Sinoć (srijeda) je u našoj kazališnoj dvorani novinar Večernjeg lista Darko Pavičić održao tribinu pod nazivom „Jalovost trenutka – vrijedi li pisati i biti novinar danas?“. Unatoč naoko pesimističnom naslovu, koji je ponajprije poslužio kao provokacija za raspravu, predavač je o svojem novinarskom putu i pozivu govorio s puno duha i optimizma, braneći svoju poziciju novinara i neovisnog intelektualca.
U svijetu današnjih medija, obilježenom brzinom prenošenja informacija, ali i površnošću i posvemašnjim diletantizmom, novinari starog kova, među koje svakako spada i naš gost, na neki su način relikti davne prošlosti medija, koji su unatoč sustavu državnoga nadzora u komunističkom režimu, uspjeli postati i ostati objektivni i profesionalni promatrači i komentatori svakidašnjice. Nažalost, sve je više takvih novinara bez posla, ili su prisiljeni raditi druge poslove, jer u modernoj prevlasti portala i društvenih mreža vladaju neki drugi kriteriji.
Pavičić je u svojem iznimno zanimljivom predavanju govorio o svojim novinarskim početcima u Gradskoj redakciji „Vjesnika2, gdje je imao prigodu učiti od velikih imena hrvatskog novinarstva, polako napredujući i izgrađujući svoj prepoznatljivi novinarski rukopis. Kada je stjecajem neobičnih okolnosti dobio zadatak pratiti Crkvu i vjerske teme, otvorilo mu se široko područje o kojemu je morao mnogo učiti, ali se vrlo brzo profilirao kao vjerodostojan tumač toga područja, o kojemu je već objavio i nekoliko knjiga.
Govoreći o promjeni paradigme nakon osamostaljenja Hrvatske, govorio je o svojim iznimno inspirativnim susretima s kardinalom Franjom Kuharićem, kojega smatra svetim čovjekom, koji je odlučno utjecao na turbulentna društvena kretanja u ratu i nakon njega.
U zadnjih desetak godina, kad su tiskani mediji počeli gubiti svoju popularnost i utjecaj, Pavičić sve više objavljuje i u elektronskim medijima, za koje kaže da, kao i većina stvari u životu, imaju svoje dobre i loše strane. Ne radi se samo o ogromnoj ponudi počesto senzacionalistički tretiranih sadržaja, nego i o potrebi da se vijest objavi odmah, što često zna dovesti do nepromišljenih odluka, čija su posljedica i rastuće nepovjerenje u medije. Profesionalizam i osobni karakter i dalje su ono bez čega novinar ne može doista biti to što jest, a prava se kvaliteta s vremenom uvijek pokaže.
U dugoj i zanimljivoj raspravi, u kojoj su sudjelovali mnogi od gledatelja, govorilo se i o zanimljivim temama iz Pavičićeva užeg područja, primjerice o Međugorju te o proglašenju blaženog Alojzija Stepinca svetim, ali i o odnosu Crkve prema medijima i javnosti.
Novinarski bard s tridesetogodišnjim iskustvom u najvećim hrvatskim medijima, od „Vjesnika“, „Danasa“ „Večernjeg lista“ do „Jutarnjeg lista“, upravo se prošlog mjeseca započeo baviti i TV-novinarstvom. Njegova autorske kontakt-emisija „More milosrđa“, koja se petkom u 22 sata emitira na „Laudato TV“, posve je novi izazov, a po svojoj je formi jedinstvena u hrvatskom medijskom prostoru.
Nastup renomiranog novinara pokazao je da naša publika voli promatrati medije i iz drugog kuta, te da je sav naš život prožet brojnim medijima koji nas prate na svakom koraku. Bilo bi jako dobro kad bi moderni hrvatski mediji više slijedili tradiciju i primjere velikih hrvatskih novinara, od kojih je Pavičić svakako jedan od malobrojnih kojih su još preostali.(www.icv.hr, rt)
[g-gallery gid=”483225″]