U poslijeratnim godinama, kada je Hrvatska još zacjeljivala svoje rane, a mladi tražili prostor za izražavanje, u Virovitici je rođena ideja – stvoriti nešto više od običnog disko kluba. Tako je nastao Vanadis, mjesto koje nije bilo samo klub, već prava zajednica. Nazvan po nordijskoj božici ljepote i ljubavi, Vanadis je postao simbol entuzijazma i stvaralaštva.
– Našla se ekipa entuzijasta, mlada, nadobudna, koja je htjela napraviti priču za mlade, ali ne samo klasične disko večeri. Željeli smo nešto više, programe koji će okupiti mlade i povezati ih – prisjeća se Aleksandra Štengl-Jurić, koja je čak osam godina bila predsjednica udruge Hrvatska mladež Virovitica naslijedivši Hrvoja Svobodu.
Hrvatska mladež Virovitica organizirala je sve aktivnosti u Vanadisu, a bila je i vlasnik tvrtke koju se moralo osnovati da bi disko klub Vanadis mogao raditi i ostvarivati prihode za provođenje svih aktivnosti udruge. U tih osam godina izvršni odbor Hrvatske mladeži činili su Aleksandra Štengl Jurić kao predsjednica, Robert Cenger kao tajnik i voditelj disko kluba, Vladimir Perić, Marijan Validžić i Iva Jug te Ivan Perić i Dejan Košić kao i voditelji grupa Saša Kovačević, Robert Kelemen, Slobodanka Čeralinac, Mikica Fett, Petar Filipović i Mario Kiralj.
U vremenu kada je društvo bilo osjetljivo i podijeljeno, Vanadis je bio prostor pomirbe. Mladi različitih interesa i glazbenih ukusa nalazili su zajednički jezik kroz razne aktivnosti – od glazbe i fotografije, preko manekenstva i plesa, do organizacije raznih tribina i sporta. Fotografsku grupu vodili su tada Saša Kovačević i Siniša Mađarević bilježeći prirodu i trenutke koji su kasnije objedinjeni u izložbe, a nezaobilazan je bio i doprinos plesne skupine i mažoretkinja. U početku ju je vodila Melita Jaušovec, a kasnije Slobodanka Ćeralinac Buba, Martina Presečan i u jednom periodu Tanja Malizani – sve su predano radile s mladima, pripremale nastupe u gradu i izvan njega, te organizirale plesna natjecanja koja su okupljala brojne sudionike. U sklopu Vanadisa djelovali su i stolnoteniski i šahovski klub, što dodatno svjedoči o širini aktivnosti koje su se tamo odvijale. Veliku podršku pružala je i Turistička zajednica grada Virovitice, tada pod vodstvom direktora Josipa Mikolčića, koji je, kako Aleksandra ističe, bio uvijek dostupan i spreman pomoći.
privatni arhivJedan od najsvjetlijih trenutaka Vanadisa bilo je pokretanje trodnevne manifestacije “Gradu od srca”.
– Budući da tada Dan grada Virovitice nije službeno obilježavan, mi smo osmislili i realizirali cijeli program – od glazbe i revija do kulturnih događanja. Dobili bismo neka mala sredstva, sami smo osmislili trodnevni program i kasnije se snalazili kako bi sve planirano uspjeli i odraditi. Sve je bilo popraćeno glazbom, revijama, plesnim nastupima… To je bilo srce grada tih dana, a u šatoru i oko njega znalo se okupiti i preko tisuću ljudi – prisjeća se Aleksandra.
U sklopu Vanadisa djelovala je i škola manekenstva, koju je vodila upravo Aleksandra Štengl-Jurić u suradnji s agencijom Midikenn iz Zagreba na čijem čelu je tada bio popularni Hamed Bangoura. Školu je pohađalo i do 200 polaznica, a kroz tri stupnja obrazovanja mladima su pružali osnovu za javne nastupe i karijeru. U Vanadisu su prve korake napravile brojne manekenke, među njima Aleksandra Grdić, koja je kasnije postala Miss Hrvatske, zatim Andreja Marić, prva pratilja Miss medija Hrvatske i Danijela Gumbarević, prva princeza na nacionalnom izboru ljepote koji je izravno, kao i izbor za miss Hrvatske, prenosila Hrvatska radiotelevizija. Veliki doprinos u radu škole dala je i Ana Posavec, tada Lukša. Još jedan važan trenutak bio je nastup na manifestaciji „Moj grad revija“ u zagrebačkom Sheratonu, gdje je Vanadis s ponosom predstavio Viroviticu pred širom publikom.
