Hrvatska muška seniorska reprezentacija pobijedila je u nedjelju, 11. svibnja Luksemburg 30:20 u susretu 6. kola skupine 5 kvalifikacija za EHF EURO 2026. godine i tako zatvorila krug sa svih šest pobjeda. To je tek drugi put u povijesti da su to ostvarili naši rukometaši. Prvi je bio za EURO 2012. godine.
U odnosu na sastav koji je prije četiri dana pobijedio Belgiju, hrvatski izbornik Dagur Sigurdsson napravio je tri promjene. Priliku na vratima dobio je Matija Špikić, a na vanjskim pozicijama Halil Jaganjac i mladi Antonio Berislav Tokić kojemu je to bio debi u seniorskoj reprezentaciji. Na tribinu su preselili Matej Mandić, David Mandić i Davor Gavrić.
Naša početna postava bila je s Dominikom Kuzmanovićem na vratima, Marinom Jelinićem i Mariom Šoštarićem na krilima te Marinom Šipićem i Leonom Šušnjom na crti. Na vanjskim pozicijama nalazili su se Luka Cindrić, Tin Lučin i Mateo Maraš. Drugim riječima, to znači da su naši od prve minute zaigrali sedam na šest.
Prva dva napada nisu hrvatski rukometaši realizirali pa je na prvi pogodak trebalo pričekati nepune tri minute. Zabio ga je Marin Šipić. Luksemburg je maksimalno iskoristio naš nešto opušteniji ulazak u susret i imao je čak četiri vodstva (0:1, 1:2, 2:3, 3:4). Srećom da smo imali raspoloženog Dominika Kuzmanovića, moglo je to biti i puno neugodnije za naše. Hrvatska je do prvog vodstva stigla tek u 15. minuti (5:4).
Bio je očito okidač jer je Hrvatska napokon proigrala kako zna i umije. I vrlo brzo vodila je 9:5. Marin Šipić bio je nerješiva enigma za obranu Luksemburga. U nepunih 20 minuta zabio im je pet od naših devet pogodaka. Bio je to signal luksemburškom izborniku da pozove prvu minutu predaha.
Da Luksemburg nije ima na vratima sjajno razigranog Miku Herrmanna koji je u pojedinim trenucima izgledao kao Emil Nielsen na vratima Barce, sve bi bilo gotovo do kraja prvoga dijela. Ovako je sve ostalo otvoreno jer je rezultat nakon 30 minuta bio 15:10. Nažalost, 30-tak sekundi prije predaha, u jednom naletu Luksemburga stradao je Zvonimir Srna pa je morala intervenirati Hitna pomoć i odvela ga na pregled. Hrvatska je nakon prvog dijela imala samo 50 posto realizacije. Dominik Kuzamnović skupio je sedam obrana, od toga dva sedmerca.
Od starta drugog dijela, nakon Srnine ozljede, priliku je dobio Diano Neris Češko. Nakon samo četiri minute igre otišli su naši na plus šest (17:11). I kada se činilo da će nastaviti graditi još veću prednost, dopustili su Luksemburžanima da s dva pogotka za redom to opet dovedu u pomalo neizvjesne vode (18:15). Promašili su naši toliko čistih situacija koliko valjda nisu u cijelim kvalifikacijama.
Ali nisu paničarili. Znali su da njihovih pet minuta mora doći i da će sve sjesti na svoje mjesto. Za svaki slučaj, sredinom drugog dijela izbornik je ponovno na teren poslao Luku Cindrića jer se jasno vidjelo da nam protok lopte nije dobar.
I to se ubrzo dogodilo. U 47. minuti probili su naši granicu od šest pogodaka razlike. Serijom od tri za redom otišli su na lijepih plus osam (24:16). U tim trenucima izbornik je povukao na klupu Dominika Kuzmanovića, a na vrata gurnuo Matiju Špikića. Svoje minute dobio je u završnici i Antonio Berislav Tokić.
Naša prednost sve je više rasla kako se približavao kraj. U 53. minuti već smo bili na deset razlike (27:17). Na kraju je bilo 30:20. Ukupno devet naših igrača upisalo se u strijelce. Najefikasniji je bio Marin Šipić sa sedam pogodaka uz samo jedan promašaj. Jedan manje dao je Filip Glavaš. Dominik Kuzmanović imao je 11, Matija Špikić tri obrane. Kod gostiju najbolji Loic Kaysen s pet pogodaka. Mika Herrmann imao je 11 obrana.
U drugom susretu naše skupine Češka je pobijedila Belgiju 25:22 i zajedno s Hrvatskom prošla na EURO 2026. godine.
(hrs.hr)
