Ove godine u Kninu će se obilježiti 27. obljetnica VRO “Oluja”, ujedno i Dan pobjede i domovinske zahvalnosti RH i Dan hrvatskih branitelja. Jedna od važnih postrojbi koja je pridonijela uspjehu operacije i u konačnici pobjedi koja je označila i kraj Domovinskog rata, bila je i 81. samostalna gardijska bojna iz Virovitice pod zapovjedništvom generala Renata Romića.
O sudjelovanju ove postrojbe u “Oluji”, kao i tijeku ove, ali i tijeku prethodne operacije “Ljeto 95”, čijom uspješnom provedbom su stvorene svekolike pretpostavke za Oluju, prisjetio se ratni pripadnik 81. gardijske bojne, umirovljeni bojnik Davor Špoljarić.
– Nakon operacije “Ljeto 95” i vrlo kratkog predaha nastupila je za pripadnike 81. samostalne gardijske bojne HV, kao i za sve tadašnje postrojbe HV i MUP-a, dugoočekivana i do tada najvažnija borbena zadaća, Vojno-redarstvena operacija “Oluja”. Izvršivši u operaciji “Ljeto ’95” najsloženije zadaće, njen zapovjednik, zapovjedništvo i pripadnici, stekli su visoko povjerenje vojnog vrha RH-e i generala Ante Gotovine kao zapovjednika tog dijela snaga HV-a. Radi toga, general Ante Gotovina pod zapovjedništvo 81. samostalne gardijske bojne uoči „Oluje“ pridodaje cjelokupne specijalne snage policije bosanskih Hrvata i niz drugih taktičkih postrojbi HV-a stvarajući jaku borbenu grupaciju kojoj je bila zadaća pod svaku cijenu zaustaviti očekivani protuudar Vojske bosanskih Srba iz smjera Drvara i izvršiti prodor do državne granice RH na području Strmice – rekao je Špoljarić te nas pri tome podsjetio na aktivnosti bojne i pridodanih postrojbi koje su pridonijele uspjehu operaciji Oluja
– 81. samostalna gardijska bojna i pridodane joj postrojbe preuzela je sve u operaciji „Ljeto 95“ dostignute položaje 4. i 7. gardijske brigade nasuprot vojske bosanskih Srba u cilju osiguranja njihove pune formacijske snage za prodor preko Dinarskog masiva i oslobađanja šireg kninskog područja i samog grada Knina. Stvaranje ovakve jake grupacije snaga, odnosno odluka generala Gotovine, već se prvim satima “Oluje” pokazala kao potpuno opravdana jer je na 81. samostalnu gardijsku bojnu i pridodane postrojbe otpočeo strahovit napad iz smjera Drvara, snaga sa kojima je izravno zapovijedao general Ratko Mladić. U ovom napadu neprijatelj je koristio zrakoplovstvo, oklopništvo, svekoliko topništvo, pa i projektile punjene bojnim otrovima, i naravno mnogobrojno pješaštvo. Napad je, uz velike napore i obostrane gubitke u ljudstvu, zaustavljen na svim smjerovima sa čime je osiguran nesmetan i brz prodor 4. gardijske brigade HV i 7. gardijske brigade HV preko Dinare direktno u grad Knin. Pri tome želim istaknuti da neprijateljski vojni vrh ni u jednoj procjeni nije pretpostavio da će glavni smjer Hrvatske vojske u cilju oslobađanja sjeverne Dalmacije i grada Knin kao sjedišta vojne i političke moći njihove paradržave ići preko surovog i teško prohodnog dinarskog masiva iz smjera Bosanskog Grahova a što je za njih bilo ogromno iznenađenje a za naše snage strateška prevaga. Očuvanjem boka ovih dvaju najmoćnijih postrojbi i prodorom na područje Strmice, bitno se utjecalo na uspjeh oslobođenja južnog djela RH. Dakle, uz siguran bok tenkovi i ljudstvo 4. i 7. gardijske brigade HV munjevito su prešli Dinaru, probili obranu Knina i već oko podne 4. kolovoza 1995. godine njihovi zapovjednici Damir Krstičević i Ivan Korade istaknuli su hrvatsku zastavu na kninskoj tvrđavi. Vrlo brzo nakon toga pridružio im se i zapovjednik virovitičke 81. samostalne gardijske bojne Renato Romić, a nakon toga i cjelokupni državni i vojni vrh predvođen pokojnim dr. Franjom Tuđmanom. Bio je to čin pobjede i završetka Domovinskog rata. Dakle sve postavljene zadaće bojna je u Oluji uspješno izvršila – zaključio je Davor Špoljarić podsjetivši i na onaj najtužniji dio priče, a to je stradanje virovitičkih bojovnika u toj odlučujućoj bitci.
– Nažalost pet pripadnika je 81. bojne je poginulo, petnaest je teško ranjeno, a veći broj ih je zadobio različite povrede, među kojima su bila i trovanja bojnim otrovima. Naime prilikom uvođenja na početne položaje 03. kolovoza poslije podne poginuli su Stjepan Gajšek, Goran Juren, Ivan Kurjančić, Đuro Vrbaslija i Damir Županić. Nažalost uz pet pripadnika 81. bojne, u “Oluji” je, kao pripadnik 1. gardijske brigade HV “Tigrovi”, kod Glibodola, poginuo i Darko Zrakić iz Virovitice koji je u prvoj gardijskoj brigadi proveo veći dio rata. Pogibija ove šestorice pripadnika elitnih postrojbi HV, bila je težak udarac za njihove suborce i njihove obitelji, ali i za cijeli Virovitički kraj. No uz ućešće 81. gb u VRO Oluja svakako bih istaknuo da je u njoj sudjelovao vrlo značajan broj branitelja koji su bili pripadnici drugih postrojbi HV-a i specijalnih jedinica MUP-a RH. Posebno bih istakao da je u 2. gardijskoj brigadi bilo nekoliko desetaka virovitičana, posebice u 3. pješačkoj bojni pod zapovjedništvom pukovnika Slavka Franca iz prigradskog naselja Milanovac te da je ta bojna u Oluji bila na glavnom smjeru napada iste brigade i da je sve postavljene zadače izvršila više nego uspješno. Također bih i dodao da je u specijalnoj jedinici MUP-a RH iz Bjelovara također bilo dosta žitelja ratne općine Virovitica , da je u njoj pomoćnik zapovjednika bio Božidar Dumenčić iz Suhopolja te da je jedinica u Oluji bila angažirana na vrlo zahtjevnom pravcu spuštajuči se s Velebita na područje Gračaca i prodirući do državne granice u blizinu Kulen Vakufa, što je također izvršeno vrlo uspješno – ističe Špoljarić.
– Olujom su Hrvatske postrojbe oslobodile okupirani teritorij RH u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu (ukupno oko 10.500 km²) i izbile na državnu granicu te omogućile Armiji Bosne i Hercegovine da razbije srpsku opsadu Bihaća – zaključio je ovu pobjedničku priču jedan od pripadnika 81. gardijske bojne, umirovljeni bojnik Davor Špoljarić.
(www.icv.hr, bs; foto: arhiv)
