Prelistavajući neke stare fotografije Virovitice, zastali smo kod onih na kojima se zabilježio zasigurno najveći sportski događaj u povijesti našeg grada. Naime, prije 68 godina u srpnju, točnije, od 13. do 20. srpnja 1957. godine održano je 1. Svjetsko prvenstvo u malom rukometu. Igralo se paralelno u Beogradu gdje je bilo i otvorenje prvenstva, a odmah potom i prva utakmica u kojoj je tadašnja reprezentacija Jugoslavije pobijedila Poljsku sa 11:3, te na stadionu tadašnjeg „Drvodjelca” u Virovitici.
Važno je napomenuti da je u reprezentaciji igralo i nekoliko Virovitičanki, članica prvoligaša RK „Lokomotiva” iz Virovitice, Ladislava Horak, Katarina Hosi, Ankica Ostrun, Jelena Genčić, Branka Mihalić, a igrala je i bivša članica Lokomotive, Marija Sabljak koja je tada igrala u Spartaku iz Subotice. Trener reprezentacije, ujedno i trener virovitičke Lokomotive bio je tada poznati rukometni mag Vilim Tičić koji je u Viroviticu došao 1948. godine i koji će je zlatnim slovima upisati u anale rukometa u bivšoj i sadašnjoj državi, jer osim reprezentacije, Vilim je zajedno s rukometašicama osvojio i prvenstvo države i pridonio da virovitički rukomet bude perjanica rukometa u bivšoj državi.
Pobjednik svjetskog prvenstva bila je Čehoslovačka, srebrna je bila Mađarska, a Jugoslavija je osvojila odlično treće mjesto. Iza njih su naredali poznate sportske države, Njemačku, Dansku, Austriju, Poljsku, Švedsku i Rumunjsku, a to je bila prva u nizu medalja koje će reprezentacija na čelu s Tičićem osvojiti sljedećih godina.
Ono što je Virovitičanima jednako važno kao i naše briljantne rukometašice je i samo poprište događanja koje su te 1957. godine Viroviticu pretvorile u hram državnog rukometa, što je i trajalo kasnije.
Naime, odlučeno je da se stadion SP Drvodjelac proširi. Tadašnji direktor DIP-a Antun Bendak sa radnicima kombinata i uz pomoć navijača i rukometaša krenuli su u preuređivanje, a neposredno prije početka prvenstva 1957. godine izgrađene su i drvene tribine. Na mjestu starog igrališta izrastao je prekrasni rukometni stadion za 3000 gledatelja, jedan od rijetkih u tadašnjoj državi.
Nažalost, danas na mjestu „hrama virovitičkog rukometa” ne postoje uvjeti za rad, no to je već neka druga priča. Nažalost vrijeme donosi do zaborava, a tim više što većina ljudi koji su tada živjeli za rukomet nije više među nama, ali zasigurno oni koji su svjedočili tom zlatnom rukometnom vremenu, Svjetsko prvenstvo, naše državne prvakinje Lokomotivu iz Virovitice i naš stadion Drvodjelc nikada neće zaboraviti. Jedna od njih je i tadašnja reprezentativka i svestrana sportašica, kasnije nastavnica tjelesne i zdravstvene kulture Ladislava Horak-Jergović koja je u svojoj knjizi “Zlatne godine virovitičkog rukometa RK Lokomotiva žene” zauvijek zabilježila povijest. Novinski članci, fotografije i sjećanja čine srž ove dragocjene monografije koja ne samo da oživljava zaboravljene trenutke, već i podsjeća na entuzijazam, zajedništvo i predanost jedne generacije žena koje su svojim talentom i upornošću ostavile neizbrisiv trag u sportskom životu Virovitice.
(icv.hr, bs)
