Iako im je HNS “oduzeo” pravo nastupa u najvećem nogometnom rangu kojeg su zaslužili na travnjaku, nogometaši Mladosti u nešto izmijenjenom sastavu krenuli su s pripremama za Prvu B ligu, ligu koja je bila svojevrsni kompromis i u koju je uz njih svrstan još jedan “odbačeni” klub, Hrvatski dragovoljac. Upravo će susret ova dva kluba, tamo na kraju sezone, dovesti do još većeg revolta uprave, članova, igrača, ali i svih onih koji su podržavali Mladost 127.
Na trenerskoj poziciji dosadašnjeg čelnog čovjeka momčadi Dragutina Marjanovića zamijenio je Tonko Vukušić, a za svoje pomoćnike postavio je Zlatka Tota i Zvonka Menegatija. Uz igrače koji su bili nositelji igre u 2. ligi sjever: Rebića, Matijeka, Ferenčevića, Deana i Denisa Jelića, Matoša, Ditricha, Pšihistala, Žerića, Lončara, Šoštara, Zorića i Viljevca, klubu je na pripremama (zbog poboljšavanja travnjaka Mladost 127. pripreme za Prvu B ligu odradila je dijelom na VGŠK-i, a dijelom u Trakošćanu) pristupilo i nekoliko novih imena koji su zadovoljili na probama. Tako su redove Mladosti pojačali Jurić i Bahić, dotadašnji igrači Ratara, Ađulović iz Podvinja, Ujka iz slovenskog prvoligaša Mure, Čurić iz Marsonije, te Lalić, Stjepan i Petar Bošnjak, Lončarević, Mrzlečki i Điđić, svi redom iz Bjelovara. Svi oni koji su u tom periodu na ovaj ili onaj način pratili treninge prve momčadi, bili su svjesni kako su pripreme ubojite. Sve je to rezultiralo stvaranjem odličnih preduvjeta za sezonu, a potvrda je stigla s pobjedama u prva dva kola (Slavonija 1:2, Uskok 3:1).
Kao što se već moglo zaključiti iz uvoda, glavnu riječ u novoosnovanoj ligi uz Mladost je držao Hrvatski dragovoljac. Prvi susret ova dva konkurenta za osvajanje naslova odigrao se u sklopu 7. kola kada je Tonko Vukušić poveo svoje pulene u zagrebački Siget. Prema dostupnim informacijama, nikada veće zanimanje nije vladalo za jedan prvenstveni susret kao te nedjelje u Zagrebu. Na tribinama stadiona skupilo se preko 2000 gledatelja, a četvrtinu njih činili su navijači Mladosti. Svi oni koji su tog dana došli pogledati spomenuti susret, što se gostujućih navijača tiče, nisu niti malo požalili. Mrzlečki, Lalić i Ferenčević bili su strijelci za veliku pobjedu zeleno – žutih, nanesen je prvi poraz Dragovoljcu u sezoni, a već dva kola poslije, odnosno na kraju prvog djela natjecanja, skinuli su ih i s vodeće pozicije.
– Posebno smo se pripremali za ovu utakmicu jer smo znali sve vrijednosti protivnika. Ušli smo u susret svjesni svoje, ali i protivnikove snage bez obzira što se sada opravdavaju da nisu bili kompletni. Pa ni mi još ni jedan susret nismo odigrali kompletni, to je sudbina svih klubova, na to treba računati – izjavio je tada nakon susreta i velike pobjede trener Tonko Vukušić.
Do nastavka prvenstva nije prošlo puno vremena, nove utakmice su na rasporedu bile već početkom studenog, a prvo kolo donijelo je i nekoliko iznenađenja i blage izmjene na prvenstvenoj ljestvici. Hrvatski dragovoljac upisao je novi poraz, Zadar je skočio na drugo mjesto, no Mladost nije iskoristila kiks najvećeg konkurenta budući da su osvojili “tek” jedan protiv Slavonije iz Požege.
Uspjeh kluba i njegovo prerastanje općinskih granica dovelo je do izmjene dotadašnjeg znaka, novi amblem krasio je dresove suhopoljskog prvoligaša. Amblem je konstruiran od vertikalno postavljenog pravokutnika preko kojeg se u donjoj polovici nalazi elipsa. Vertikalni pravokutnik daje znaku muškost i tvrdoću što je primjereno nogometnom klubu. Elipsa unosi eleganciju koja konotira tehničku dotjeranost nogometne igre. Pravokutnik je uokviren crnom linijom koja daje stabilnost, a u kombinaciji sa zelenom podsjeća na vojne oznake iz Domovinskog rata budući da klub baštini tradiciju 127. brigade. U elipsi su dva pijetla čijom se simetrijom asocira red. Pijetlovi označavaju ponos i borbenost, a crna podloga podsjeća na znak Batmana – identifikacija mladih. U dnu znaka je šesterokraka zvijezda iz grba županije, element simbolike i Slavonije.
