STRUKOVNA GRUPA Drvoprerađivači u problemu zbog premalih kvota, ali i koronavirusa zbog kojeg im je roba „na čekanju“

Danas (četvrtak) je održana sjednica Strukovne grupe drvno-prerađivačke industrije HKG-Županijske komore Virovitica. Drvoprerađivači s područja cijele Virovitičko-podravske županije na sjednici su otvoreno govorili o svojim problemima vezanima uz proizvodnju, sirovinu, radnu snagu, probleme na tržištu i izazovima konkurencije.

Sjednici je, uz predsjednika HGK – ŽK Virovitica Zlatka Plešu i direktoricu Kristinu Plešu nazočio i Danijel Smiljanić, vlasnik i direktor tvrtke Pan parketa iz Orahovice, ujedno i predsjednik Udruženja drvno-prerađivačke industrije Hrvatske gospodarske komore. Govoreći o aktualnoj problematici, dotaknuo se izvoza i pritom naglasio problem korona virusa, a koji i domaćim drvoprerađivačima iz naše županije stvara poslovne probleme.

ROBA NA ČEKANJU

-Korona virus je dosta poremetio tržište Azije i prekomorskih zemalja. Sve luke u Kini su zatvorene i proizvođači robu ne mogu isporučivati.  Ne primaju ništa, ni poluproizvod, ni gotovi proizvod. Od kada je krenula kineska Nova godina, ondje ništa ne funkcionira, a to utječe i na gospodarstvo naše županije jer je jako vezana uz drvoprerađivačku industriju. Nama je Kina, nakon Njemačke i Švicarske, treće najveće tržište.

Naručenu robu sada ne možemo isporučiti, jer je kinesko tržište još uvijek zatvoreno zbog korona virusa. Kada će se to promijeniti, ne znamo. Nadamo se do kraja godine. Biznis je ujedno i rizik, a naš poslovni rizik je što smo se oslonili na to veliko tržište, pa tražimo nova rješenja – istaknuo je Danijel Smiljanić koji kaže kako drvoprerađivači ovu situaciju mogu i trebaju iskoristiti kako bi se okrenuli novim tržištima.

Pan parket tako se vratio iz sajma u Las Vegasu, gdje je pokušavao otvoriti si tržište Sjeverne Amerike i Kanade. – Našli smo u Kanadi dva dobra kupca i sada pokušavamo robu namijenjenu Kini preusmjeriti na to tržište – ističe D. Smiljanić.

Problem zbog korona virusa ima i tvrtka Divas d.o.o. iz Voćina, koja ima pilanu, sušaru i bavi se proizvodnjom elemenata. Direktor i jedan od suvlasnika Damir Dudović ističe kako su, čim su osjetili da bi zbog korona virusa moglo doći do turbulencija na svjetskom tržištu, krenuli i sami u pripreme za ovu situaciju.

VEĆE KVOTE

-Daleko prije nove godine, osjetili smo da bi moglo doći do ovog Roba koju izvozimo u Kinu je jeftinijeg cjenovnog razreda i zato smo je izostavili. Dok se ponovno tržište ne otvori i mi počnemo sa isporukom, na svojevrsnom smo čekanju. Naravno, i to nas čekanje košta, na gubitku smo bar 200.000 kuna mjesečno- rekao je D. Dudović koji naglašava i drugi važan problem njihove tvrtke, a koji muči većinu domaćih  drvoprerađivača, a to je sirovina. Konkretno, trupci.

-Mi smo kao tvrtka za ovu godinu dobili ugovor na 1.400 kubika. To nam je u principu za mjesec i pol dana proizvodnje. Zapošljavamo 45 ljudi, uglavnom s ovog kraja i ne znam što će biti ako se kvote u budućnosti ne povećaju – zabrinuto kaže D. Dudović. Ističe kako smatra da bi veći dio sirovine s Papuka, kojom je Voćin okružen, trebao završiti upravo u domaćim tvrtkama, na istom području.

