Žene u sportu: Evo što kažu o motivaciji i izazovima s kojima se susreću

Gradska knjižnica i čitaonica Virovitica objavila je intervjue s četiri žene u čijim životima sport igra veliku ulogu. Intervjue sa sportašicama pripremila je tajnica Sportske zajednice Virovitičko-podravske županije Dora Međimorec.

Jedna od njih je Marijeta Vidak, profesionalna rukometašica u rukometnom klubu Fleury Loiret u Orleansu u Francuskoj.

Tekst se nastavlja ispod oglasa...

1. Koliko je ženama važno baviti se sportom?
Iz perspektive profesionalne sportašice mogu reći da sam sport odabrala kao način života. Sport me izgradio i oblikovao kao osobu.

2. Što te motivira i na koji način te je sport obilježio te pomogao u stvaranju dobrih radnih navika ili discipline?
Kada sam tek počela trenirati rukomet, otkrila sam svoj natjecateljski duh i želju za pobjedom, ali sam isto tako naučila da se do pobjede ne dolazi lako i da treba puno rada i truda svakodnevno uložiti kako bi na kraju rezultat bio dobar. Zbog toga sam vrlo rano morala usvojiti radne navike, isplanirati dan tako da uskladim istovremeno svakodnevne treninge s obrazovanjem.

NASLOVNA Custom

3. Kako si se prilagodila i nosila s izazovima tijekom pandemije COVIDa-19 i lockdowna?
Mogu reći da sam se vrlo brzo prilagodila novonastaloj situaciji i odlučila trenirati u skladu s tadašnjim mogućnostima, a to je bilo doma u boravku. Za rukomet to nije bilo ni približno slično normalnim treninzima, ali važno je bilo ostati aktivnom.

4. Kako si uskladila privatne obaveze i treninge?
Kao profesionalna rukometašica ne mogu baš birati vrijeme treninga jer je ono podređeno cijeloj ekipi, tako da sam studentske obaveze uvijek prilagođavala rukometnima i tako se snalazila. Uz dobru organizaciju stigla sam sve.

5. Savjet za žene – kako početi, prihvatiti i ne odustati od sporta?
Kako je rukomet ekipni sport, meni sam početak nije bio težak jer je uvijek lakše uz dobro društvo. Moj je savjet ženama da krenu baviti se sportom u društvu. Uvijek je lakše u društvu, a onda kroz taj početak se stvori i navika pa zavoliš sport i kretanje. I uvijek dođu i loši dani, ali važno je naučiti nositi se s njima i naći način da se prebrode i da se ne odustane.

6. Savjet sportskim organizacijama – kako uključiti više žena u sport?
Po mom mišljenju posebnih preduvjeta za bavljenje sportom nema. Najbitnija je volja, a kasnije se sve može naučiti ili istrenirati. Za bavljenje određenim sportom važno je krenuti od rane dobi, stoga vjerujem da bi dobra promocija sportova privukla više djevojčica. Sport treba učiniti zabavnim da ga djeca zavole i da prvenstveno uživaju, a kasnije da ostvaruju rezultate.

7. Nezaobilazno knjižničarsko pitanje – postoji li knjiga koja vas se posebno dojmila, ona koju biste preporučile našim čitateljicama?
Uglavnom čitam lagane i pitke tekstove koji me opuštaju.

Sport je veliki dio života i Nikoline Mihić. Po zanimanju je profesorica likovne kulture i 11 godina je radila kao nastavnica likovne kulture u OŠ Vladimira Nazora u Virovitici. Paralelno s tim cijelo je vrijeme bila u fitnessu, što kao ozbiljna rekreativna vježbačica, što kao voditelj grupnih treninga, a onda je prije tri godine postala i mama. Zbog trogodišnjeg Borne i dvogodišnje Nere, motivi, prioriteti i životni ciljevi okrenuli su joj se u potpunosti.  Otpustila je posao u školi i radi, kako kaže, ono što trenutno živi i osjeća kao poziv – ona je fit mama koja pomaže drugim mamama da budu fit. Zajedno sa suprugom vodi obiteljski posao koji je već dobro poznat širem krugu rekreativaca – Budi fit s Mihićima. Pružaju usluge usmjerene k poboljšanju zdravlja i kvalitete života: grupne i individualne fitness programe koje provode uživo i online u svom novootvorenom fitness centru Budi fit.

