DAN PALČIĆA Živahne blizanke Kristina i Valentina danas su uz bok starijem bratu i sestri

Hrabrost, povjerenje da će sve biti dobro, upornost i ne odustati – to su vrline i životni zadatci svakog roditelja prijevremeno rođene djece, malih “Palčića”, koji danas, 17. studenog (utorak) obilježavaju svoj dan.

Diljem Hrvatske Dan prijevremeno rođene djece će se obilježiti simbolično – građevine će zasjati ljubičastom bojom, bojom malih boraca diljem svijeta. Klub roditelja nedonoščadi “Palčići”, koji okuplja obitelji s prijevremeno rođenom djecom u Hrvatskoj, upozorava kako se u cijelom svijetu jedno od 10 djece rodi prije vremena. U Hrvatskoj, to je više od 2600 djece godišnje, odnosno sedam svakoga dana.

-Budući da se rađaju nezreli, ovoj djeci je, da bi preživjela, neophodna podrška specifičnih medicinskih uređaja i velika stručnost i posvećenost visokoobrazovanih medicinskih djelatnika. Usprkos tome, posljedice prijevremenog rođenja mogu biti vrlo ozbiljne i trajne, a prijevremeno rođenje je vodeći uzrok smrtnosti djece mlađe od jedne godine i drugi vodeći uzrok smrtnosti djece mlađe od pet godina. Svake godine, zbog prijevremenog rođenja, u svijetu umire milijun djece – poručili su iz Kluba na svojim službenim stranicama i pozvali sve zainteresirane da simbolično daju potporu malim borcima u prvim koracima za život.

foto: privatni arhiv

POD POVEĆALOM 

Sve o toj borbi jako dobro zna Marija Tambolaš iz Bušetine, majka zacijelo najpoznatijih “Palčica” u Hrvatskoj i rijetkim sijamskim blizankama Valentini i Kristini, koje su rođene u siječnju 2019. godine i odvojene u povijesnoj operaciji na zagrebačkom KBC Rebru.

Do dolaska kući, u bolnici su, uz stručni nadzor, provele čak osam mjeseci. Roditelji su nekoliko puta tjedno putovali, nerijetko i vlakom, da im budu blizu. Obitelj ima i dvoje starije djece – danas školarku Maju i Ivana, vrtićke dobi.

Tambolaši su danas zajedno, uživaju u tome kako sva djeca rastu i napreduju i s puno radosti primjećuju kako blizanke prolaze svaku razvojnu fazu. Prva namirnica koju je njihov organizam uspio probaviti bez poteškoća, prvo samostalno sjedenje, puzanje, prvi korak, sve je to kod Valentine i Kristine išlo sporije u odnosu na Maju i Ivana, kaže Marija.

U prvih par godina Palčići su roditeljima uvijek pod većim “povećalom” u odnosu na drugu djecu u obitelji, ističe ova majka četvero djece. Obitelj primjerice, daleko više pazi na  imunitet blizanki, kojeg ozbiljnije mogu napasti već i obični virusi. Bilo je više i vježbi za razvoj mišića, kao i isprobavanja namirnica u njihovom slučaju. Neke još ni danas ne mogu dobro probaviti. No u svemu ostalom, uz bok su starijem bratu i sestri, vedro priča Marija Tambolaš. U siječnju će blizanke napuniti dvije godine.

foto: privatni arhiv

MALE ISTRAŽIVAČICE 

– Danas su one sretne djevojčice koje brbljaju, igraju se, jedu gotovo sve, hodaju. Prave su istraživačice koje kao da žele nadoknaditi onih osam mjeseci bolnice, pa nemamo mira niti jednu sekundu – za tren se popnu na stol, otvore vrata, penju se na stolice. Uvijek je živo i veselo i ponekad, da imam još dvije ruke, ne bi mi bile dovoljne za sve što treba napraviti. Sve je to ljepota života i iako ponekad zna biti teško, vrijedi svake sekunde – kaže Marija, uz podršku supruga Petra, koji na svoj šutljiv, ali uvijek brižan način uskače u sve obveze.

