa Zaželi u Čačincima Aleksandra Mečenero koja redovno obilazi korisnike sa svojim djelatnicama kako bi bila na raspolaganju za sve što treba.
– Žene rade jako dobro, a ja sam tu da uskočim i pripomognem i doista to radim svim srcem, zapravo je teško opisati riječima koliko to njima znači, a s druge strane i sama sam zadovoljna i puna motiva kada vidim da ih činimo sretnim – zaključila je Mečenero, koja je i danas obišla dvoje korisnika u društvu načelnika Alena Jurenca.
– Teško mi je bilo što reći, srce mi je zaista puno nakon ova dva posjeta. Doći kod ljudi u njihova dvorišta i kuće te doživjeti toliko sreće, dobrote koje ti pružaju i dobrodošlice je nešto što čovjeka samog čini boljim. Drago mi je da ovaj program to čini i da su oni sretni jer zato ga i provodimo i uvijek ćemo biti uz naše starije i nemoćne – rekao je Jurenac.
U Brezovljanima žive Ružica (85) i Jovan Krneta (93) bračni par prepun života, a nikada nisu imali djecu i to je kaže jedino što im je u životu nedostajalo.
Vladimir Grgurić– 64 godine smo u braku, nikada se nismo posvađali, nikada ružnu riječ jedno drugom nismo rekli, uvijek smo sve s osmijehom radili. Još uvijek sadimo bašću, imamo kokoši, a ovu pomoć naše Marice nam je sam Bog poslao. Hvala našem načelniku što nam je to omogućio i hvala što je došao kod nas u našu kuću, to nam jako puno znači – rekao je deda Jovo. Baka Ruža je uz pomoć pomoćnice Marice odmah sve počastila, baš onako od srca domaće i slavonski.
– Nije nama ništa teško, jako volimo ljude, a nikada u životu nismo navikli sjediti, uvijek smo nešto radili. Sada nam je malo teže, ali još smo u bašći, Marica nam je tu, pomaže sve što može, ali vjerujte najveća pomoć je njen dolazak. Ona kad uđe, sjedne s nama i popriča, nasmije se i to je sve što nam treba – rekla je baka Ruža. Marica koju spominju Jovo i Ruža je Marica Runje, 62. godišnja Čačinčanka koju ovaj posao vodi do mirovine, ali sama kaže kada je krenula nije očekivala oduševljenje koje svaki dan doživljava.
Vladimir Grgurić– Znala sam što je moj posao i da ga moram maksimalno odraditi, ali kada upoznate te divne ljude, sve kod kojih dolazim, jednostavno te srce nosi da učiniš i više nego što ponekad možeš. Kada vidim s koliko me osmijeha dočekaju i isprate, to me potpuno ispuni. Radim sve što treba, što mi korisnici kažu i ništa nije teško uz njih – kaže Marica.
U Bukviku sam već 13 godina nakon smrti supruge živi Petar Jurlina (73), čovjek koji je omiljen svima, uvijek za šalu i smijeh, a kako sam kaže, važno je da nije sam.
Vladimir Grgurić– Imam kćer koja živi u Zagrebu i ona dođe kad god može, ali znate kako je, čovjeku svaki dan treba neka lijepa riječ, čašica razgovora onako da napuni dušu. Svaka pomoć je nama koji smo tako sami Bogom dana, ali lijepa riječ i ugodan razgovor su neprocjenjivi, to nam daje snagu za život. Ivanka i ja uvijek se napričamo, zajedno radimo i to je ono što mi treba. Posebno mi je drago da je moj Alen došao kod mene, moram reći da imamo najljepšeg načelnika, ali i župana našeg Igora, u Hrvatskoj – kaže Pero.
Njegova Ivanka je Ivanka Bušljeta (59) iz Bukvika i ona sve svoje korisnike ima upravo u svom selu.
Vladimir Grgurić– Svaki dan obiđem kao i sve moje kolegice po tri korisnika jer sam kod svakog po dva sata. Čika Pero je poseban, on je uvijek dobre volje, raspoložen, ali iskreno ću reći kod svih svojih korisnika kada dođem oni su toliko sretni i zapravo jedva čekaju da dođem. Meni je ovo zapošljavanje doista jako puno pomoglo, jer imam malo do mirovine i zaista sam zahvalna na ovoj prilici koju sam dobila – zaključila je Ivanka Bušljeta.
(icv.hr, vg)
