Riječ fotografija izvedena je iz riječi grčkog podrijetla: phos (svjetlost) i grafis (pisanje), što znači pisati ili crtati svjetlošću. Vizualna je to umjetnost koja spada pod granu likovnih umjetnosti gdje fotograf (autor umjetničkog djela, umjetnik) uz pomoć svoga znanja te fotokamere bilježi svijet oko sebe, bilježi događaje, stvari, prirodu, ljude…, te ih prezentira javnosti.
Već neko vrijeme stoji teza da je fotografija „sedma sila“ i očito je da je podjednako važna i u medijima, ali i u umjetnosti. S jedne strane arhivira događaje ili nas informira, budi sjećanja na neka prošla vremena, te nas poput vremeplova vraća u prošlost i budi emocije. Za fotografiju (sliku) često se kaže da govori više od tisuću riječi. Poznata je to rečenica koja se toliko puta u različitim situacijama i okolnostima pokazala istinitom.
Među brojnim zaljubljenicima u fotografiju svoje mjesto našao je i jedan Virovitičanin, Ivan Selci, inače nastavnik tjelesne kulture u Osnovnoj školi „August Cesarec“ u Špišić Bukovici, vrhunski i svestrani sportaš, ali i zaljubljenik u prirodu. Povod za ovaj naš razgovor u Kulturnom mozaiku ICV radija je njegova izložba koja je otvorena 13. siječnja u Dnevnom boravku Gradskog društva Crvenog križa Virovitica. Kako nam je sam otkrio, njegova ljubav prema fotografiji traje još od osnovne škole.
– Sve je nekako krenulo još u osnovnoj školi. I danas se sjećam nastave tehničkog odgoja i mojih nastavnika Zlatka Saltera i Vlade Volenika koji su nas učili o fotografiji i kako fotografirati. Dobili smo fotoaparat, razvijač, papir i sami smo sve radili. Već tada mi se to jako svidjelo, a moja prva fotografija koju sam napravio bio je moj pas Lila, 1973. godine – istaknuo je Selci.
Tehnika i tehnologija danas iznimno brzo napreduju, pa tako i sve što je vezano uz fotografiju i fotografsku opremu. Današnji fotoaparati sasvim su drugačiji od prijašnjih. Iako za svaki zanat treba i dobar alat, naš sugovornik smatra da skupa fotografska oprema nije najbitnija stvar.
SMENA 8M – NJEGOV PRVI FOTOAPARAT
– Ako se želite profesionalno baviti fotografijom, oprema je itekako bitna, ali smatram da je u konačnici ipak najvažniji čovjek koji stoji iza tog aparata, prepozna, vidi i zabilježi nešto posebno. Nekada je to bila analogna fotografija, koristio se film i fotografirali smo puno manje s obzirom da je to bilo puno skuplje, a danas postoje digitalni fotoaparati i ‘klikate’ koliko god želite. Sjećam se da sam nakon završetka osnovne škole tijekom ljeta pomagao geodetima, zaradio nešto novaca i kupio si prvi fotoaparat. Bio je to analogni stari ruski fotoaparat Smena 8M – prisjetio se.
Posljednjih petnaestak godina svaki slobodan trenutak uzima fotoaparat u ruke i ima mnoštvo fotografija, albuma, pozamašnu fotografsku zbirku.
– Imam jako puno fotografija, a izrađujem samo one bolje i kad je potrebno za izložbu. Imam šestero unučadi tako da je to puno materijala za fotografiranje, izradim i do 250 obiteljskih fotografija i njima ispunim albume. A što su mi najčešći motivi, što najradije fotografiram?! Snimam manje više sve, odnosno sve što imam priliku snimiti, ali najviše me privlači pejzažna fotografija. Možda i iz razloga što volim prirodu i boravak u prirodi, pa su mi takvi motivi najdostupniji. Nakon nastave sjednem na bicikl, uzmem fotoaparat i odlazim u prirodu gdje nalazim mir i punim baterije. Volim motive poput cvijeća, leptire, ali i apstrakciju, street fotografiju. Ljude nešto manje fotografiram jer je to zahtjevnije – kaže Selci.
PRIRODA KAO NAJVEĆA INSPIRACIJA
Inače, ono po čemu Ivana Selcija mnogi poznaju i povezuju s njim je sport. To je na neki način njegova prva velika ljubav. Krajem prošle godine na svečanosti u Zagrebu obilježena je 15. godišnjica Hrvatskog školskog sportskog saveza i tim povodom dodijeljene su godišnje nagrade predavačima tjelesne i zdravstvene kulture. Među laureatima našlo se i njegovo ime, a za tu nagradu nominirao ga je Školski sportski savez Virovitičko-podravske županije zbog njegova djelovanja u sportu 35 godina. Tijekom svog života i rada uspio je spojiti te dvije ljubavi pa uz pejzažne i obiteljske, fotoaparatom bilježi i sportske događaje koje na taj način želi sačuvati za budućnost. Naime, upravo je Ivan Selci zaslužan za najveću zbirku fotografija školskih sportskih natjecanja na kojima je škola u kojoj radi sudjelovala. Do sada je izlagao na nekoliko izložbi, a sudjelovao je i na raznim fotonatječajima, između ostalog na natječaju „Volim svoju županiju“, projektu Hrvatske zajednice županija kojim se promoviraju ljepote svih hrvatskih krajeva, pa i onih za koje mnogi nisu znali da postoje gdje se njegova fotografija „Jutarnja šetnja“ našla među odabranima. Osim toga, rado sudjeluje i izlaže svoje fotografije povodom Ivanja u Špišić Bukovici, šalje ih za objavu u Digital foto magazinu i na stranici 500 piksela, a povremeno i na našem portalu icv.hr.
Često se kaže da je dobar fotograf onaj koji vam na fotografiji prenese ono što biste vidjeli da ste bili „tamo“, a odličan fotograf vam na fotografiji pokaže ono što ne biste vidjeli ni da ste bili „tamo“. Aparati nisu u mogućnosti vjerno prenijeti ono što ljudsko oko može vidjeti, posebno u lošijim svjetlosnim uvjetima, te je fotografije potrebno naknadno malo i doraditi, kako bi sve to izgledalo ljepše, razigranije i oku ugodnije. Svi vrhunski fotografi koriste razne alate za obradu, pa tako i Ivan Selci, ali kako je istaknuo, ni sa čime ne treba pretjerivati.
– Treba prije svega imati dobro oko, talent, dobru kompoziciju na fotografiji, svjetlo, motiv i dobar fotoaparat. Ne volim baš puno obrađivati fotografije, ne volim taj umjetni rezultat na kraju. Volim samo malo pooštriti, dati joj kontrast i nešto sitno doraditi – ističe I. Selci.
A da naš sugovornik ima dobro oko i izniman talent za fotografiju, možete se i sami uvjeriti u Dnevnom boravku Gradskog društva Crvenog križa gdje je otvorena njegova izložba.
(www.icv.hr, rtk)