–  Na području Šumarije Voćin se sasječe oko 140.000 kubika drvne mase, od toga je 60.000 kubika trupaca, ostalo je tehničko drvo, višemetrica i tako dalje. No na području Voćina godišnje se preradi svega samo tri do četiri tisuće kubika, sve ostalo odlazi izvan naše županije. Dakle, domaće drvo ne ostaje kod nas niti ga naš čovjek prerađuje – ističe D. Dudović.

 

Sličan problem ima i Ivica Mikić, vlasnik drvne industrije Ivča iz Lukača.

– Kada sam 2011. godine imao ugovor na 11,5 tisuća kubika trupaca, imao sam sedam zaposlenih. Danas, imam pedesetak zaposlenih, a kvote su mi 2800 kubika. Uložio sam znatna sredstva u tvornicu lijepljenih masivnih ploča od drveta, koja već godinu dana funkcionira i očekivao sam povećanje kvota nakon te prve godine dana rada. To se, nažalost, nije dogodilo. Kao drvoprerađivač želio bih da se pronađu rješenja na nivou županije i države, kako bi naša branša mogla opstati, zapošljavati nove ljude i ulagati.

Ja sam danas primoran kupovati trupce iz privatnog nakupa i iz zemalja iz okruženja, konkretno iz Mađarske, jer potrebne količine ne mogu dobiti iz postojećih kvota. Cijene su ondje za 100 posto veće nego kod nas. Kubik cijene hrasta kod nas je 100 eura, a u Mađarskoj 200 eura. Zato, jer želim sačuvati radnike i proizvodnju i sve što sam uložio, moram kupovati vani – upozorava I. Mikić koji kaže kako je rješenje problema nužno pronaći razgovorima i razumijevanjem od strane svih u donošenju gospodarskih odluka.

Drvoprerađivači upozoravaju da nema smisla razmišljati o novim ulaganjima, ako nema čvrste garancije da će u budućnosti biti dovoljnih količina sirovine.

IZAZOVI TRŽIŠTA

Da nije problem pak samo u kvotama, smatra Damir Kelava, predsjednik Strukovne grupe drvno-prerađivačke industrije HKG-Županijske komore Virovitica. Pozvao je članove grupacije na iskrenost i međusoban dijalog.

-Kao članovi i predstavnici drvne industrije, mi si svi moramo pogledati u oči i priznati koji su naši stvarni problemi. To su tržište, produktivnost. Moramo raditi one proizvode koji imaju svoju kalkulaciju, da ih možemo prodati. Da bi se to ostvarilo, treba ići po svijetu. Treba vidjeti druge što rade i proizvode. Jer, puno je firmi koje rade proizvode koji ni kalkulacijom ni dizajnom ne odgovaraju modernom tržištu.

Za naše probleme još smo uvijek skloniji kriviti nekog drugog, državu, bilo koga, a zapravo moramo početi i od sebe, preuzeti odgovornost za ono što radimo jer svi oni koji se bave ovim poslom znaju da ulaze u rizik – naglasio je D. Kelava, dodajući kako se godinama zapravo ističu jedni te isti problemi “od kojih se dalje ne vidi.”

-Naša županija je poznata po drvnoj industriji i slažem se s kolegama da taj hrast, koji je najtraženiji, treba ostati ovdje, da ga mi ovdje preradimo. Slažem se i da današnja raspodjela kvota možda nije idealna, ali je ipak puno bolje nego što je bilo prije. Mi ćemo sve naše danas izrečene probleme unijeti u zapisnik, kao i to da inzistiramo na se naš domaći hrast kod nas i preradi, što je ekonomski opravdano, ali i sami moramo preuzeti odgovornost za dio stanja u kojem se nalazimo – zaključio je D. Kelava.

Drvoprerađivači su se dotaknuli i pitanja „pisma razumijevanja“, crnog tržišta i nelojalne konkurencije, a sve će svoje prijedloge, probleme i komentare uputiti i krovnom udruženju i nadležnima, kako bi, kažu, dijalogom došli do najboljeg rješenja za sve. (www.icv.hr, mlo)