Nikolina Mihic 768x1034 1

1. Koliko je ženama važno baviti se rekreacijom i tjelesnom aktivnošću?
Ono s čime se svakodnevno susrećem su potrebe mladih mama za više energije, manje bolova u leđima, za samopouzdanjem koje im je poljuljano zbog tjelesnih promjena uslijed trudnoće. Jednostavno imamo potrebu dobro se osjećati u svom tijelu. Ako je mama zadovoljna, onda su i djeca zadovoljna. Dakle, neophodno je da se bavimo primjerenom tjelesnom aktivnošću.

Kad kažem primjerenom, posebno mislim na mame koje su tek nedavno rodile i žele početi vježbati isključivo iz estetskih razloga. Jedino što u prvih godinu dana nakon poroda treba biti važno je zdravlje same majke i zdravlje bebe, zato tjelesna aktivnost u tom periodu treba biti usmjerena isključivo na oporavak od poroda. Ako želite pomoć i ne znate otkuda krenuti, pozivam vas da se priključite mojoj facebook grupi Mama, budi fit! u kojoj ćete naći savjete, vježbe i još puno korisnih stvari vezanih uz zdravu prehranu i vježbanje.

2. Što vas motivira i na koji vas je način rekreacija obilježila te pomogla u stvaranju dobrih radnih navika ili discipline – na koji vas je način odredila ili motivirala?
Ne mogu reći da me trenutno nešto posebno motivira da vježbam. Jednostavno volim vježbati i ne mogu zamisliti život bez treninga. Ono što je dovelo do te ljubavi je dugogodišnja navika svakodnevne aktivnosti te upornost i dosljednost. Nisam oduvijek voljela vježbati, da se razumijemo. Krenula sam kao i mnoge od vas – sramežljivo, bojažljivo i s niskim samopouzdanjem prvi put kročivši u teretanu prije otprilike 11 godina. U tih 11 godina transformirala sam se u otvorenu, pristupačnu, samopouzdanu i komunikativnu ženu. To je valjda najbolja i najduža transformacija ikad (hehe). Pretjerana samokritičnost mi je ostala, ali zato sam valjda tu gdje sam sad, jer mislim da uvijek mogu bolje.

3. Kako si se prilagodila i nosila s izazovima tijekom pandemije COVIDa-19 i lockdowna?
Za razliku od većine ljudi, meni je sve ostalo isto i u lockdownu. Nama mamama je tako kad smo na porodiljnom. Malo se šalim, ali u principu je tako. Vježbanje kod kuće mi nije ni malo teško palo, dapače, to je ogromna ušteda vremena. Prepoznali su to i naši vježbači koji su se prebacili na online način vježbanja za vrijeme lockdowna.

4. Kako si uskladila privatne obaveze i treninge?
Jedan od razloga zbog kojih sam otišla iz škole je upravo potreba za slobodom u kreiranju vlastitog rasporeda. Prvenstveno želim biti dostupna svojoj djeci sad dok me najviše trebaju i to sam uspjela ostvariti. Imam i tu sreću da imam pomoć naših divnih baka. Svoj trening nastojim odraditi tri puta tjedno po sat vremena i većinom mi uspijeva. Čak sam i tijekom obje trudnoće ostala aktivna sve do samog kraja. Gdje ima volje, ima i načina.

