“MOBILNA” FRIZERKA LIDIJA ČIŽIĆ Šiša po kućama, ima fleksibilno radno vrijeme i spas je za mame s malom djecom

Hauba, “efilirke”, deseci četki, češljeva, škara, boje za kosu, uvijači svih vrsta, sušila i pegle za kosu – sve to u svom automobilu danomice vozi Virovitičanka Lidija Čizić (38).

S tom opremom i obaveznim osmijehom na licu pokucat će na vrata starici u Lozanu, zaposlenoj gospođi u centru Virovitice i mami s troje male djece u Koriji, u periodu kad njima odgovara, kako bi ih ošišala, isfenirala, obojala. Radi ujutro u šest, kao i navečer u devet, ako treba. Radi i subotom, nedjeljom, sve po dogovoru. I to zato jer je Lidija jedina frizerka na području Virovitičko-podravske županije koja je otvorila mobilni obrt za frizerske usluge, “Homefrizz”. Radi po kućama, a ne u salonu.

ISPUNILA SAN

– Obrt sam otvorila prošle godine u svibnju, uz pomoć HZZ-ove mjere za samozapošljavanje i jako sam zadovoljna. Tada sam bila jedina mobilna frizerka od Čakovca do Iloka. Moram vam priznati da sam o ovom poslu sanjala još kao djevojčica. Iako će sada biti godinu dana kako radim, ljudi koji me prvi put zovu ne mogu se načuditi što ću zaista doći u njihov dom. Moje su mušterije jako zahvalne, a zapravo se ja njima ne mogu odužiti jer su mi poklonili svoje povjerenje: ja samo radim ono što zaista volim – zaraznim optimizmom priča nam Lidija, inače majka blizanaca.

U svojoj radnoj knjižici sakupila je do sad brojna iskustva iz rada u frizerskim salonima, ali i kao predavačica praktične nastave u srednjoj školi. No srce ju je uvijek vuklo, kaže, dalje. Da ljudima frizerske usluge budu dostupnije u vrijeme kada njima odgovara, da ne ovise o svom radnom vremenu ili onom u salonu.

I MLADENKU I SVATOVE

A da postane “mobilnom frizerkom” čekala je više od deset godina. Njena ideja bila je, kaže, za hrvatske prilike previše vizionarska, kada je nakon završene srednje škole odgovornim institucijama predložila da otvori mobilni obrt.

– Tek kad smo ušli u Europsku uniju, gdje je normalno da obrti poput ovih budu pristupačniji korisnicima, i meni se otvorila prilika za registraciju. No tada sam ostala trudna, a čim su dječica malo porasla, odmah sam iskoristila mjeru HZZ-a da ostvarim svoju veliku želju – kaže nam Lidija, majka djevojčice i dječaka, koja ističe kako je sama procedura dobivanja dozvole i registracije lani išla brzo i jednostavno.

Iako je mislila da će kao “mobilna” frizerka biti najtraženija među umirovljeničkom populacijom, druga generacija angažira je ipak više.

– Istina, puno radim s umirovljenicima, kako u Virovitici, tako i u prigradskim naseljima i okolnim mjestima. No najviše me traže mame koje su s malom djecom kod kuće. Pogodnost im je što u njihovoj kući radimo sve – od pramenova, šišanja, feniranja. Ako beba spava, dobro, ako se i probudi, mama je blizu. Može je nahraniti, uspavati, ne mora gledati na sat – priča nam vedra Lidija o svojim najčešćim mušterijama.

Tu su zatim djeca, ali i svi oni koje treba prigodno ukrasiti novom frizurom – roditelji i gosti za krstitke, mladenka, kuma, djeveruše i roditelji za vjenčanje. Dolazi i u staračke domove, domaćinstva u kojima su samci, svima nastoji biti na usluzi, kaže. Kad odlazi u selo, ljudi je već znaju pa se unaprijed dogovore da više njih dođe na red u isti dan, a pritom se i druže. Sve to Lidiju veseli koja kaže kako se nada da će njen primjer možda potaknuti i druge mlade ljude da se odvaže slijediti svoj san.

(www.icv.hr, mlo, foto: M. Lovrenc)