ŠETNJA DUGA 276 KILOMETARA Jozo Marković i njegov poni Sokol pješače 19 dana kako bi odali počast žrtvama u Bilivodama

Danas, 17. srpnja, Jozo Marković iz Gradinskog Luga sa svojim je ponijem zvanim Sokol krenuo u Bosnu. Točnije, u mjesto Bilivode, selo u kojemu je rođen i odrastao. Plan mu je stići do 4. kolovoza, kada se obilježava pad ovog hrvatskog sela u BiH. – U selu Bilivode sam rođen, tamo sam odrastao, oženio se, dobio djecu i živio do nesretnog rata, kada smo otišli trbuhom za kruhom, kako bi sačuvali živu glavu – priča nam Jozo koji je s obitelji završio u Njemačkoj. Nakon četiri godine obitelj Marković doselila se u Hrvatsku te su se smjestili na seoskom imanju u Lugu Gradinskom, gdje žive i danas. Na tom imanju Jozo je napravio repliku rodnog sela Bilivode, a nostalgija ga je vukla i dalje pa je došao na novu ideju – propješačiti do Bilivoda u čast devet vojnika i civila koji su se borili za ovo selo i dali život za njega. – Došao sam na ideju napraviti ovu žrtvu, jer ako je njih 9 moglo dati život za to selo, zašto ja ne bih mogao tu jednu pokoru napraviti i otići njima u čast pješke u Bilivode? – ističe Jozo, koji ovim hodočašćem svojoj djeci i unucima želi ostaviti nešto o čemu će pričati kada ga više ne bude.


„Čovjek iz Bilivoda ode, Bilivode iz čovjeka nikada“ piše na majici koju Jozo nosi na sebi dok pješači. – Jedna osoba mi je pomogla da odštampam 30 majici, a kupio sam i devet lampaša koje ću zapaliti kad stignem. Na njihove grobove položit ću i devet staklenih srca. Osim toga, dao sam napraviti i spomen ploču na kojoj su ispisana njihova imena. Ploču ću izložiti 4. kolovoza, kada obilježavamo pad sela – kaže nam Jozo, koji će zajedno sa Sokolom za 19 dana prijeći put od 276 kilometara.

TEŠKO KROZ TUNELE
Jozo se za put više pripremao psihički nego fizički, a Sokola je vodio po okolnim selima kako bi se upoznao s automobilima i kamionima da se ne bi preplašio na putu. – Nisam se posebno pripremao, u formi sam jer sam inače stalno u pokretu. Više sam se pripremao psihički, jer moram proći kroz tri identiteta, Hrvatsku, Srbiju i Bosnu – objašnjava Jozo. Odmarat će se i spavati pored ceste, gdje ga već noć zahvati, ako budu velike vrućine, putovat će noću, a danju odmarati. – Nikoga se ne bojim, nikome nisam naudio u životu. Dobro ću osvijetliti i sebe i konja, da nas svi vide – poručuje Jozo koji je u prtljagu spremio i kabanicu, da ga ništa ne iznenadi. Jedini problem koji ga muči su – tuneli i to tamo gdje nema druge ceste. – Moramo proći kroz pet tunela, no s ljudima u Bosni sam dogovorio da me pratiti policija, a u najgorem slučaju taj dio će me prevesti prijatelj – priča Jozo dodajući da bi najviše volio da i on i Sokol, kojeg jako voli, sami uspiju proći kroz tunele.

– Vjerujem u sebe i u Sokola i vjerujem da ćemo uspjeti – kaže uporan Jozo kojemu je u ovome podrška i supruga Jelena. – Ono što Jozo naumi, to i ostvari tako da ne mogu ništa drugo nego mu biti podrška – kaže Jelena koja će u Bilivode automobilom. Ondje će dočekati svoje pješake. – Brinem se za njega, ali znam da on ne odustaje i vjerujem da će uspjeti. Neka mu je dragi Bog na pomoći, da sretno stignu i da se vidimo gore, na Bilivodama – poželjela je Jozina supruga Jelena. (www.icv.hr, žđl)