Udruga invalida rada Virovitica svojim angažiranjem pomaže ljudima u potrebi. Jedna od aktivnosti je i program jednokratne podrške pod nazivom „Život je lijep i nakon 60“.
Kako je istaknula predsjednica Udruge invalida rada, Marija Kelečić, ove aktivnosti vezane su uz stare i nemoćne osobe kojima je u vrijeme pandemije koronavirusom posebno potrebna pomoć, tako da ih nastavljaju i dalje, pridržavajući se svih propisanih mjera zaštite.
-Ništa se posebno nije promijenilo. Obilazimo ljude koje i inače obilazimo, ali se strogo pridržavamo uputa Stožera civilne zaštite, a to je primjereno pridržavanje higijene, dezinfekcija ruku i prostora, redovito provejtravanje prostorija, držanje razmaka od dva metra, korištenje zaštitne maske i rukavica i ostalo – rekla je Marija Kelečić.
I POMOĆ I UTJEHA
Jedan od onih kojima je ovakva pomoć itekako dobrodošla je član i korisnik Udruge invalida rada Marijan Ferencfija. Radi bolesti amputirane su mu obje noge, živi sam i pomoć mu je neophodna.
-Da mogu barem nešto raditi, ne bih tražio pomoć. No, živim sam, bolestan sam i u godinama i pomoć mi zaista potrebna. Gospođa Milica Giba Balaš se divno brine o meni, o mom domaćinstvu i imam u nju potpuno povjerenje – rekao nam je Marijan Ferencfi.
Milica je baš u to vrijeme imala pune ruke posla oko pospremanja kuhinje, u isto vrijeme brinula se da Marijan na vrijeme uzme potrebne lijekove. Budući da se bližilo podne, uskoro je bio poslužen i ručak. Milica ovaj posao radi s velikom voljom i zadovoljstvom.
– Ovaj posao radim prvenstveno zato što želim pomoći ljudima u potrebi. Marijan Ferencfi je dobar čovjek i pacijent i nemam s njim puno muke. Naravno, pošto imam ukupno osam domaćinstva koje obilazim, ponekad se s domaćinima i „prijateljski porječkamo“.
Sve to je normalno, na taj način upoznajem ljude i „s jedne i s druge strane“, kakvi smo zapravo – kroz smijeh nama je rekla Milica, koja kod gospodina Ferencfija dolazi svaki drugi dan i ostaje po dva sata, a po potrebi i duže. S obzirom da u jednom danu mora obići tri korisnika koji žive ne samo u blizini Virovitice, nego i na slatinskom području, posao se oduži. No, to joj ne pada teško.
KAD KOSI SEBI, KOSI I MARIJANU
-Nikad se nisam bunila. Štoviše, volim kada se posao temeljito odradi, neovisno da li je riječ o kuhanju, spremanju, pranju, brizi da se korisnik pridržava liječničkih uputa i da redovno uzima terapiju. Uz to se obavezno družimo, razgovaramo, često se šalimo, jer ta topla atmosfera uvelike pomaže korisnicima, ali i nama volonterima da što lakše obavljamo svoj redovni posao – zaključila je volonterka Udruge invalida rada Virovitica Milica Giba Balaš.
Dok smo razgovarali, naš sugovornik uputio nas je na još jednu osobu koja je u ovo teško vrijeme pokazala veliko srce za njegove potrebe. Susjed Petar Ilić kosio je Marijanov travnjak.
-Nema se tu što puno pričati – rekao je Petar kad je završio s košnjom. – Ljudski je pomagati, a pogotovo kad su dobri susjedi, kao Marijan. Ne treba mi puno govoriti, jer vidim što sve treba obaviti, a da bi i kuća i okućnica bili u redu. Kada radim svoje, radim i Marijanovo. I tako nema greške – ističe vrijedan susjed Petar. Ova tročlana mala zajednica u vrijeme koronavirusa zasigurno bi mogla poslužiti kao dobar primjer kakvi svi trebamo biti. Naravno, ne samo u vrijeme pandemije, nego uvijek. Kao što je jedan uman čovjek rekao: „nije teško vrijeme, nego ljudi“. (www.icv.hr, bs)