Uz amblem je svakako značajna i pjesma navijača klubu koju je uz riječi Rajka Stilinovića komponirao dr. Marijan Jergović. Pjesmu su na kazetu snimili Stanko Šarić i Zlatni dukati (Najbolji hrvatski tamburaši) – iz knjige 100 godina sporta u Suhopolju autora Zlatka Čurika.
Kolo po kolo, utakmica po utakmica i stiglo se do susreta životne važnosti. Na stadionu Športski centar Park te subote skupilo se oko 6000 gledatelja.
-Ne pamti se u povijesti ovog kraja da je vladalo toliko zanimanje za jedan skup, kamoli športski, kao za derbi nogometni susret između Mladosti 127. i Hrvatskog gragovoljca. Već do tog susreta Mladost 127. ispisala je nogometnu povijest dosad najkrupnijim slovima. Nastavit će i dalje. Mladost 127. još nije sve rekla.
Nekoliko dana prije povijesnog susreta završene su sve pripremne radnje. Namještene su nadograđene klupske prostorije, završene su dograđene tribine. Šteta što vrijeme nije dozvolilo da budu završene tribine i s druge strane. Načinjene su platforme za direktan TV prijenos, prvi prijenos nekog događaja u ovom kraju. Puštene su u pretprodaju i ulaznice. Poslova je bilo napretek. Trebalo je organizirati smještaj gostujućih navijača, ali i uglednih čelnika hrvatskog nogometa koji su najavili dolazak.
– Dan pred utakmicu, a vani snijeg do koljena. Nismo znali što ćemo, pokušali smo sve to očistiti sami, ali nije bilo nikakve šanse. Nije nam preostalo ništa drugo nego pozvati vojsku u pomoć. Uz puno muke uspijeli smo maknuti snijeg s terena, pripremiti ga nekako za utakmicu od životne važnosti, utakmica se mogla odigrati regularno. Nama je neriješen rezultat bio dovoljan za prvu ligu. Stigla je cijela elita iz Zagreba, Otto Barić, Marković, Vidošević… Utakmica je krenula i više nego loše za nas. Već tamo na početku primili smo pogodak. Prolazila je minuta za minutom, a našeg izjednačenja nigdje. Pet minuta prije kraja, mali Pero Bošnjak leži na terenu, uhvatili su ga grčevi. Iako smo se nadali pogotku, u jednu ruku znali smo da će do njega teško doći. I onda, Pero se ustane, odigrat će još ovih nekoliko minuta, uzima loptu i puca po golu, to je bilo to – izjavio je Pavao Fett – Paji, dugogodišnji član Uprave i Kluba.
Na sam dan utakmice, već od jutra počeli su stizati navijači iz gotovo svih krajeva Hrvatske. I počeo je lov za mjesta na tribinama u čemu su uspjeli najspretniji i najsretniji. Ostali su se morali zadovoljiti nekonfornijim mjestima uz ogradu. Kada su ušli “kumovi'” sa svojim rekvizitima, ubrzo i ugledni gosti, upaljene su TV kamere i sudac Teo Beusan mogao je označiti početak.
O samoj utakmici sve se već zna. Blaž Slišković, predvodnik Dragovoljca i suigrači pokazali su od početka što žele – pobjedu, jer ih samo ona može zadržati na prvom mjestu. Nogometaši Mladosti 127. znali su da su Dragovoljci opasni u prekidima pred vratima, što se obistinilo na samom početku. Treće, četvrto nabacivanje Blaža Sliškovića, gužva pred Matijekom i gol – 0:1. Slavlje gostujućih navijača. Kumovi zanijemili, ali za kratko. Bodrili su svim snagama i rekvizitima svoje igrače, ali nije išlo. Igrači Tonka Vukušića kipte od snage, ali nema igre. Otkazuju noge, glava ne sluša, valjda i zbog TV debija. Matijek je ponovo na mukama, oči u oči s Musom, daje mu desnu stranu, Musa prihvaća, ali lopta pored gol crte odlazi na drugu stranu. Sreća za Matijeka, mogao je to biti trenutak odluke. S druge strane pokušava Bubek, ali daleko od gola. U samom finišu prvog dijela Lalić odlično šalje loptu na lijevu stranu prema Juri Juriću koji, na žalost, ne stiže.