Sjećajući se prvih dana, od dijagnoze u trudnoći, a zatim i poroda i priprema za operaciju, Marija Tambolaš ocjenjuje kako je najvažnije imati podršku, razgovarati o situaciji i svaki se dan boriti za dijete. Pritom nema odustajanja i nema malodušnosti, kaže: njima je bilo najvažnije gledati optimistično na svaki novi dan i zahvaljivati na svakom prijašnjem koji je dobro prošao. Za to su zaduženi i liječnici i sestre kojima puno duguju.

-Roditelji Palčića znaju da su njihovi najdraži u dobrim rukama, da se izvrsni liječnici i medicinske sestre svaki dan također bore za njihove male živote, s puno ljubavi i s puno brige. Meni je to bila velika utjeha u onim trenutcima kada mi roditelji nismo mogli biti s njima. Nas su kod kuće čekali Maja i Ivan, a sigurna sam da i danas ima puno roditelja koji iz sličnih razloga ne mogu biti sa svojim Palčićima dan i noć, pogotovo u ovoj situaciji s koronavirusom – ističe Marija Tambolaš i ohrabruje druge roditelje koji ovih dana prolaze slično kao i oni, da povjerenjem u medicinski kadar pobijede strah koji osjećaju kad god nisu blizu svojih malih boraca.

A oni koji su sa svojim Palčićima u bolnici, kaže, znaju vrijednost svakog dodira i blizine. Do dolaska kući, o čemu sanjaju svi roditelji Palčića, ponekad je dug put, ali i on se dočeka.

-Mame i tate znaju koliko je našim malim borcima važno da osjete da se i mi za njih borimo. Kad bismo Petar i ja došli i uzeli ih u ruke, dok su još bile u bolnici i priključene na različite aparate, Kristini bi se i otkucaji srca počeli smirivati.

RAZGOVARATI I PODIJELITI BRIGU S DRUGIMA 

Držala bih ih po tri sata na sebi, a one bi samo spavale, mirne. Reagirale bi tako na svaki dodir, zagrljaj, kad bih im govorila. Mislim da djeca osjete da se roditelji bore za njih. A gledajući Kristinu i Valentinu danas, mogu reći i ovo: Palčići i sva druga djeca su zaista snažni borci i mogu podnijeti puno toga, puno više nego mi roditelji razumijemo i mislimo. Trebamo vjerovati u njih, trebamo vjerovati njima i liječnicima, trebamo vjerovati Bogu da će sve biti dobro – ohrabruje Marija Tambolaš druge roditelje djece koja su danas u bolnici i zahvaljuje svim medicinskim djelatnicima na stručnosti, potpori i savjetima u tim, njima, teškim trenutcima.

Mnogi roditelji ne mogu si priuštiti put do Zagreba nekoliko puta tjedno, ili platiti smještaj tijekom tjedna. Za te potrebe aktivirali su se ljudi velikog srca. Udruga Ljubav na djelu i njoj slične pomažu roditeljima po tom pitanju, a postoji i mreža volontera koji će roditeljima uskočiti u pomoć i u vidu prehrane te drugih potreba, kaže naša sugovornica.

-Ne ustručavajte se pitati i razgovarati o svemu što prolazite, neovisno tražite li savjet od liječnika, svećenika, poznanika koji je prošao isto. Ima puno dobrih ljudi koji pomažu roditeljima čija su djeca u bolnici i koji će vam otvoriti vrata u tim teškim danima. A onda će i oni proći i vi ćete sa svojim najdražima doći kući i sve propušteno brzo nadoknaditi – ohrabruje druge M. Tambolaš, na temelju vlastitog iskustva.

(www.icv.hr, mlo, foto: privatni arhiv)