5. Savjet za žene – kako početi, prihvatiti i ne odustati od rekreacije?
Znam mnoge žene koje su počinjale bezbroj puta i vrlo brzo odustajale svaki put. Obično na prvom kamenu spoticanja. Raspon razloga ide od prve upale mišića do promjene posla. Što god vam prepriječilo put, zapitajte se zašto ste uopće krenule. Kad dobijete odgovor na to prvo “zašto”, pitajte “zašto” i drugi put i treći i tako sve dok vam ne ponestane odgovora. Taj zadnji je pravi razlog vrijedan odricanja, prilagođavanja i stvaranja novih navika. Treba nekoliko tisuća ponavljanja da se stvori određena navika, zato budite ustrajne.

6. Savjet sportskim organizacijama – kako uključiti više žena u rekreativne aktivnosti?
Nastavit ću s navikama jer se dobro nadovezuje. Dakle, sve kreće iz obitelji. Roditelji su uzor djeci i ako se oni bave sportom ili rekreacijom, i djeca će. Mame s kojima radim vježbaju većinom kod kuće, a nerijetko uz pokoji uteg žive vage koji vjerno kopira sve što mama radi. Taj mali migoljavi “uteg” izrast će u osobu koja je odrasla u poticajnoj okolini i imat će stvorenu naviku. Kad postoji navika, postoji i unutarnja motivacija i onda ne morate više smišljati magnete za privlačenje jer će oni doći sami na pravo mjesto.

7. Nezaobilazno knjižničarsko pitanje – postoji li knjiga koja vas se posebno dojmila, ona koju biste preporučile našim čitateljicama?
Ja sam fan dobre ilustracije pa preporučam stripove, odnosno grafičke novele. Moj omiljeni autor je Neil Gaiman i njegova serija Sandman. Tople preporuke za sve koji imaju bujnu maštu.

Sport je oduvijek dio života Paule Rakijašić, trenutno studentice druge godine Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rodom je iz Pitomače, a trenutno živi i trenira u Zagrebu. Atletikom se aktivno bavi već 7 godina. Želja za napretkom, disciplina i velika upornost prate ju na putu do ciljeva.

paula rakijasic 2

1. Koliko je ženama važno baviti se sportom?
Kao aktivna sportašica smatram da je bavljenje bilo kakvom tjelesnom aktivnosti vrlo važno i poželjno jer ženama gradi samopouzdanje, vjeru u pomicanje vlastitih granica i osjećaj zadovoljstva u vlastitom tijelu. Može poslužiti i kao bijeg od stresa i užurbanog načina života koji žene često vode. Uvijek se sjetim one poznate izreke u zdravom tijelu, zdrav duh i mislim da bez sporta ne bih bila ovakva osoba kakva sam danas. Tjelesna aktivnost nas puni nekom neopisivom energijom i daje nam vjetar u leđa za sve ostale aktivnosti i obaveze koje nas čekaju u danu.

2. Što vas motivira i na koji način vas je sport obilježio te pomogao u stvaranju dobrih radnih navika ili discipline?
Najviše me motivira želja za napretkom i pomicanje vlastitih granica jer nisam osoba koja stoji u mjestu. Sport me puno toga naučio, a jedna od važnijih stvari je disciplina koja je neizbježna na putu do svakog cilja. Kad ti je dan ispunjen obavezama i pokušavaš dati svoj maksimum u svemu što radiš, naučiš da je stvaranje dobrih navika i održavanje kontinuiteta vrlo važno. Baš oni treninzi koje odradimo s manjkom volje i motivacije su oni koji nas najviše guraju do cilja, a za njih je najviše zaslužna upravo disciplina.

3. Kako si se prilagodila i nosila s izazovima tijekom pandemije COVIDa-19 i lockdowna?
Lockdown me na neki način vratio na moje početke trčanja i bavljenja atletikom. Vratila sam se u rodni kraj na stare rute i pod trenerovu štopericu. Otkako sam na fakultetu u Zagrebu, treniram sama i s trenerom se čujem samo mobitelom. Rekla bih da smo ovu pandemiju iskoristili najbolje što smo mogli i da su napokon došle do izražaja neke od prednosti bavljenja individualnim sportom. Iako je motivaciju zaista teško pronaći zbog neizvjesnosti cijele situacije i odgađanja brojnih natjecanja, trudimo se najbolje što možemo i održavamo kontinuitet treninga za nove izazove koji nas čekaju.

