Na Prvu korizmenu nedjelju požeški biskup Antun Škvorčević krstio troje djece u Čačincima

Foto: pozeska-biskupija.hr

Na Prvu korizmenu nedjelju, 1. ožujka požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Čačincima tijekom kojeg je krstio troje djece: Gabrijela i Davida – četvrto i peto dijete roditelja Damira i Mirjane Dubravac i Lenu – prvo dijete roditelja Šime i Ines Knežević. Pozdravljajući nazočne na početku misnog slavlja, biskup je izrazio radost što Prvu korizmenu nedjelju može proslaviti u župnoj crkvi u Čačincima s vjernicima koji shvaćaju čovjeka kao biće otvoreno za velike Božje mogućnosti te u svjetlu Božje riječi nastoje oko vlastitog obraćenja. Pripomenuo je kako nam u razmišljanju o tim mogućnostima našeg postojanja pomaže i događaj krštenja troje djece čiji su roditelji bili otvoreni životu i svrstali se na Božju stranu.

Foto: pozeska-biskupija.hr

Biskup je homiliju započeo tvrdnjom kako danas na svakom koraku možemo čuti o koronavirusu koji je stigao i u Hrvatsku. Napomenuo je kako nas on podsjeća da je čovjek između ostalog biće podložno bolesti. Istaknuo je kako je fizička bolest sastavni dio našeg života i prolaznosti u hodu prema smrti. Da bi pobijedili koronavirus i ostale bolesti potrebno je djelovati na njihovom suzbijanju i liječenju. Spomenuo je kako nas nedjeljna čitanja žele sučeliti s još bitnijim pitanjima našeg ljudskog postojanja. Sv. Pavao nam u ulomku naviještenog iz Poslanice Rimljanima tumači da uz Božji projekt o čovjeku postoji i onaj  oko kojeg se trudi  Zli, koji se u liku zmije približio ženi, kako tvrdi današnje prvo čitanje iz Knjige postanka.  Naglasio je da Bog nije začetnik zla i nije ga htio, ali je stvorio čovjeka i anđele kao bića slobode koji su se opredijelila protiv njega i time postali gubitnici. Istaknuo je kako je sposobnost razlikovanja dobra i zla upisana u našu dubinu bića i to nazivamo savjest. Ona nije neki organ do kojeg može liječnik doći, nego je sastavni dio duhovnog bića svake osobe kao neponovljive i jedinstvene stvarnosti.

Foto: pozeska-biskupija.hr

Svoju tjelesnost možemo izmjeriti, ali nam iskustvo kaže da smo mi više od nje, mi smo duhovna bića. Danas aktualni koronavirus nagriza našu tjelesnost, dok zlo i sebičnost nagriza naše duhovno stanje u kojem se zbiva naš istinski život ili umiranje. Kad nastojimo živjeti Božji projekt o nama upisan u savjest, tada najbolje ostvarujemo smisao našeg postojanja. Korizma je vrijeme u kojem se zauzetije trudimo otkrivati Božji projekt o nama, prihvatiti ga i obnovljenim opredjeljenjem ga ostvarivati te tako koračati prema onome što je smisao našeg postojanja.

Foto: pozeska-biskupija.hr

Potom je biskup u povezanosti s nedjeljnim evanđeljem progovorio o čovjeku kao biću napastovane slobode, o Zlome koji je pristupio i Isusu Kristu te ga navodi da učini ono što je zlo. U svojoj slobodi često odolijevamo napasniku jer on zlo prikazuje kao dobro i tek kad ga učinimo progledamo, shvatimo da smo pogriješili. U evanđelju Zli navodi Isusa da svede svoje poslanje na pitanje kruha, što on odbija tvrdeći: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta“. Biskup je protumačio kako ove korizme u Godini Božje riječi u Požeškoj biskupiji želimo na poseban način razmišljati o čovjeku kao biću riječi. Možemo biti punog želudca, a ostati prazni u svom srcu ako u njem nismo ispunjeni Božjom prisutnošću. Ne mogu nas, naime ispuniti i usrećiti stvari, nego osoba. Isus se stoga zauzima da budemo u srcu nahranjeni Božjom riječju, jer se tada Božjom moću u nama događa preobrazba kojom pobjeđujemo i samu smrt. Biskup je potaknuo nazočne da uzmu u ruke glasilo Požeške biskupije „Zajedništvo“ te pročitaju njegovu korizmenu poruku pod naslovom „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka“, u kojoj je svestranije izložio mogućnosti koje u nama ostvaruje Božja riječ kad joj poput Marije otvorimo prostore svoga bića i reknemo “neka mi bude po tvojoj riječi“.

Foto: pozeska-biskupija.hr

Istaknuo je veliko značenje lektora i biblijske skupine, prijatelja Božje riječi i u župi Čačinci te svakodnevno osobno i obiteljsko čitanje Svetog pisma.  Zaključio je homiliju tvrdnjom da roditelje koji su donijeli svoju djecu na krštenje nije pokrenula sebičnost ili Zli da ih rode,  nego poniznost i žrtva ljubavi, dar svjetla Božjeg u njima. To isto svjetlo uvjerilo ih je da njihova djeca po svetom krštenju ulaze u dinamizam Božje ljubavi, te da za njih neće imati zadnju riječ zlo i smrt, nego Isusova ljubav s križa koja daruje puninu života.

Foto: pozeska-biskupija.hr

Na koncu misnog slavlja biskup je roditeljima čestitao krsni preporod njihove djece, zaželjevši im da budu radosni i ponosni što su se opredijelili biti na strani života, potaknuvši ih da kršćanski odgajaju svoju djecu. Zahvalio je nazočnim vjernicima na sudjelovanju u ovom slavlju i pozvao ih na zauzeto korizmeno slušanje i usvajanje Božje riječi svjesni istinitosti Isusove tvrdnje: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta.“ Nakon slavlja biskup se u župnom domu susreo s obiteljima novokrštene djece, te u razgovoru podijelio s njima trenutke radosti i uručio darove. (pozeska-biskupija.hr)