Virovitica je moja ljubav. Volim ovdje doći, prisjećati se školskih dana, družiti se, pričati viceve i zabavljati s prijateljima iz školskih klupa, kaže Sliva M., ističući da nikada ne pričaju o politici kako se ne bi svađali već samo uživali
Pedeset i pet godina od mature proslavom i druženjem u subotu, 19. svibnja, u Virovitici obilježila je prva generacija virovitičke ekonomske škole. Njih 60-ak, raspoređeni u dva razreda, u srednju školu koja se tada nalazila u današnjoj zgradi Gimnazije krenuli su 1959. godine. Potom su se preselili u Masarykovu, gdje je danas Osnovna škola „Vladimir Nazor“ i tamo su 1963. godine i maturirali.
Na proslavi 55. godišnjice u jednom virovitičkom restoranu razgovarali smo sa Silvom Mesarov rođ. Šerbeđija i Anom Peršić, koje su se nakon škole zbog posla preselile u Zagreb. Te dvije gospođe zajedno s Anicom Kušanić, koja je iz drugog razreda, organiziraju obljetnice, vode evidenciju i čuvaju kontakte sa svojim školskim kolegama.
– Imamo popis svih učenika koji su išli s nama u školu, u kontaktu smo sa svima, osim njih dvoje za koje ne znamo gdje su. Šesnaest naših kolega nažalost više nije s nama – kaže Silva M. pokazujući nam detaljnu evidenciju.
PRIJATELJSTVA ZA CIJELI ŽIVOT
Na proslavu ove obljetnice odazvalo se njih 17 i razrednik Branko Magdić, a došli su iz raznih krajeva – Virovitice, Špišić Bukovice, Suhopolja, Zagreba, Koprivnice, Đurđevca, Kutine, Zemuna, Novog Sada, Bjelovara, Dugog Sela, Slavonskog Broda, Svete Nedjelje, pa čak i iz Švedske.
S proslavama su počeli na 15. obljetnicu i od tada se redovito sastaju.
– Kada smo se počeli sastajati, radili smo to svake godine, a sada svakih pet – rekla nam je Ana P., objašnjavajući da im je važno jer su odrasli zajedno, družili se, pomagali jedni drugima i to će pamtiti do kraja života. Prije pet godina slavili su veliku 50. obljetnicu, no kako kažu, žao im je što škola nije pokazala nikakav interes za taj jubilej iako su prva generacija virovitičkih ekonomista. Iako danas većina njih više ne živi u Virovitici, obljetnice slave ovdje gdje su išli u školu.
VICEVI I ANEGDOTE
– Jedan od prijedloga je bio da sastanemo u Zagrebu, ali to nije to. Ne želimo proslavu mature u Zagrebu. Ovdje smo rođeni i išli u školu, za ovaj grad nas vežu najljepše uspomene iz djetinjstva – govori Ana P. o danima iz mladosti.
S time se slaže i Silva M.
– Virovitica je moja ljubav. Volim ovdje doći, prisjećati se školskih dana, družiti se, pričati viceve i zabavljati s prijateljima iz školskih klupa – kaže Sliva M., ističući da nikada ne pričaju o politici kako se ne bi svađali, već samo uživali. Neformalna druženja su također uvijek dobrodošla, gdje god se našli.
– U Zagrebu nas ima 15-ak i često se sastajemo jer smo jako povezani. Kada dođemo u Viroviticu, obavezno se sastanemo s onima koji su ovdje – kaže Ana P. objašnjavajući da za svakoga znaju gdje je i kako je. Tako obavezno idu u posjet kada je netko u bolnici, ali i na sprovod, kako bi se oprostili od svojih školskih kolega s kojima se druže gotovo cijeli svoj život.
(www.icv.hr, žđl)