Tonko Vukušić u poluvremenu kuje novi plan – u napad će tri “špice”. “Kumovi” traže izjednačenje, Hrvatski dragovoljac se ne da, i dalje vode igru, ali popušta. Slišković pokušava probuditi suigrače koji već sanjaju “ligu 6”, ne uspijeva i želi van. Izlaskom vođe, igra Dragovoljca se rastaće, a vrijeme neupitno teče. I na kraju akcija Lalić – Lončarević – Harmat, mali karambol – Pero Bošnjak.
-Rekao sam: Pero opali, pa šta bude! I bilo je. Gađao sam i pogodio desne rašlje. Ovo je gol koji će Mladost odvesti u “ligu 6” – umoran i iscrpljen na kraju izjavljuje igrač ako ne utakmice, onda svakako igrač odluke.
Do kraja je još par minuta, Mladost navaljuje, ali kraj. Igrači Dragovoljca pokisli izlaze. Mladostaši sa svojim trenerom Tonkom Vukušićem idu ususret svojoj publici. Nakon svega, slavlje može početi – (iz arhive Virovitičkog lista, 1. ožujak 1996.)
– Kakvo je to veselje bilo nakon utakmice… nešto nevjerovatno. I sam sâm uletio na teren kada se označio kraj, skočio na igrače od sreće. I onda negdje u pozadini čujem Spajića kako govori “Nije to gotovo”. Žalili su se na Mrzlečkog, dečka koji je već nekoliko godina igrao u našem klubu, a rekli su da nije imao pravo nastupa. Iz Dragovoljca su to znali, znam i tko im je to rekao, žalili su se čak da su neki od naših nogometaša bili pod dopingom nakon utakmice – dodao je Pavao.
Nakon susreta za stolom se našla žalba Hrvatskog dragovoljca u kojoj stoji kako spomenuti Mrzlečki, koji je do tada već odigrao petnaest susreta u Prvoj B ligi za Mladost, nije imao pravo nastupa. U “Glasniku Hrvatskog nogometnog saveza” uistinu nije stajalo njegovo ime, nije to bila pogreška suhopoljskog kluba, nego nekoga iznad njih, točnije Nogometnog saveza Virovitičko–podravske županije. Savez je na kraju priznao propust, ali uz napomenu kako je on pravovremeno ispravljen, i bilo je tako. Prije početka susreta uprava Mladosti dobila je potvrdu od HNS-a kako je greška ispravljena i kako spomenuti igrač ima pravo nastupa, no ni to nije zadovoljilo Spajića (zanimljiva je i njegova izjava kako na takvim utakmicama sudac nije niti potreban, aludirajući na to kako će Dragovoljac u “ligu 6” neovisno o ishodu utakmice u Suhopolju) i njegove dečke, zahtijevalo se čak vještačenje grafologa i policije. Sporni igrač nastupao je cijele sezone, nikoga to nije smetalo, nitko nije uočio “nepravilnosti”, papiri Mrzlečkog očito su se držali po strani, “ako zatreba”. Dobro su to znali gosti iz Zagrebačkog kvarta. Niti u jednom trenutku nakon utakmice nisu izrazili nezadovoljstvo, zakulisne igre vrlo vjerovatno su bile dobro pripremljene. Klub koji je imao dobre sportske odnose s Mladosti pokazao se kao ne tako dobar prijatelj.
Solomonsko rješenje stiglo je iz Saveza. Susret 17. kola poništava se i odigrat će se novi na neutralnom terenu. Koliko je teren bio “neutralan” vidljivo je iz odluke Saveza da susret bude igran u Varaždinu.
– Na taj susret otišlo je 25 autobusa naših navijača. Svi smo se nadali pobjedi. Čak smo i odigrali jednu vrlo dobru utakmicu, ali sreća nam je tog dana okrenula leđa – izjavio je Pavao.
U ponovljenoj utakmici Dragovoljac je ostvario minimalnu pobjedu od 1:0 po teškom, blatnjavom terenu i pred 7000 gledatelja. Momčad Stjepana Spajića priključit će se prvoligaškom društvu, dok će Mladost 127. to pokušati učiniti kroz “ligu 8”.
(www.icv.hr, mra)