– Sudjelovali smo i na “Lijepom našom”, “Zlatnoj igli”, “Zlatnoj niti”, a posebno pamtim “Moj grad” reviju u Sheratonu gdje smo ponosno predstavljali Viroviticu. To su bili zabilježeni uspjesi, sve redom rezultat upornog rada i entuzijazma – ističe Aleksandra.
privatni arhivNedjeljom su organizirane i matineje za djecu koje je vodio Goran Koši gdje su bili priređivani zabavni programi i igre za djecu najnižih razreda koja su uz najpoznatije dječje hitove nedjeljno popodne provela u plesu i zabavi, a u klubu se njegovala i glazbena scena. Vanadis je ugostio mnoga tada velika, a danas legendarna imena glazbene scene – od Zabranjenog pušenja, Pipsa, Laufera pa sve do Hladnog piva. Prostor u klubu bio je osiguran i za rad bandova kao što su to bili danas poznata Vatra, u kojoj su u prvom sastavu svirali Ivan Dečak, Mario-Robert Kasumović, Vedran Berlančić i Boris Gudlin te Justice u kojem su svirali Robert Kelemen, Saša Cabunac, Keko Domitrović i Mile, a kasnije i Norman u kojem su svirali Petar Filipović, Marko Teskera i Vedran Halužan.
– Organizirali smo i gitarijade na kojima bi osim njih nastupali i svi tadašnji virovitički bandovi, Margino, P.N.Z, Walmores, Bad Opsession… Organizirali smo i partyje elektroničke glazbe za koje je bila zadužena skupina DJ-a koju je vodio Mikica Fett pa smo ugostili i Ludviga, Tea Haruda ili Suky i Chop. Sjećam se i koncerta Hladnog piva – nismo imali novca, no njima to nije niti bilo toliko bitno već su nas prepoznali i željeli su nastupiti kod nas. Ostali su i nakon gaže te su uživali zajedno s nama, kao i članovi Zabranjenog pušenja s kojima smo nakon koncerta proveli vrijeme do ranih jutarnjih sati. Slična stvar je bila i s Gibonnijem. Mi smo platili koliko smo mogli od ulaznica, a koncert je bio vrhunski. I to ide u prilog onome da se cijenilo sve što smo radili. Puno je truda, vremena i volje uloženo od strane cijele ekipe i mislim da je današnjoj mladeži nepojmljivo sve ono što smo mi nekada radili. Koncerti ovih bandova najčešće su stvarali gubitak kada bi se poplaćali svi troškovi, no mi smo ih organizirali kako bi mladima ponudili još jedan sadržaj više – ističe Aleksandra.
privatni arhivSvirali su tu i Majke, Kojoti, Daleka obala, Nina Badrić, Nola i svi koji su tada bili nešto na glazbenoj sceni, čak i Crveni koralji u kojima je svirao pokojni Vlatko Medvecki koji je puno pomogao u nabavci opreme za Vanadis.
No, Vanadis nije bio samo u zabavi – bio je i mjesto edukacije i društvene odgovornosti. Organizirane su tribine i partyji s ciljem borbe protiv ovisnosti, o čemu se tada rijetko otvoreno govorilo. Također, financijski, projekt je opstajao gotovo isključivo zahvaljujući vlastitom radu i prihodima od evenata.
U to vrijeme Vanadis je bio ne samo prostor – bio je duh grada, ogledalo jedne generacije koja nije čekala da im se pruži prilika, već ju je sama stvorila, a nakon više od 20 godina prostor Vanadisa ponovno otvara vrata – ovoga puta sjećanjima, pričama i naslijeđem koje je ostalo urezano u srca onih koji su ga gradili i onih koji su ga doživjeli. Subota, 3. svibnja, neće biti samo ponovno otvaranje prostora, već povratak u vrijeme kada je u zraku bilo zajedništvo, a mladi su mijenjali svijet – iz srca, za svoj grad.
Još priča o Vanadisu pronađite na linkovima ispod:
USUSRET VANADISU Od neuređenog i zapuštenog prostora do kultnog kluba: Kako je stvoreno legendarno okupljalište Virovitičana
(icv.hr, mra)