4. Kako si uskladila privatne obaveze i treninge?
Odmalena sam navikla na obaveze i užurbani raspored pa nastojim dobro isplanirati dane i sve što mogu odraditi danas ne odgađam za sutra. Fakultet mi je bio ipak malo veći zalogaj, ali nisam osoba koja lako odustaje i uvijek želim dati sve od sebe. Ponekad je to trening u kasnije sate, a ponekad trpe i san ili društveni život. Ovo mi je pravi izazov, ali sve dok uživam u onome što radim, pronaći ću i vremena za to.

5. Savjet za žene –  kako početi, prihvatiti i ne odustati od sporta?
U sportu je vrlo važno izgraditi disciplinu i zacrtati jasne ciljeve te pratiti napredak. Niti jedan početak nije lagan i do rezultata se ne dolazi preko noći. Zato ne treba uzeti preveliki zalogaj na početku jer se tako lako odustaje. Nije cilj nikada ne pasti, već podići se nakon svakog pada i zato treba gledati sve dobre stvari koje tjelesna aktivnost donosi te koliko nas može izgraditi kao osobu. Svako ostvarenje cilja novi je poticaj i vjetar u leđa.

6. Savjet sportskim organizacijama – kako uključiti više žena u sport?
Smatram da je bitno ženama pružiti priliku da se okušaju u što više sportova i sportove ne dijeliti na muške i ženske. Veća medijska popraćenost uspješnih žena sportašica je sigurno veliki poticaj i motivacija ostalim ženama koji mogu jedna od druge puno toga naučiti. Glavni preduvjet za bavljenje sportom je sportski duh, motivacija, želje za napretkom i spremnost na žrtvu jer većinom radnik pobijedi talent pa fizičke predispozicije i ne igraju veliku ulogu. Poželjno je biti aktivan odmalena jer to svakako pomaže u razvijanju fizičkih sposobnosti.

7. Nezaobilazno knjižničarsko pitanje –  postoji li knjiga koja vas se posebno dojmila, ona koju biste preporučile našim čitateljicama?
Moram priznati da nisam baš veliki čitatelj knjiga zbog svih obaveza. Knjiga koju bih preporučila svim ženama, ali i ostalim čitateljima je Žene koje trče s vukovima.

Tanja Kolar Janković je profesorica povijesti i hrvatskoga jezika te diplomirana knjižničarka, udana, majka Davorina i Rahele. Živi u Virovitici i radi u knjižnici Tehničke škole Virovitica, a u slobodno vrijeme bavi se planinarenjem i biciklizmom.

Tanja Kolar Jankovic 768x741 1

1. Koliko je, prema Vašem mišljenju, ženama važno baviti se sportom/ rekreacijom/ tjelesnom aktivnošću?
Meni je život nezamisliv bez sportske rekreacije i važnost bavljenja tjelesnom aktivnošću prenosim na obitelj, tako da smo svi u obitelji vrlo aktivni. Živimo u izazovnim vremenima koja nas prisiljavaju na sjedilački način života pa je izuzetno važno očuvati zdravlje na željenoj razini, ali i smanjiti negativni utjecaj stresa koji donosi poslovno i životno okruženje. Osim toga, to je vrijeme koje posvećujem sebi.

