IZ HALJINE U RADNO ODIJELO Nikolina, jedina automehaničarka u svojoj generaciji, automobile poznaje “u dušu”

Ako je suditi po staroj narodnoj izreci koja kaže da ako izabereš posao koji voliš, nećeš morati raditi niti dana u životu, onda je Virovitičanka Nikolina Obradović zasigurno na dobrom putu. Ova strastvena ljubiteljica motocikala i automobila, kao i svih njihovih dijelova, upisala je Industrijsko-obrtničku školu u Virovitici sa željom da postane vrsna automehaničarka i danas je jedina djevojka u svom razredu koji broji 18 učenika.

AUTIĆI UMJESTO BARBIKA

Postoje osobe koje kada upoznate, ostave na vas takav dojam da ih još dugo pamtite – naša sugovornica je upravo takva. Naizgled krhka i povučena, no kada govori o automobilima i motorima, u njenim očima pojavi se iskra koja vas namami da i vi, iako baš ne znate puno o tom „tipično muškom zanimanju“, zavolite mehaniku. Nikolina svojim budućim zanimanjem razbija predrasude i otvara nove puteve za sve djevojke koje se žele baviti nečim što uistinu vole.

– Smatram se dosta društvenom osobom koja voli isprobavati nove stvari, upoznavati nove ljude, a kada treba isprobati nešto novo, prva sam u redu. Baš zato ne vidim problem u tome što se školujem za automehaničarku – otkriva Nikolina te dodaje kako se za taj „drugačiji“ poziv odlučila još prošle godine, kada je s mamom posjetila autocentar Kia, zbog redovitog servisa za njihov auto.

Kako kaže Nikolina, tada se sve promijenilo; dok su pregledavali auto, ona se divila, srce joj je počelo ubrzano kucati i tada je znala da nakon osnovne škole želi upisati samo jedno. Kao djevojčica, Nikolina je bila drugačija od drugih, u igri sa starijim bratom Ivanom i mlađim Domagojem radije je birala autiće od Barbika, a pravo veselje je bilo kada je došao red na igru s Gormitima. – Vjerujem da me to formiralo kao osobu koja je razvila drugačiji pogled na svijet. Svijet bez predrasuda i rodne diskriminacije – zaključuje.

PODRŠKA OBITELJI

S obzirom da se u obitelji nitko ne bavi mehanikom, Nikolinina odluka da će se školovati za automehaničarku mamu Manuelu itekako je iznenadila. – Mama je bila u pozitivnom šoku, iznenađena potpuno, no u njezinim očima vidio se ponos jer je vidjela da sam pronašla i upisala nešto što želim i što volim.

Tati Željku isprva nije bilo previše drago jer je mislio da ću zbog prirode posla biti diskriminirana, no nakon prvotnog iznenađenja, tata mi je dao jako veliku podršku i to mi svaki dan puno znači – pojašnjava Nikolina dodavši kako se često šali s tatom kako će, ukoliko dođe do kvara automobila na obiteljskom putovanju, ona moći popraviti što god bude trebalo. Jer, automobile i motocikle „poznaje u dušu“, od motora, diskova, hladnjaka, svjetala, filtera…

Ovo zanimanje, za koje se još uvijek više odlučuju muškarci, s vremena na vrijeme iznjedri i poneku ljepoticu kojoj nije problem zaprljati ruke, pokazuje Nikolinin primjer.

– Na to ne gledam kao na muško-ženski posao, bitno je možeš li i znaš li kvalitetno odraditi posao – spremno će Nikolina. – Nije bilo negativnih komentara na moj odabir. Ljudi se isprva čude, a onda mi često daju podršku, što me izrazito raduje – zaključuje buduća virovitička automehaničarka te dodaje kako si često zna reći: „Ako nekome smeta, neka se odmakne“.

 

JEDINA MEĐU KOLEGAMA

Svaki dan, pet dana u tjednu, cijelu školsku godinu Nikolina je okružena 17-oricom mladića, s kojima dijeli jednaku ljubav prema automehanici. – U početku je bilo jako čudno. Prvi dan škole bio je veliki izazov za mene, iako sam znala da ću biti jedina djevojka. Često se osjeti rodna razlika, no to mi ne smeta. Dečki iz razreda su odlični, spremni su pomoći ako nešto ne znam ili ako nešto ne mogu „odraditi“ sama.

Tolerantni su prema meni i puni razumijevanja – osvrnula se Nikolina te dodala kako se ona, među svim djevojkama može pohvaliti sa 17 razrednih prijatelja koje želi zadržati cijeli život. Pozitivnoj radnoj atmosferi doprinosi i profesor Zoran Kozjak. – Svojim pristupom i načinom na koji nas obučava, svakim danom potvrđuje da je ova moja odluka bila odličan odabir. Po potrebi, profesor mi neke elemente prilagodi. Uvijek kaže: „Nikolina, ako ne možeš, pomoći ćemo ti.“ – kaže Nikolina te uz smijeh dodaje kako se onda ona uvijek dodatno potrudi da ispuni zadatak – i uvijek uspije.

ESTETIKA PRIORITET, GDJE GOD SE NALAZI

Svi koji poznaju Nikolinu, znaju kako lijepo crta. Za tim talentom na trenutak se vodila i sama Nikolina, koja je u jednom trenu pomislila i na zanimanje drvodjeljskog tehničara dizajnera. Ipak, ljubav prema automehanici je prevagnula pa je estetiku samo usmjerila na pravi poziv.

– Estetika na autima mi je itekako važna. Kada prolazim ulicom, obožavam gledati kako su aluminijski naplatci usklađeni s bojom auta. Najviše me veseli vidjeti sivi auto u kombinaciji s crnim mat aluminijskim naplatcima uz koje se odlično uklapaju crvena kočiona kliješta – kroz smijeh priča Nikolina te dodaje kako joj je najdraži auto BMW x6, a od motora Suzuki GSXR 1000.

TRANSFORMERICA U RADIONICI

Uzme li se u obzir da se automehaničarski posao često smatra „poslom za muškarce“, posao u automehaničarskoj radionici može biti problem za pripadnice ljepšeg spola koje su sklonije modi i njegovanju tijela nego muškarci. No Nikolina to ne vidi tako.

– Osoba sam koja iz glamura, štikli, šminke, nalakiranih noktiju, sređene frizure vrlo lako prijeđe u radno odijelo, tenisice i svezanu kosu. Ne vidim u tome nikakav problem, već naprotiv, prednost. Rad na praktičnoj nastavi moj je budući posao, a kada završim s tim i ja volim, baš kao i svaka druga žena, pažnju posvetiti svome izgledu – samouvjereno će ova djevojka.

PLETENICA ZA SREĆU
Nikolina uvijek biva primijećena onoga trena kada uđe u radionicu. No, prije rada mora osigurati da se njezina predivna kosa ne zaprlja od crnog ulja.

Za to je na njezinoj ruci uvijek crna gumica kojom kosu isplete u debelu pletenicu i koja postaje njezin zaštitni znak.(www.icv.hr, lmh, foto: I. Bedeković)