Borna iz Otočnog kraljevstva i Iskra iz Valde, malenog kraljevstva ljudi neobičnog načina života, protagonisti su posljednjeg romana mlade virovitičke autorice Marte Stanić (21). Ova studentica treće godine Geodetskog fakulteta piše pod pseudonimom Kiki Rain, a „Moje prekrasno čudovište“, roman koji žanrovski pripada znanstvenoj fantastici, već je treći u njenoj autorskoj zbirci i uskoro će biti predstavljen publici.
Marta je počela ozbiljnije pisati, kaže, u srednjoj školi, kada je iskoristila slobodno vrijeme da radnju nekih postojećih knjiga, serija i filmova „izrežira“ po svom i stavi je na papir.
– Likovi mi se nekada nisu svidjeli pa je sve krenulo od toga da u postojeće priče uvrštavam svoje likove, svoje ideje, da izmislim neki svoj svijet i svoje priče. Tako je nastala prva knjiga, „D. I. Z. – Djeca iznad zakona“, o nerazdvojnim prijateljicama Niki i Katji, tinejdžericama koje u svojoj 16. godini dobivaju nevjerojatne sposobnosti i s DIZ-ovcima krenu u avanture – ističe Marta, koja kaže kako je dugo radila na tom, prvom rukopisu kako bi postao pravi roman za djecu, odnosno mlade.
Pisala ga je sa 16 godina, koliko imaju i likovi u njenom romanu, a jedan od njih bila je i ona sama. Kasnije je roman dobio nastavak „D. I. Z. – Djeca iznad zakona – ponovno na okupu“, u kojem su čitatelji imali prilike pratiti nove misije Katje i Niki s prijateljima. Roman je jako dobro prihvaćen među ciljanom populacijom – tinejdžerima, što Martu, kako kaže, iznimno veseli.
HRVATSKI DVORCI
Znanstvena fantastika omogućava joj, objašnjava, široku dimenziju radnje. Zato uspješno povezuje povijest i maštu, stvarnost i ideje. U drugom romanu mjesto radnje podsjeća na Molat, za koji je vežu prekrasne uspomene s ljetovanja, kaže, a u trećem svoje su posebno mjesto pronašli hrvatski dvorci.
– Htjela sam glavnim likovima dati tipična hrvatska imena, pa se zovu Iskra i Borna. Dvorci koje opisujem u knjizi su stvarni. Za potrebe ovog romana puno sam istraživala: legende, kulturnu baštinu, arhitekturu, stare dvorce. Sve što mi se učinilo zgodnim uključila sam u roman. Posebno su me oduševili podzemni hodnici, koji su u prošlosti spajali dvorce i bunare i slično pa sam taj podatak iskoristila i u radnji. Ujedno, likovi su ovdje nešto stariji, imaju 18 godina i radnja je, sukladno tome kako se i ja mijenjam, ozbiljnija, pa donosi cjelovitu priču iz različitih perspektiva – o svom posljednjem romanu priča nam autorica. Knjige izdaje u vlastitoj nakladi i putem jedne web knjižare.
MAČ I UKULELE
Piše za dušu, kaže, a uživa u isprobavanju i učenju novih stvari. Matematičarka s izvrsnim osjećajem za riječi tako je na listu svojih hobija stavila i glumu, ples…
– Trenutno vježbam mačevanje, nije lako, ali se isplati, zanimljivo je i traži disciplinu. Budući da sam završila glazbenu školu i sviram klavir, uvijek idem korak dalje. Sad učim svirati gitaru i ukulele. Lani sam plesala hip-hop, a nagodinu tko zna čime ću se baviti – sa smiješkom govori Marta, koja u slobodno vrijeme uživa i u djelima svojih omiljenih autora, među kojima su Pavao Pavličić, Božidar Prosenjak, a od stranih izdvaja Patricka Rothfussa.
Divi se, ističe, piscima „lijepe umjetnosti pisanja“, stilu koji je sama sebi obećala graditi. Svako novo iskustvo, znanje, vještinu koju stekne nastoji ugraditi u temelj neke karakterne osobine lika.
Likovi – mješavina prijatelja i poznanika
A likovi su hommage i prijateljima, koji su joj vjerna podrška, baš kao i obitelji, koja je njen prvi mentor i iskreni kritičar, kaže Marta.
– Nekako ispadne da su moji likovi mješavina ljudi koje poznajem. U svakom ima nešto, ali nije da se mogu baš direktno prepoznati i to je sjajno. U tom je ljepota, da su mnoge stvari jasne, a opet skrivene – poručuje naša sugovornica koja ističe kako će i dalje u mašti graditi nove svjetove i publici ih približavati svojim romanima. (www.icv.hr, mlo)