2. Što vas motivira i na koji način vas je rekreacija obilježila te pomogla u stvaranju dobrih radnih navika ili discipline –  na koji način vas je odredila?
Otkako znam za sebe sport je dio mog života. U školi sam se bavila rukometom i trčanjem, kao studentica vježbala sam u fitness centrima, tijekom trudnoća radila sam vježbe za trudnice, a nakon drugog poroda počela sam trčati veće kilometraže. Obzirom na to da sam imala ozbiljnijih zdravstvenih problema, najveća motivacija su mi očuvanje zdravlja, zadovoljstvo nakon odrađenog treninga, pokretljivost, snaga, izazovi, a tu su i one klasične ženske boljke kontrola težine i izgled. Lako je prijeći prvotnu zapreku – ustati i obuti tenisice ili gojzerice, ali pravi je izazov ostati ustrajan. Bavim se planinarenjem i biciklizmom pa vremenski uvjeti, ali i teren vrlo često nisu idealni. Potrebna je doza samodiscipline, želje i ljubavi planinariti dok te kiša pere cijeli dan ili, kao nedavno na Bjelolasici, u zahtjevnim zimskim uvjetima i usponu provesti nekoliko sati. No, to je ono što volim i osjećam se neopisivo lijepo kad se uspnem na planinski vrh. Otvori se pogled na ljepotu prirode, udahnem punim plućima i zahvalim što sam živa.

3. Kako si se prilagodila i nosila s izazovima tijekom pandemije COVIDa-19 i lockdowna?
Tijekom lockdowna radila sam od kuće. Inače radim u školi i okružena sam ljudima, navikla sam putovati, planinariti, sjesti na bicikl i odvesti se kamo poželim. Odjednom mi je bilo teško provoditi toliko vremena u zatvorenom prostoru. Vježbala sam uz online treninge Budi fit s Mihićima, ali i biciklom vozila beeeeskrajno puno krugova po gradu i oko ribnjaka kad nije bilo moguće izaći iz grada bez propusnice.

4. Kako usklađuješ privatne obaveze i treninge?
Vrlo uspješno usklađujem obiteljske obaveze i treninge. Svi u obitelji nešto treniraju tako da postoji međusobno razumijevanje. Nije mi teško ustati rano i prije posla odraditi trening ili skuhati dan ranije ako vidim da sam u vremenskoj stisci. Djeci su roditelji važan izvor informacija. Uče promatrajući roditelje i tako stvaraju svoje navike. Svojoj djeci pokazujem vlastitim primjerom i majčinstvo vidim kao priliku za odgajanje zdravih mladih ljudi.

5. Savjet za žene – kako početi, prihvatiti i ne odustati od rekreacije?
Kako početi? Odlučiti voljeti sebe, pokrenuti se. Ne želite li vježbati sami, potražite društvo koje će vam biti dodatna motivacija. Već neko vrijeme tri puta tjedno treniram i uz online treninge Martine Presečan. Iako sam tjelesno aktivna, u nekoliko sam prvih treninga zaradila upalu mišića. Na početku je jasno da nemate kondicije, da ćete se brzo umoriti, da će vas boljeti mišići, da ćete poželjeti odustati. Nemojte! Slovenska poslovica kaže da je navika željezna košulja – jednom kad ju steknete, teško ju je skinuti. Tako je i s vježbanjem, postaje dio života. Dio mog života je sigurno. Stoga nastojte vježbati i rekreirati se i kad vam je teško, a vrijeme će pokazati pozitivne promjene.

6. Savjet sportskim organizacijama – kako uključiti više žena? Koji je glavni preduvjet za bavljenje sportom/rekreacijom te kako zadržati žene u tim aktivnostima?
Treba voditi računa o promociji nužnosti rekreacije i dobrobiti koje ona donosi, potruditi se programe prilagoditi ženama i njihovim potrebama. Korisne su i pozitivne povratne informacije, podrška voditelja, trenera i suvježbača, ako ih ima. Hrvatsko planinarsko društvo Papuk, čija sam članica, redovno informira svoje članove i javnost o svim svojim aktivnostima. Također, u Društvu je više žena nego muškaraca i potpuno ravnopravno se potiče edukacija žena koje žele biti vodiči.

7. Nezaobilazno knjižničarsko pitanje – postoji li knjiga koja vas se posebno dojmila i ona koju biste preporučile našim čitateljicama?
Topla preporuka za Harukija Murakamija i njegovu knjigu O čemu govorim kada govorim o trčanju.

(www.icv.hr, knjiznicavirovitica.hr)